Hana Arapović jedna je od najboljih mladih hrvatskih sportašica. Ova 18-godišnja stolnotenisačica vladarica je hrvatskog stolnog tenisa, a to je dovoljan povod da je ugostimo u novom izdanju našeg Sportcasta. Hanu smo uhvatili u Zagrebu prije odlaska u Vrsar gdje se od četvrtka održava mlađe seniorsko i seniorsko prvenstvo Hrvatske.
- U Vrsaru branim tri zlata. Što se tiče očekivanja, pokušavam ići bez očekivanja, samo igrati, uživati i to je to - rekla je Arapović koja posljednje dvije godine trenira u Düsseldorfu u kampu njemačke reprezentacije koju vodi Tamara Boroš. Mlada stolnotenisačica je objasnila kako je došlo do toga da ode trenirati u Njemačku.
- Mi u Hrvatskoj nemamo centar i jako dobru grupu za treniranje, a uz pomoć Tamare smo nekako složili da odemo u Düsseldorf. Ona mi je od velike pomoći, ne samo kao trenerica nego da imam nekoga s kime mogu pričati na hrvatskom i netko tko je to sve isto prošao. Živim u stanu koji je blizu centra u kojem treniramo - rekla nam je Arapović koja je opisala i kako izgleda njen dan u centru:
- Imam dva treninga, odmor između njih, nešto skuhamo cimerica ili ja i onda Netflix i gledanje televizije. Odmaranje. Slobodnog vremena ima, ali smo preumorne za bilo što osim toga.
Mladu stolnotenisačicu kroz karijeru kao trener vodi otac Darko. Koliko joj nedostaje to što on nije u Njemačkoj s njom?
- Nedostaje kad nemate nekog iza sebe tko se brine samo o vama, ali to pokušavamo sada malo srediti da i on dolazi malo češće. On je još uvijek moj trener i ostat će tako dok on ne kaže drukčije.
Arapović u Njemačkoj igra i Bundesligu, ali ne u Düsseldorfu.
- Igram za Weil. Putovanja su četiri i pol sata u jednom smjeru. Putujem vlakom, a tamošnji vlakovi su super, ali svejedno je to puno vremena. Bundesliga je, uz francusku ligu, najjača europska liga. Ima dosta odličnih igračica uključujući i naturalizirane Kineskinje. Teški su mečevi. Publike ima dosta, stolni tenis je tamo dosta popularan sport. Na našim domaćim utakmicama se napravi stvarno jako dobra atmosfera, svi navijaju, imamo neke navijače koji konstantno dolaze, dobivamo poklone.
S 18 godina Hana je trenutno na 210. mjestu svjetske liste. Zanimalo nas je koji su joj planovi do kraja godine.
- Nisam si zadala ciljeve jer na turnirima puno varira od ždrijeba, odnosno izbjegavanja Kineskinja. Teško je doći do bodova.
Iako dosta ovisi o ždrijebu, ona se ne treba bojati jakih protivnica. Do sada je upisala nekoliko pobjeda protiv jakih protivnica poput Brune Takahashi (29. na svijetu), Sabine Winter (44.) ili Wan Yuan (93.). Koliko su joj te pobjede digle samopouzdanje?
- U istom danu samo pobijedila i Takahashi i Yuan. Jednostavno se tako poklopilo, dobro sam igrala, a pobjeda protiv Takahashi mi je dosta podigla samopouzdanje. Nisam očekivala da ih dobijem, samo sam željela dobro odigrati, to se dogodilo i to je to.
Stolni tenis je praktično generacijama prisutan u obitelji Arapović pa nije čudno što se Hana s njim bavi od 6. godine. Djed je bio sudac, mama je igrala, tata je trener, a i starija sestra se bavi ovim sportom. Osim u sportu, obitelj joj pomaže i u školi koju je uspjela uskladiti sa sportskim obavezama
- U osnovnoj školi nije bilo toliko teško, ali u srednjoj školi su se promijenile stvari. Na početku sam išla u Sportsku gimnaziju i to je bilo jako teško jer je bilo dosta putovanja i nije me bilo na nastavi. Kad je došla korona bilo je lakše jer smo mogli online. U drugom razredu sam se preselila u Dopisnu Gimnaziju gdje samo dajem ispite i učim iz skripti što nije lagano. Tu mi pomažu mama i sestra te bez njih moje škole ne bi bilo. Htjela bih završiti i trenersku školu, a jednog dana i neki fakultet.
Arapovići nisu prestali trenirati ni za vrijeme korone, a to su napravili na zanimljiv način:
- To je bila sestrina ideja. Imali smo svu opremu - stol, taraflex, loptice i mrežice tako da smo postavili jedan stol, posudili robot od kluba i napravili malu dvoranu.
U koroni se dogodila i najteža zdravstvena situacija u Haninoj karijeri.
- To se dogodilo u ljeto 2020. Boljela su me leđa gotovo godinu dana prije toga. Mislila sam da je to neka obična bol u leđima, ali se ustanovilo da je imam tumor koji me pritiskao i stvarao bol. Kako je bilo doba korone malo je duže trajalo dok smo sve dijagnosticirali, ali kasnije je sve brzo išlo i samo par dana nakon dijagnoze sam bila na operaciji. Sam tumor je bio dobroćudni, ali dosta velik, uspoređivali su ga s ragbi loptom.
Hana se brzo oporavila nakon operacije i vratila se stolnom tenisu u kojem postiže odlične rezultate, a otkrila nam je i ima li neke rituale za vrijeme mečeva.
- Dosta sam praznovjerna dok igram. Recimo, u prvom setu lopticu bacam jednom, u drugom setu drugi put i tako to. Zna se i na koju stranu ručnik treba biti okrenut, a ako me vidite sa zgužvanim ručnikom to znači da je gotovo, da sam ispucala sve ostalo.
Mlada sportašica jedna je od onih koja se za sportska natjecanja priprema i sa psihologom.
- Psihološka priprema je jako važna jer mi neke stvari ne znamo riješiti, što se događa u glavi. To mi pomaže da i kroz život, a i u igri naučim kako misliti i što je bitno - rekla nam je Arapović.