Na kraju priče, opisala je to kao "nezaboravan doživljaj". Istina je da Europske igre nemaju ni status, ni reputaciju, ni tradiciju poput Olimpijskih, ali ponijeti zastavu svoje zemlje na otvaranju jednog multisportskog događaja na kojem nastupa 7000 sportaša svakako je iskustvo za pamćenje.
Nikolina Ćaćić, najbolja hrvatska boksačica, aktualna europska U-22 doprvakinja, prva naša olimpijka u ovom sportu, u srijedu navečer je sa skakačem u vodu Matejem Nevešćaninom ponosno ponijela hrvatski stijeg stadionom Miejski u Krakowu i tako i formalno povela našu delegaciju u nadmetanja na trećim Europskim igrama. Za nju samu i njezine kolege iz boksačke reprezentacije, neupitno najvažnijem natjecanju ove godine.
1. Koliko vam znači to što vas je Hrvatski olimpijski odbor izabrao za nositeljicu zastave na svečanosti otvaranja?
- To mi je doista bila velika čast i osjećaj je bio predivan. Ovo su moje prve Europske igre i samim time je ta čast bila još i veća. Osjećala sam veliku sreću i ponos, bilo je to nezaboravno iskustvo.
2. Slobodni ste u 1. kolu kategorije do 54 kg i s natjecanjem u Areni Nowy Targ krećete u ponedjeljak. Što vam je glavni cilj?
- Želja mi je uzeti kartu za Olimpijske igre. Četiri najbolje će se plasirati u Pariz, sve cure su iznimno spremne, sve želimo tu ulaznicu, tako da vjerujem da nas čekaju super borbe. Konkurencija je žestoka! Svi su tempirali formu za ovo natjecanje, to se vidjelo i po prijašnjim turnirima, po kampovima, po svemu... Svi ciljamo te ulaznice za Pariz. Trebaju mi tri pobjede, to će biti dovoljno za polufinale, medalju i olimpijsku kvotu.
3. U Tokiju ste ispisali povijest kao prva hrvatska boksačica na Olimpijskim igrama. Ostvarili ste jednu pobjedu, pa potom ispali u osmini finala. Kakva su vam danas sjećanja na olimpijski nastup?
- Ma na Olimpijske igre se čovjek privikne nakon nekoliko dana. Ali uvijek kažem, kvalifikacijski turnir za Tokio i dan kad sam se plasirala na OI mi je bio najljepši u životu. Stvarno se nadam da ću to ponoviti i na ovim Europskim igrama, da ću ponovno proživjeti to sve i da će mi i Krakow ostati u prekrasnom, možda još i ljepšem sjećanju.
4. Bez želje da vas ureknemo, kakve su daljnje mogućnosti ako ne uspijete izboriti Pariz već na ovim Europskim igrama?
- Omogućili su nam tri prilike za plasman. Prva je ovdje, a sljedeće godine su još dva svjetska turnira s kojih će finalisti ići na Olimpijke igre. Možemo reći da su sada šanse veće, ali opet, moramo uzeti u obzir da su sada sve cure ovdje baš zato što je ovo prva prilika i svi grizemo. A kasnije ćemo vidjeti što će biti.
5. U boksu na svjetskoj razini već dugo kuha. Međunarodni olimpijski odbor (MOO) najprije je suspendirao Međunarodnu boksačku federaciju (IBA) zbog čitavog niza nepravilnosti, od izbornih, preko financijskih, do sumnji u sudačku nepristranost, da bi nedavno najavio i izbacivanje IBA-a iz članstva. Zbog svega toga boksa još uvijek službeno nema u programu Olimpijskih igara u Los Angelesu 2028., a neko se vrijeme nagađalo da bi mogao biti izbačen već za Pariz. Kako se kao boksačica nosite s takvom situacijom, strahujete li da bi vaš sport mogao nestati s olimpijske scene?
- Prvih nekoliko tjedana me to malo "izbediralo", ali sportaši se ne smiju zamarati tim stvarima. Meni je fokus bio na pripremama za Europske igre, na tome da ciljam Pariz. U glavi si uvijek posložim da moram ići korak po korak. Neću se trenutno zamarati stvarima koje još uvijek nisu na papiru, crno na bijelom. Imam svoj cilj, treniram, radim, imam svoju viziju, a što će se dogoditi, na to ne mogu utjecati i ne želim se previše opterećivati time.