Dupkom ispunjena dvorana Zagrebačkog boksačkog centra s najmanje 500-tinjak gledatelja sa svih strana ringa, jako dobra organizacija s nekim u nas novim tehničkim detaljima poput ekrana koji istog trenutka predočava kako je koji sudac bodova borbu, pa do u konačnici i ono najbitnije - sjajnog boksa.
Sve je to moglo ugrijati boksačke poklonike u ledeno hladnu i djelomice snježnu zagrebačku nedjelju. U kojoj su se pak, u završnici 33. pojedinačnog Prvenstva Hrvatske osobito istaknuli, Brođanin Gabrijel Veočić i Zagrepčanin Marko Zeljko. Njih dvojica su službeno proglašeni najboljim boksačem i najboljim tehničarom cijelog natjecanja. Kao da se podrazumijeva da je zlato oko njihovog vrata.
Kobra iz Broda
Kobra iz Broda, Gabrijel Veočić je jedini završio finalnu borbu nokautom. No, ne protiv bilo koga. U finalu je imao Sesvećanina koji boksa za solinsku Salonu, Damira Plantića, starijeg brata Luke. Riječ je o višestrukom prijašnjem prvaku Hrvatske, iznimno snažno i tehnički potkovanom momku, ali protiv Gabrijela...
Ne, protiv ovog se dečka jednostavno ne može. U njihovoj smo finalnoj borbi i vidjeli prvo brojanje. Štoviše, dva i oba Damiru Plantiću. Prvo u drugoj rundi, onda ponovo u trećoj rundi. U biti, u toj je rundi Gabrijel Veočić “bacio specijalku”, jedan od svojih udaraca po kojima je poznat i kojima ruši suparnika. Snažno u jetra, a to su u boksu vrlo neugodni i bolni udarci. Ponekad bolniji i od onih u glavu. Damir Plantić se samo presavinuo u ringu, s jasnim grčem na licu, sudac je krenuo brojati da bi vrlo brzo shvatio da nema smisla iako se Plantić bio podignuo na noge. Veočićeve su ruke u zraku i to prvi put u poluteškoj kategoriji.
- Ovo mi je u biti, u svim baš uzrastima, 13. naslov državnog prvaka, od toga seniorski peti mislim i da, prvi u ovoj poluteškoj u kojoj se nadam da ću napraviti više nego u srednjoj kategoriji - zbori novi prvak Hrvatske, “Kobra iz Broda”, Gabrijel Veočić.
- Što se finala tiče, Damira Plantića znam jer sam imao priliku već jednom s njim sparirati. Imali smo slične stavove, iako je on bio malo teži od mene. Vidjela se razlika i u godinama. Ovog puta sam se stvarno dobro spremio. Sumnjam da sam mogao imati jačeg suparnika od Damira. Možda jedino njegov brat Luka, makar vjerujem da bi isti rezultat bio. Ono što mi je sada sljedeći cilj je osvojiti medalju na Europskim igrama u Poljskoj i na Svjetskom prvenstvu, dok je glavni cilj plasman na Igre u Parizu.
Gabrijel Veočić je prošle godine obavio pripreme i na Kubi, gdje će vjerojatno i tijekom ove godine, jedino o čemu još razmišlja je ići ili ne i na Prvenstvo Hrvatske do 22 godine. Naime, Gabrijel po dobi to može jer mu je samo 21 proljeće, ali je pitanje ima li smisla. Posebno jer ovom boksaču borbi ne manjka, dapače. Prošle ih je godine imao i puno previše pa je riskirao i ozljedu dva diska u leđima.
Jako dobar boks viđen je i u finalu jedne nešto malo niže kategorije, u velteru (do 67 kg) u kojem je slavio Marko Zeljko. Nakon podjele medalja u ringu, uzeo je i mikrofon, te svima zahvalio rekavši kako mu je to bilo 15. prvenstvo Hrvatske, te da se s ovim nadmetanjem oprašta od državnih prvenstava. Izvanredno srčan lik, hrabar, nepokolebljiv borac koji je prošle godine doživio tešku prometnu nesreću, dva tjedna bio u bolnici, te dobio kateter izravno iz mjehura. Liječnička preporuka mu je bila, obvezno mirovanje 6 mjeseci. On se vratio boksu nakon 2 mjeseca, ušao u ring i osvojio zlato.
Najbolji tehničar
- Ovo mi je bilo 15. Prvenstvo Hrvatske, imam ukupno 13 zlata, od toga seniorskih šest u pet različitih klubova. U Hrvatskoj me zapravo pobijedio jedino Petar Cetinić - veli Marko Zeljko, najbolji tehničar.
- Klubova je dosad bilo jer sam se jako puno puta razočarao, pa bio i depresivan. Kada bi razgovarao s klubovima, obećanja su bila strašno velika, a nakon potpisa se više nitko nije javljao. Svim tim ljudima ću samo poručiti, sram vas može biti. Sada sam u boksačkom klubu koji je u svibnju prošle godine otvorio moj brat, zove se “Memento mori” ili s latinskog “prisjeti se smrti”. Ovo sve prolazi, prisjeti se da si smrtan.
Idemo ipak malo i o planovima, jer oni i dalje postoje kod Marka Zeljka.
- Kategorija do 67 više nije olimpijska. Ja ovim putem izazivam prvaka do 71 kilograma za mjesto u hrvatskoj reprezentaciji. Ja sam bio pet puta prvak u prijašnjoj kategoriji do 69 i prije svakog velikog natjecanja sam morao boksati izborni sparing, izborni meč. Tako da ovim putem poručujem kako želim izborni meč s prvakom do 71 kg - vrlo će jasno Zeljko.
Inače, prvak Hrvatske do 71 kg je postao Zadranin Petar Krešimir Knežević. Odlično je bilo finale u teškoj kategoriji (do 92 kg) između dva Marka, Pratljačića i Čalića koju je na koncu u svoju korist, ali jednoglasnom odlukom sudaca (5-0) priveo pulski veteran, Marko Čalić (35).
No, kada su u zadnju borbu, u ring ušli superteškaši (iznad 92 kg), tad su tek počele sijevati munje i gromovi u ringu. S jedne strane, snagator iz Dicma, Marko Milun (Leonardo), a s druge Splićanin Marijan Brnčić iz splitskog Groma. U prvoj rundi broji se Brnčiću. U drugoj pak prvo se dvaput uzastopno broji Milunu (s tim da je prije drugog nokdauna i “posložen” na pod), ali nije kraj. U toj istoj, drugoj rundi, novi nokdaun, ali sada Brnčića. U brojanjima, 2-2! U trećoj rundi novi nokdaun Brnčiću, na koncu pobjeda Milunu koji se u prvoj rečenici odmah “očešao” očito izbornika reprezentacije, nacionalni savez...
- Ha, mislim da to što sam osvojio zlato nekima ništa baš i ne znači jer možete biti prvak Hrvatske 10 ili 15 puta, ali opet će netko drugi na EP ili svjetske turnire. To je takva država. Finale? Znao sam da ću ga pobijediti jer sam ga dobio prije već triput. Iskreno, nisam se baš uzbudio.
A onda je slijedilo i još malo prozivanja, sada drugih boksača.
- Iskreno, mislio sam da ću se konačno boriti s Lukom Pratljačićem, ali on je već četvrto prvenstvo ozlijeđen. Baš se ozlijedi sada, u ovo doba kada je Prvenstvo Hrvatske. Ne znam zašto, ali se nadam da će se oporaviti i da će u budućnosti biti spreman - zaključio je Marko Milun.