Za dva tjedna će (od 16. do 24. rujna) glavni grad Srbije drugu godinu uzastopno biti domaćinom Svjetskog prvenstva u hrvanju. Podsjetimo, prvotno je - prije dvije godine još - bilo predviđeno da se ovo natjecanje održi u Rusiji, ali zbog ruske opće invazije na Ukrajinu i posljedičnih sportskih sankcija, Beogradu je nakon 2022. povjereno domaćinstvo i još jednog planetarnog skupa najboljih u ovom sportu. Ne treba previše za čuditi budući da je ovaj grad - prema kazivanju sviju - vrlo dobro organizirao prošlogodišnje SP. Osim toga, nije baš za zanemariti ni činjenicu da je predsjednik UWW (United World Wrestling) Srbin Nenad Lalović, inače i član Međunarodnog olimpijskog odbora.
Hrvatska reprezentacija je minule nedjelje pak završila s pripremnim kampom u Finskoj, te im sada slijedi “brušenje” forme u Zagrebu i Poreču iz kojeg će put Beograda. Hrvatska je reprezentacija za Svjetsko prvenstvo određena, dok ono što osobito zaokuplja pozornost hrvačke javnosti je povratak u momčad Bože Starčevića. Napominjemo povratak jer dvostrukog našeg olimpijca - iz Rio de Janeira i Tokija - nije bilo recimo na Europskom prvenstvu ove godine, u travnju u Zagrebu. Tada je u kategoriji do 82 kilograma prednost dobio Filip Šačić koji je u Areni Zagreb posljednjeg dana natjecanja u triler završnici borbe za broncu osvojio našu jedinu kolajnu na tom natjecanju. Prije tog EP upravo je najveće iznenađenje bilo što nije bilo Bože Starčevića.
- Za to Europsko prvenstvo, trener (izbornik Ihar Pietrenka) me nije vidio u sastavu. To me iznenadilo dosta - prisjeća se Božo Starčević s kojim smo razgovarali neposredno po povratku iz Finske.
- Iznenađen sam bio temeljem neke ipak moje prošlosti. Očekivao sam barem kontrolnu borbu između Šačića i mene. Ja sam ga za to i pitao, ali mi je on rekao da to ne dolazi u obzir. Rekao mi je da zna da sam ja bolji, ali da jednostavno po rezultatima mora voditi Šačića. Rekao sam “dobro”, prihvatio sam, iako sam bio ljut. Želio sam nastupiti pred domaćom publikom u Zagrebu. Čak sam razmišljao da mi to bude i posljedje natjecanje ako dobro prođem. Kad sam vidio da je Šačić osvojio medalju, sebi sam rekao da ću nastaviti trenirati. Mnogi su mi rekli da to nema nikakvog smisla jer ću se kao sada još teže vratiti. No, ja sam se sjetio sebe kad sam osvojio broncu na Europskom prvenstvu 2013. u Tbilisiju, te godine nisam išao na Svjetsko prvenstvo, nego Neven Žugaj. Onda sam rekao da ni ta Šačićeva bronca nije nikakvo jamstvo za odlazak na SP.
Gusta kontrolna borba
Sjećamo se tih dana iz proljeća 2023. i uistinu hrabre odluke izbornika Pietrenke koji je i sam riskirao puno odabirom Šačića za EP u Zagrebu ispred Starčevića. Naime, da Šačić tada nije osvojio medalju, vjerojatno bi bilo dosta neugodnih pitanja izborniku. Ovako, bronca je sve sasvim opravdano i razumljivo “pokrila”.
- Ja sam tada nastavio trenirati, osvojio sam jak turnir u Poljskoj. U povijesti hrvatskog hrvanja smo taj turnir osvojili jedino Nenad Žugaj prije desetak godina i ja. Potom sam se razbolio, nisam išao na jedan turnir na kojem je Šačić bio srebrni. Tako da je tada opet bilo dosta dvojbeno tko će ići na SP u Beograd. Sad je trener bio primoran dati kontrolnu borbu Šačića i mene. Iako je to dosta nezahvalno zato jer se savršeno dobro poznajemo,jedan drugog znamo u detalje, najmanje sitnice. Uz to je velik stres, pritisak...
Kada je došlo do te borbe i gdje, te kako je ona izgledala?
- Sada u Finskoj, na kampu, prošli petak. A bilo je... Gusto. Imali smo četiri borbe na treningu, jedna je bila ta kontrolna. Borba je bila vrlo neugodna. Zato jer obojica ne volimo, ne želimo takve borbe. On je poveo 3-0, ja sam stizao i stigao na 3-3. Posljednji bod pobjeđuje, tako da sam se “zatvorio” posljednju minutu i tada sam čuvao rezultat. Bilo je malo grublje hrvanje, iskreno. Poslije sam mu se ispričao. Mislim, kod nas u hrvanju naravno nema udaraca, ali možete hrvati malo grublje glavom. To sam učinio, spustio sam se malo, iskusniji sam. Poslije meča sam mu došao i rekao: “čuj, sorry”, on mi je samo odgovorio: “ajde molim te, nemoj sada”. Dok je još bio vruć, bio je malo ljut, što razumijem. Međutim, nije bilo nikakvih tenzija, to ne. Te kontrolne borbe stvarno znaju nekad biti i puno žešće. Veliki je ulog u igri.
Šteta je u načelu što svaka kategorija “trpi” samo jednog borca iz svake države jer u kategoriji do 82 kg doista imamo u Starčeviću i Šačiću dvojicu sjajnih boraca.
- Pa je, ali on je imao prošle godine Svjetsko prvenstvo isto u Beogradu. Tada mi je trener rekao da će me odmarati za EP u Zagrebu, na kraju nisam otišao ni na EP. Tako da kada i Filip podvuče crtu, može biti zadovoljan.
Što u Beogradu očekivati od Bože?
- Na treningu se osjećam odlično. Tu u Finskoj sam stvarno i blistao prva 2-3 dana, čak bih tako rekao. Pobjeđivao sam i hrvače u višoj kategoriji, one koji su Huklekova konkurencija. Nakon tri dana, budući da mi je ipak 34. godina, zamijetim da sam malo sporiji na treningu. Sad ako uspijem do Beograda pametno se i odmoriti, osvježiti snagu, plus kvalitetan, a kratki sparing i ako pogodim formu, ja sam svima opasan i nitko se sa mnom ne želi boriti. Evo sad recimo, u Finskoj, trener veli izaberite si suparnike za dan kasnije i navečer vidim svi imaju po 3-4 suparnika, ja nisam imao nikoga. Nitko mene nije želio uzimati za borbu. Svi znaju kakav je moj stil borbe, dosta umarajući. Stvarno, ja sam u Finskoj pobijedio svakog osim Šačića tehničkim tušem. Tako da ja ako uspijem ostati svjež, mogu svakoga pobijediti. Lizatoviću i meni se nekako kroz cijelu karijeru sve svodi na to hoćemo li pogoditi formu, biti fit, kondicijski spremni za borbu, za neki turnir. Ako to fulamo, nemamo rješenja baš - priznaje iskreno.
Imam Pariz u glavi
Sada kada je izborio nastup na Svjetskom prvenstvu, pretpostavka je da se u skoro pa osvit OI u Parizu ipak ne gleda u smjeru da bi Beograd bio kraj karijere. Drugim riječima, Pariz vabi, zove...
- U mojim godinama svako veliko prvenstvo može biti i zadnje. Da sam nastupio na EP u Zagrebu i da sam osvojio zlato ili srebro, mogao bih se i oprostiti. Tako sam tada razmišljao, sada smo već jako blizu Igara. Nemam problema s kilama, svi hrvači skidaju kile, ja ne trebam. Točno sam i stalno na 82. Ne znam za Pariz, to ne mogu reći jer tu su još i Kamenjašević i Puklavec u toj kategoriji. U hrvanju imate olimpijske i neolimpijske kategorije. Sad u Beogradu Lizatović i ja recimo nastupamo u neolimpijskoj i mi da bismo osvojili normu, moramo ići kategoriju niže ili više, na kvalifikacije. Kategorija više ne dolazi u obzir jer tu mi imamo našeg Hukleka koji je stvarno jako dobar. Meni je veća šansa u nižoj kategoriji. Nakon SP u Beogradu ću i dalje nastaviti trenirati, držati formu, a kad dođe veljača, ožujak 2023. i Zagreb Open ili neki drugi jaki turnir, vidjet ću tada gdje sam. Jer, ako odem na neki od tih turnira i dobijem, kako se kaže “po njonji”, onda nisam taj. Vidjet ću. Meni nakon SP u Beogradu prvenstveno treba jako dobar odmor. U ovim godinama se lako dolazi u zamor i tu trener treba biti pametan. Lizatović i ja moramo sami sebe jako paziti. Imam Pariz u glavi, pokušat ću, to bi mi bile treće olimpijske igre, što je u hrvanju strašno, strašno velika stvar. Jako mali postotak hrvača to uspije - zaključuje Božo Starčević.