Subotnje otvaranje novog poslovnog prostora jednog od glavnih sponzora Filipa Hrgovića, bilo je ujedno i prvo javno pojavljivanje naše Beštije ili El Animala u javnosti.
Prvo nakon 20. kolovoza kada je u saudijskoj pustinji, u Džedi, bodovnom pobjedom nakon 12 rundi nad Kinezom Zhilei Zhangom došao na korak od krajnjeg, davno isplaniranog, postavljenog cilja, naslova svjetskog teškaškog prvaka u profesionalnom boksu. Istina, jasno da je Filip stao pred novinare po povratku u Zagreb, ali se potom shvatljivo i opravdano povukao u privatnost. U zaslužen mu i potreban odmor. Iako, nije baš da je Filip minulih mjesec dana imao "sve četiri u zraku". Nije to baš ni njegov stil...
- Prvi trening sam napravio u četvrtak poslije meča koji je bio u subotu kasno, dakle nakon pet dana. Onda sam nastavio ritmom 2-3 treninga, pa odmorim dan ili dva. Nisam trenirao baš svaki dan, ali sam održavao formu odnosno bio sam u aktivnom odmoru, tako bih to nazvao - veli Filip i nastavlja:
- Odmorio sam se. Fizički sam bio kao nov nakon tjedan dana već, a psihički... To još nisam posve. Čak razmišljam uzeti još jedan tjedan odmora, pa bih onda krenuo u novi kamp. Zaželio sam se malo te slobode, da mogu raditi što mi se hoće.
Naš najbolji profesionalni boksač međutim nije poput nekih, poglavito američkih boksača - nikako svih, ne generaliziramo - koji nakon velikih borbi i pobjeda tulumare i istinski se posve prepuste čarima života bez pomisli o sportu, boksu, treningu.
- Ne, to nisam nikad radio. Kažem, dam si oduška, ali znam da se ne mogu vratiti u kamp s recimo 20 kila viška. Kao prvo, to ne bi bilo dobro za zdravlje i dugotrajnost u sportu. Mislim, meni je ovakva vrsta odmora klasika. Uvijek je to negdje na razini 3-4 tjedna maksimalno. Rekoh, možda sada iznimno odmorim tjedan više iz razloga koje sam naveo.
Filip je pojasnio, ako je baš i trebalo, što podrazumijeva pod pojmom psihičkog odmora i zašto on još u punoj mjeri nije zaživio.
- Nije samo borba ta koja me psihički izmorila, već sve drugo što je prethodilo, a mislim da ljudi znaju na što mislim. Očeva smrt me zaista jako pogodila. Možda mi je nakon svega što sam prošao trebao i dulji odmor, možda. Maknuti se na neko duže vrijeme, ali je sad takav trenutak u karijeri da mi nema puno odmora. Ne smijem ispasti iz "štosa", moram nastaviti, boriti se. Do kraja godine ću odraditi sigurno još jednu borbu. Tek sada osjećam kao da kreće moja karijera, onaj najbolji dio moje karijere.
Sad, glede sljedeće borbe do kraja godine, a to još uvijek neće biti za naslov svjetskog prvaka, valja biti i dosta oprezan. Filipu je potrebna borba, ne više ikakva "vreća za udaranje" koja će kad-tad sigurno pasti, već kvalitetan i snažan borac. To ipak sa sobom nosi rizik. Podbačaj u takvoj borbi, značio bi gubitak teškog, mukotrpno stvaranog statusa izazivača za pojas.
Filip je izgleda i na to spreman. Na rizik.
- Čekati tu borbu za naslov, a prethodno se ne boriti, to neću sigurno. Borit ću se prethodno. To iščekivanje borbe za pojas se može i odužiti, te ću se ja sigurno par puta još boriti prije toga. Prije poziva za naslov, ali ja sam za opciju da se borim samo u teškim mečevima. Da u svakom meču nešto napravim, naučim, napredujem. Samo opet, nisam u ovoj priči sam. Tu je moj tim, promotori, menadžeri i oni će isto reći, dati neku svoju riječ. Odlučit ćemo zajedno tko će biti suparnik, ali mislim da bez pravih suparnika u ringu ne mogu napredovati. Nije mi cilj biti samo jedan od izazivača. Želio bih osvojiti naslov, želio bih u tom meču za naslov, kada za to dođe trenutak, želim u tom meču biti konkurentan. To ću biti jedino ako ću dotad biti u pravim mečevima.
O spominjanom riziku...
- Da, to je dvosjekli mač. Možda treba pronaći nešto između, najbolje opcije. Vidio sam i poslije Zhanga da su me oni neki mečevi protiv manje opasnih protivnika jednostavno opustili. Jesu, to je tako. Drukčije je kada se ti spremaš za meč i kada si u ringu protiv opasnog suparnika. Psihološki je to potpuno drukčije. Trebaju mi pravi mečevi za napredak, a opet se ne bih smio dovesti u poziciju gubitka statusa izazivača koju sam dugo čekao. Trebamo tu biti pametni. Veselim se baš ovom dijelu karijere. Došao sam u poziciju gdje sada drugi mene prozivaju, gdje sada svatko želi borbu, nema više izbjegavanja i gdje me čekaju veliki mečevi, velike zarade. To je ono što sam čekao. Sad me čeka najboljih pet godina karijere. Imam 30 godina, iskusan sam, zdrav, nisam se naprimao batina, a došao sam u skupinu gdje je moje ime traženo. Sljedećih pet godina će biti puno dobrih mečeva, imamo široku lepezu boraca u teškoj kategoriji gdje se može napraviti velik meč.
Postoji li netko koga bi izdvojili ili s kojim bi ste baš voljeli, željeli ukrižiti rukavice među konopcima?
- Nema netko poseban, ali ima ih 10-15 boraca s kojima se može napraviti mega dvoboj. Veselim se svakom od tih mečeva. To je ono što želim. Ovaj posljednji protiv Zhanga, iako nisam odboksao kako treba i mogu, u njemu sam puno pozitivnih stvari izvukao.
Taj sraz s Kinezom Zhangom, Filip je pogledao dosad samo jednom. Nije isključeno da će još koji put, ali neće se baš pretjerano vraćati na njega. Pojasnio je i razlog zašto.
- Analizu moram raditi u drugom smjeru. Ne u fizičkom, taktičkom. Jednostavno, znam da nisam bio svoj, tu večer u Džedi, iz niza različitih okolnosti. Ono što jest dobro je što sam u najlošijoj svojoj izvedbi pobijedio jednog jako dobrog boksača. Borca koji je realno u Top 15 na svijetu. Pobijedio sam ga sa svojih 50% mogućnosti. Dakle, može biti samo bolje ubuduće. Ako ćemo o analizi meča sa Zhangom... Treba pronaći razlog zašto nisam bio svoj. Na neke stvari doduše nisam mogao utjecati, znate svi o čemu pričam. Ovo mi je najlošija faza u životu, u karijeri. Mogu biti samo bolji.
Je li sada Filip Hrgović prvi puta u situaciji da bira suparnike? Da nekoga odbijate, kao što su mnogi izbjegavali El Animala do Džede i do Zhanga.
- Kad gledamo poslovnu stranu boksa, sad sam u vrhunskoj poziciji. Da, mogu birati i gdje će puno velikih imena pristati na borbu zbog uloga na meč i gdje mogu zaraditi "pravi" novac. Napokon, nakon 16 godina boksa, nakon 16 godina muke. Treba sad biti pametan. Evo, u noći sa subote na nedjelju se borio jedan Genadij Golovkin. Ima 40 godina i tek je 40. godini doživio meč u kojem je zaradio najviše u karijeri. Kličko je odradio jedan od najboljih mečeva u svojoj karijeri s 42 godine. Pomaknula se ta dobna granica. Mene možda čeka još 10 godina karijere. Ima vremena, ne treba srljati.
Što vam je trener Ronnie Shields rekao nakon Zhanga?
- Malo smo zasad pričali. Samo je rekao da "šampioni pobjeđuju i u lošoj noći". To je najbitnije.
Bi li voljeli da se uglavi borba o kojoj se sada u boksačkom svijetu priča, nagađa, Fury - Joshua, pa da se onda i vi tu pojavite, u takvom spektaklu kao borba prije?
- Volio bih, ali mi je malo nerealna ta priča. Sad da će Joshua tako brzo ići u tako veliku borbu, sada je dobio batina, prije nekoliko tjedana... Priča se o 3. prosincu, što je jako brzo u biti. Obično u svijetu boksa kada se puno priča, onda se ta borba ne dogodi. Kad je zatišje, uglavnom se tad potpišu borbe. Moje je mišljenje da će Fury prvo imati neku lakšu borbu i da će onda čekati borbu s Usikom tamo negdje u svibnju ili lipnju. To je moje mišljenje. Isto vrijedi za Joshuu. Opet, možda sam u krivu.
No, za prosinac ove godine očekujemo Hrgovića u ringu.
- Sigurno ću imati borbu u drugoj polovici prosinca jer mi treba sad neko vrijeme odrađivanja bazičnih priprema s Igorom Čordašem u Zagrebu. A onda bih volio borbu nakon prosinca imati negdje četiri mjeseca kasnije. To je ritam koji mi najviše odgovara. Nakon borbe mjesec dana odmora pa tri mjeseca priprema - zaključio je Filip Hrgović.