Fritzie Živić, pa legendarni Mate Parlov, Stjepan Božić, Stipe Drviš. To su Hrvati koji su u nekom trenutku povijesti boksa bili prvaci svijeta. Široj je javnosti možda najmanje poznat prvospomenuti, Fritzie ili preciznije Ferdinand Henry John Zivicich. Rođen u SAD, nedaleko od Pittsburgha, od oca Hrvata i majske Slovenke, ali čija nacionalnost nikako nije dvojbena, uostalom njemu je boksački nadimak bio "Croatian Comet". Fritzie je bio prvakom svijeta 1940. - 1941. Ovo je tek toliko, malo za sitnu edukaciju, ništa više.
Alen Babić u subotu navečer u poljskom Rzeszowu ima priliku ispisati svoju stranicu boksačke, ali tako i hrvatske povijesti borbom za svjetski WBC pojas u bridger kategoriji. Nemojte se previše brinuti ako niste čuli za ovu kategoriju, budući da je relativno nova. Upravo ju je WBC inaugurirao 2020., a težinski je između lakoteške i teške. Gornja granica joj je 101,6 kilograma. E sad, nakon što smo lagano "prokrstarili" poviješću ringa, pa "zaronili" i u novu kategoriju, vrijeme je za "preslušati" jednog od Hrvata koji je bio svjetski prvak.
Zagrepčanin Stjepan Božić je 2005. osvojio naslov svjetskog prvaka po WBF u supersrednjoj kategoriji, i to u zagrebačkom Domu sportova pobijedivši Nadera Hamdana iz Australije. Nećemo ni o povijesti boksa, ni o kategorijama, ali hoćemo o aktualnostima poput Alena Babića, Filipa Hrgovića, skorašnjeg SP u olimpijskom boksu, raskolu u boksačkoj organizaciji...
1. Je li vas iznenadila činjenica da eto, puno prije Hrgovića koji još nije bo u prilici, jedan drugi Hrvat, Alen Babić ima priliku postati profesionalni svjetski boksački prvak? Napominjemo zato što je Babić, barem u nas, bio u sjeni Hrgovića; pozornost medijska i sponzorska je bila usmjerena na Filipa, a o Babiću se najviše pisalo i govorilo kada se nekoć bio verbalno prepucavao i opet, s Hrgovićem.
- Alen očito ima svoj put i zato ne bih govorio o sferi iznenađenja ili ne. Budući da nije imao takav velik publicitet do danas, barem u nas, kao Filip Hrgović, on baš zato nema ni veliki teret na svojim leđima. Iako je normalno da će biti pod velikim stresom jer radi se o njegovoj najvećoj borbi u karijeri dosad. Jedina olakotna okolnost koja mu može ići na ruku je ta da ljudi možda do danas, a govorim o najširoj javnosti, ne o boksačkim fanovima, niti ne znaju za ovu borbu. Dakle, pošteđen je takvog stresa. To mu može samo koristiti jer boks jest fizički jako težak sport, ali mentalno je to najteži sport na svijetu. Zato je jako bitno da si mentalno "čist" u glavi, jak.
2. Koliko šanse dajete Alenu Babiću u subotu kasno navečer u Poljskoj?
- Ne mogu reći da ga toliko dobro poznajem da bih mogao procjenjivati. Gledao sam ga i znam njegovu priču iz medija. Ono za što mu skidam kapu jest činjenica da je riječ o dečku koji je bio redar i došao do prilike ispisati povijest.
3. Filip Hrgović, posebna tema. Nigdje ga dugo već nema. Nema ga u ringu, nastavljaju ga zaobilaziti suparnici, nitko ne želi borbu s njim. Kinez Zhang kojega je Hrgović pobijedio, dobio je i iskoristio priliku prije Filipa boriti se za naslov. Kada se spominju borbe, redaju se imena - Fury, Bakole, Usik, Joyce, Zhang, Joshua, Ruiz, Wilder, ali nikad baš Hrgović. Zašto? Tko je tu kriv, ako ima krivih ili ako se negdje pogriješilo?
- Odgovorit ću protupitanjem. Odakle dolazi Zhang? Odakle je Fury? Otkud dolazi Joyce? Znači, radi se o marketingu. Sport, a posebno profesionalni boks ima sve manje veze sa sportom. Čak nekad ni u ringu nema veze sa sportom, već s interesima i "politikom". Profesionalni boks je baš biznis. Da, Filip je u jako nezgodnoj situaciji koja me malo podsjeća na mene prije 14-15 godina. Slikovito rečeno, prevalio je strašno velik i dugačak put, došao je do vrha nebodera, ali je naišao na zatvorena vrata terase s koje puca najljepši vidik. Sad to mora čekati. Jako je teško u toj situaciji ostati smiren, koncentriran, fokusiran. Zato što se njemu može dogoditi i sljedeća situacija. Pozovu ga i kažu mu "Čuj, imaš meč za naslov prvaka, za 3-4 tjedna". To nije nemoguće. Jako je teško ostati fokusiran, ali i to je lakše ako imaš cilj. Ovako, održavati jako, jako dobru formu jer ne znaš hoće li ti javiti da imaš meč za 3 tjedna... Nije lako. Ni fizički ni psihički.
4. Za desetak dana u Uzbekistanu će početi Svjetsko seniorsko prvenstvo za muškarce. Naša reprezentacija se priprema u Zagrebu od proteklog ponedjeljka, iako još nitko od njih, nas, ikoga ne zna pouzdano hoće li ti mladići smjeti ondje nastupati, boriti se za Hrvatsku ili ne. Prijepor je poznat, IBA pod vodstvom Rusa Kremljeva dopušta nastupe ruskim i bjeloruskim sportašima pod njihovom zastavom i himnom. Kako vi, kao bivši boksač i sportaš, gledate na tu situaciju?
- Tužno je i žalosno zato što politika ne bi smjela imati upliva u sport, ali danas je toliko sve isprepleteno da je to teško izvedivo. Sportaši ispaštaju i to je najgore. Najgore je što dečki sada uopće ne znaju, a pripremaju se, idu li na natjecanje ili ne. Slična situacija kao sad kod Filipa, u stanju su čekanja. Bilo bi poštenije da im se kaže - ima ili nema. Ako nema, žao ti je, ali ti je barem lakše jer nisi više u neznanju.
5. Zaključno, prijeti li boksu u globalu potpuni raskol, budući da je nedavno oformljena i još jedna boksačka organizacija s intencijom da postane svjetska. Sadašnju IBA-u vodi Rus, a novu Nizozemac.
- Da, to je podjela Zapad - Istok. Više se ne zna tko pije, tko plaća. Prije svega je jako neodgovorno od čelnih ljudi sporta. Tu prvenstveno čak mislim na MOO koji bi trebao biti krovna sportska organizacija. Po ovome bismo mogli imati dvije olimpijske organizacije. Jednu na Zapadu, drugu na Istoku. Pa ako se i to dogodi, onda je stvarno svijet otišao u...