Mariela Šteko je nova hrvatska sportska heroina. Ova 16-godišnja boksačica je osvojila zlatnu medalju na Europskom boksačkom prvenstvu koje se održalo u glavnom armenskom gradu Erevanu. Mariela se odmah po slijetanju u München, gdje je rođena i u kojem živi, javila Sportskim novostima kako bi gostovala u rubrici ‘Pet pitanja petkom‘ s time da je na posljednje pitanje odgovorio njen otac i trener Mladen.
1. Nakon prošlogodišnjeg zlata na juniorskom Europskom prvenstvu sada je došla i mlađeseniorska titula. Kako se osjećate nakon ovog velikog uspjeha? Je li bilo vremena za slavlje s obzirom na to da ste brzo otišli iz Erevena?
- Još nisam došla k sebi jer je zadnji meč bio jako tijesan i nisam do kraja percipirala to da sam osvojila mlađeseniorsko zlato. Od početka godine smo se pripremali za ovo i sada se vidi da se sve isplatilo. Što se slavlja tiče, još ga nismo proslavili jer smo rano ujutro morali krenuti natrag, ali bit će vremena za to.
2. Finalni meč u Erevenu bio je potpuno drukčiji od onoga na što nas je Mariela naviknula. Naime, ona voli napasti na početku meča, dominirati i svojim stilom s puno ‘plesanja‘ oko protivnica riješiti borbu u prve dvije runde. U finalu EP-a se dogodilo nešto potpuno drukčije, Poljakinja Aleksandra Jankowiak je iznenadila Marielu i čekala njen napad te uvjerljivo dobila prvu rundu s 4-1. Hrvatska borkinja se ipak prilagodila i napravila preokret te došla do zlata. Što se točno dogodilo?
- Meč se odvijao dosta drukčije od onoga što smo mi očeklivali, od onoga za što smo spremali taktiku. Kao što ste rekli, generalno volim odmah napasti, biti što bolja u prve dvije runde i onda mirnije odraditi treću kada već znam da sam blizu pobjede. Moje protivnice me obično brzo napadnu, a ja sa svojim stilom u kojem ‘plešem‘ po ringu ih uspješno eskiviram i dolazim do svoje prednosti. Ovaj put je bilo drukčije. Poljakinja me je iznenadila, odlučila se da me pusti da ja napadam i iskoristila sve što je mogla pa je uvjerljivo dobila prvu rundu. Do sada nije imala ovakvu taktiku i promijenila ju je radi mene. Kako sam reagirala? Sama sam sebe iznenadila, jednostavno sam se prilagodila i odlučila je napasti. Ja sam jako ambiciozna i napravit ću sve što treba da ostvarim te ambicije. Vježbali smo opciju u kojoj gubim i trebam to nadoknaditi, ali bilo je teško. Nisam se navikla da moram toliko napadati, ići naprijed. To je i dalje moj stil boksanja, ali ipak drukčiji od uobičajenog.
3. Ovo je prva godina kako se Mariela bori u mlađeseniorskoj konkurenciji. Postoji li razlika između ove razine boksa i one koju je imala dok je bila juniorka?
- Osjeti se razlika, posebno jer sam na ovom prvenstvu bila među najmlađim borkinjama. U juniorskoj konkurenciji pojedine djevojke su još uvijek na neki način naivne, imaš u meču više vremena za razmišljanje. Ovdje je sve ipak drukčije, djevojke su pripremljenije i snažnije. Osim toga jasno se vidjelo da su se protivnice pripremale za mene, skautirale moje borbe i definitivno mi je nakon ovog prvenstva jasno da moramo još dosta toga raditi. Da se razumijemo, ja i sada na svakom treningu, u svakoj situaciji dajem svoj maksimum i tu se ne može puno toga promijeniti, ali neke stvari se definitivno mogu popraviti. Trebat ću neke stvari implementirati u svoju borbu i biti spremna sve situacije koje se mogu dogoditi.
4. Koji su planovi za ostatak ove godine?
- Ovo je bilo najveće natjecanje ove godine i sada se posvećujem nekim drugim stvarima. Prije svega školi jer sam trenutno u 11. razredu gimnazije u Munchenu i posvetit ću se školi da dobijem što bolje ocjene koje će mi kasnije trebati i za upis na fakultet i sve drugo. Osim toga ću činjenicu kako je sada mala pauza u boksu iskoristiti da se više posvetim modelingu, da napravim što bolji portfolio jer se i time želim ozbiljno baviti. Treća stvar je klavir. I ovog ljeta imam koncert i moram se što bolje spremiti za njega.
Mi već sada radimo planove za sljedeću godinu kada me čeka Svjetsko prvenstvo koje će se održati u Hrvatskoj. To mi je veliki izazov, voljela bih se i tamo popeti na sami vrh, to mi još nedostaje u mojoj kolekciji, a dodatni je izazov činjenica da će se natjecanje održati u Hrvatskoj.
5. Na posljednje pitanje odgovorio je Marielin otac i trener Mladen koji se i sam bavio borilačkim sportovima. Je li ovo bilo bilo najveće iskušenje do sada?
- Bilo je jako teško. Primjerice, osvajanje zlata u juniorskoj konkurenciji prošle godine je bilo puno lakše. Ovdje je bila dosta ozbiljnija konkurencija što se vidjelo i u mečevima koje je Mariela imala. U četvrtfinalu je bila uvjerljiva, ali već u polufinalu je imala jako tešku borbu protiv dotadašnje mlađeseniorske prvakinje Europe, Rumunjke Crinute Sebe. Mariela je pobijedila u prve dvije runde, ali nije bilo lako, a uspjela je do kraja sačuvati prednost.
Što se finalne borbe tiče, Janowiak nas je iznenadila i promjenom taktikom došla do prve runde koju je dobila s 4:1. Onda smo i mi promijenili taktiku i odlučili se za napad te drugu rundu dobili 4:1. U trećoj je bilo 3:2, dosta tijesno i čekala se odluka kontrolori koji su potvrdili Marielinu pobjedu. Ja sam bio siguran da je ona pobijedila, ali nikad ne znaš što će oni odlučiti. Tih nekoliko sekundi čekanja mi se činilo kao cijela vječnost. Što sam joj rekao između prve i druge runde? Nije bilo nikakvog presinga, rekao sam joj da sada ona mora napasti i onda ‘plesati‘ što ona voli. Ovo što je ona napravila je odlika vrhunskog sportaša, da zna preokrenuti lošu situaciju u svoju korist.