U Sportskim novostima dugi je niz godina subotom izlazila kultna rubrika ‘13 puta zašto’ s intervjuima s najvažnijim osobama iz tadašnjeg sportskog života. Sada se prisjećamo tih tekstova, a danas vam donosimo intervju sa Željkom Mavrovićem vođen neposredno uoči legendarne borbe protiv Lennoxa Lewisa. Intervju je objavljen 26. rujna 1998., a vodio ga je Slobodan Ivanović.
1. Napokon je stigao i taj dan, ostvario se Vaš veliki san. U nedjelju rano ujutro po hrvatskom vremenu u Uncasvilleu ćete boksati s Lennoxom Lewisom za naslov profesionalnog boksačkog prvaka svijeta u teškoj kategoriji. Kakav je to osjećaj, sada samo nekoliko sati prije odluke?
- Nije se ništa promijenilo. Ostao je onaj isti osjećaj kao i kada sam u studenom prošle godine doznao da će se taj meč sigurno dogoditi. Ispunjen sam nekim čudnim, lijepim osjećajem, teško objašnjivim, ali i osjećajem da sam stigao na pola puta svoga sportskog životnog cilja. Kažem, na pola puta, jer ona druga polovina je osvajanje naslova. Ako pitate kako se osjećam a pritom mislite samo na meč, onda vam moram reći da osjećaj nije drukčiji od onoga uoči borbe za prvaka Europe. Iako je ovaj meč naizgled važniji, ali da onda nisam pobijedio i tako još šest puta, ovoga meča ne bi bilo. Uostalom, sada sam mnogo iskusniji, iza mene je mnogo mečeva i to je pridonijelo da nisam nešto posebno impresioniran
2. Svejedno Vam se dogodilo da ste se susreli s nekim stvarima koje niste očekivali, posebno u ovom posljednjem tjednu kojeg ste proveli nedaleko od dvorane Uncas Pavilion u kojem će se meč održati.
- Uistinu nisam vjerovao da ću imati problema s terminima za rad u trening dvorani. Činili su sve da me spriječe u mom radu, no, vrlo brzo sam shvatio kako je i to njihov način da me bace iz takta. Čak sam i neprimjereno reagirao, ali morao sam pokazati zube, budući da ni ja nisam baš od jučer. To što mi se dogodilo, ti problemi s treningom, maslo je Panosa Eliadesa, organizatora meča, ujedno i jednoga od Lewisovih menadžera. Da sam povjerovao kako je nepošten odmah, potražili bismo drugi način za pripreme. Taj čovjek uistinu nema granica, vidite da je na konferenciji izjednačavao hrvatskog boksača s jugoslavenskim košarkašima. Mislite da je to bilo slučajno? Nikako, on je takav čovjek. I strani su me novinari pitali što o tome mislim, rekao sam im kako me to uopće ne dira jer Jugoslavija se ne može povezati sa mnom, to što je on takvu stvar tako nisko upotrijebio samo je njegova sramota.
3. Koliko imate "sve pod kontrolom" kada je u pitanju meč koji vas očekuje, koliko ste uistinu spremni, bez obzira na to koliko ste se za meč spremali?
- Kao što sam već toliko puta rekao, iza mene je jedanaest mjeseci napornog rada, a uz mene sjajan tim ljudi s kojima radim i koji mi pomažu. Osjećam se iznimno spreman i željan borbe. Za mene je uoči svake borbe bilo važno da se dobro pripremim, tada sam vladao situacijom, tada sam uvijek bio kako treba. Nikako ne mogu, a da se ne zahvalim ekipi ljudi koja je sa mnom radila. Trener Darkie Smith, kondicijski trener Krešimir Ban, fizioterapeut Joško Sprčić, maserka za shiatsu Branka Habek, Stipe Drviš, koji mi je sparirao i bio pravi prijatelj u najtežim trenucima, zatim dvanaestorica osobnih prijatelja koji su došli ovamo da me zaštite u slučaju nekih ekscesa. No, najviše sam zahvalan svom duhovnom vođi Zlatku Pejiću, koji mi je iznimno mnogo pomogao da vratim mir kojeg sam potkraj priprema polako počeo gubiti. Sada je opet sve u redu i meč dočekujem mirno kao i sve one prije njega.
4. Mnogi, posebno ovdje u Americi spominju kako Vi niste pripremljeni kojim se za onaj profi-način borbe bore američki boksači i kojeg je i Lewis, unatoč tome što je Europljanin podrijetlom, prihvatio.
- Tjedni provedeni u Monticellu, kada sam odradio stotinjak rundi s američkim borcima, Jammilom McLaineom, Tyrellom Biggsom i Anthonyjem Greenom, pomogli su mi da se naviknem i na taj način boksa i na način, veličinu i težinu udaraca kakve otprilike ima i Lewis. No, ništa senzacionalno, jer stil kojim boksaš otkad boksaš ne možeš promijeniti u nekoliko tjedana Ne mislim da postoji neka specijalna europska škola boksa, jer istina je da smo svi došli iz amaterskog boksa, ili velika većina. Ni ja već dugo. dugo ne boksam kao amater, znam i ja profi zamke. Uostalom, i ja sam kao dječak gledao Alija i želio boksati kao on. Mnogi iz moje generacije, Europljani, kopirali su njegov stil, svi znamo kako je on boksao i mi smo željeli tako boksati. U svojoj sam karijeri, u svojih 27 borbi barem 13-14 puta boksao protiv Amerikanaca.
5. Kako ste uopće odabrali boks?
- Igrao sam i nogomet, bavio sam se nekim drugim sportovima, ali od početka sam shvatio da je boks moj sport.
6. Kako je Vaše mišljenje o snazi Lennoxa Lewisa, o njegovim izgledima u meču i kako ćete uspjeti zaustaviti tu snagu?
- Prvenstveno, on je uvjeren da će sačuvati naslov, zatim on je uistinu snažan boksač, vrlo jakoga udarca, dugih ruku. To je njegovo glavno oružje i njegova glavna prednost. No, nisam ni ja bez prednosti. Ne moram nikome objašnjavati da sam mnogo brži od njega, to se vidi na prvi pogled. Ljudi me ovdje uistinu uopće ne poznaju, jer ja dolazim iz Europe, iz sasvim drugoga boksačkog svijeta. Ni to nije prednost koju treba zanemariti.
7. Vi vjerujete u sebe i svoju pobjedu. Što je ono što Vas na to navodi, kako mislite da možete pobijediti Lennoxa Lewisa, koji tvrdi da ima najjači udarac na svijetu?
- Dat ću sve najbolje što znam i mogu u ringu i to će biti dovoljno. Nadam se, vjerujem znam to. Svi kažu da ima jak udarac, ali ni moj nije loš. Dovoljno je snažan da ga nokautiram, što ću pokušati učiniti ako se za to ukaže prilika. Svakako ću gledati da ja srušim njega prije nego on mene, no, nokaut je, po meni, posljedica dobroga boksa i pripremanja za završni udarac, nikako ne cilj. Ja sam u svojoj karijeri mogao mnoge suparnike “izmasakrirati”, ali nisam.
8. Lewis je nešto spominjao Vašu bradu, rekavši kako se brada ne može utrenirati da trenirate i godinama, a ne deset mjeseci. Očito misli kako njegov udarac na to mjesto nećete moći izdržati.
- Pričao je nešto o tome, ali je zaboravio da se brada može također utrenirati. Posebno ako trenirate eskivaže i izbjegavanje udarca u to ili neko drugo mjesto. Uostalom, moju će bradu teško pronaći, kao i mnogi prije njega. Ako se dobro sjećate, ja nikada nisam bio na podu. Iskustvo s poda ima Lewis, a ne ja. Njega je McCall pobijedio tehničkim nokautom u drugoj rundi.
9. Dojam je da ste na glavnoj konferenciji za novinare oduševili engleske i američke predstavnike sedme sile.
- Jedan je Amerikanac pitao kako se osjećam u ovoj velikoj zemlji u kojoj nisam prvi put, ali u kojoj sam prvi put toliko dugo. Odgovorio sam kako je jedina stvar koje se uistinu plašim moj engleski za kojeg trebam utrošiti malo previše energije da bih izrekao ono što želim, a dok to uspijem iskombinirati i izgovoriti, ljudi s kojima sam razgovarao su već odavno otišli. Mislim da smo tu našli zajednički jezik.
10. Nedavno ste, u onoj telefonskoj konferenciji s novinarima, rekli kako ste sigurni da velika većina Hrvata u nedjelju ujutro neće spavati. Mi smo također u to uvjereni. Što mislite kako će biti vratite li se u Hrvatsku kao pobjednik?
- Kad o tome razmišljam, vjerujem da sam u pravu kad kažem da će mnogi biti uz mene. I bit će mi lakše. Pitali su me mnogi hoću li se boriti za Hrvatsku? Da, ja sam Hrvat, ali kad uđem u ring, onda sam tu samo ja. Prvo ću se boriti za sebe, a onda za Hrvatsku. Znam da će tim ljudima moja pobjeda mnogo značiti, kao što im mnogo znače uspjesi Ivaniševića, Kukoča. To ih veseli, a sport i postoji zato da razveseli ljude. Naši će ljudi biti iznimno ponosni, vjerujem da će me dočekati lijepo, ne kao nogometaše, ali siguran sam da će me ugodno iznenaditi.
11. Što će pobjeda značiti Vama?
- To je jedna stranica u mom sportskom životu. Ovaj je meč veliki trenutak u mom životu, ali nije i krajnja stanica jer nakon ovoga meča bit će ih još.
12. Mnogo se spominje Vaša prehrana, makrobiotika u kojoj je jedino meso riba. Još više to da ste svoj način života podredili tom životnom stilu. Očito malo nespojivo sa životom jednoga boksača koji u ringu mora dotući protivnika. Uz boksača uglavnom idu polukrvave šnicle i te stvari.
- Boksač je sportaš kao i svaki drugi i on troši iznimnu energiju, možda čak i više nego drugi sportaši. Mnogi, da bi tu energiju vratili, znaju uzimati razne steroide, neki čak i drogu. Da se ne bih bavio time, ušao sam u ovoj svijest čiste prirodne hrane. Ovaj natpis na majici koji nosim, Green magma, to je klorofil iz jedne trave, znak je da je sve u mojem životu, a jednako tako i u mojoj karijeri, prirodno. U u svom sam se životu uvijek trudio biti zdrav. Osjećate li se zdravim, možete i više trenirati i više izdržati. Uz to idu i meditacije i još neke stvari.
13. I još nešto iz Vašeg osobnog života. Mnogima se sviđa Vaš odnos s Jelenom Balabanić, koja je uvijek uz Vas, a i frizura je dio Vašega imagea.
- Jelena je uz mene godinama i mnogo mi je pomogla, no ona nije žrtvovala svoj život da bi ga podredila isključivo meni. Ona mi je oslonac i pomoć u svakoj situaciji. Vidjeli ste, uostalom, na konferenciji za novinare pomogla mi je kod nekih engleskih riječi s kojima još nisam ‘na ti’ jer ona studira jezike, a mogla mi je maksimalno i u najtežim pripremnim danima. Kada je o frizuri riječ, ona je uistinu plod slučajnosti. Barem je bila to na početku. No, onda sam shvatio da je i ona dio moga imagea, da me ljudi prepoznaju po njoj. Od onda je stalno nosim. Neki je vole, nekima se ne sviđa, ali po njoj me svi prepoznaju.