Ove subote najveća regionalna organizacija mješovite borbe (MMA) Fight Nation Championship održava 17. veliku priredbu. Mjesto radnje jest beogradska Štark Arena, a kad se pogleda popis boraca, može se reći da je ovo ponajveća priredba u povijesti sporta, ako pričamo o regiji.
U glavnoj borbi večeri nastupit će bivši UFC borac i svojedobno učenik Mirka Cro Copa, Darko Stošić protiv zvijezde koja je ‘prodrmala‘ regiju, Mirana Fabjana. Na ovom događaju bori se i naš današnji sugovornik, Crnogorac Vaso Bakočević.
"Psihopata" je zasigurno jedna od najvećih zvijezda na ovim prostorima i jedan od onih koji je podigao scenu na višu razinu. U subotu će upisati nastup pred domaćom publikom te ne skriva kolika mu je to čast.
- Velika mi je čast, pogotovo jer ću se boriti u ‘bare knuckleu‘, to će mi biti prvi put u Beogradu. Još pred tolikim brojem ljudi bit će poseban osjećaj, ali kad uđem u kavez to će biti nebitno. Moj je posao da ga riješim i to je to.
‘Protivniku je prvi put, možda i zadnji‘
Da razjasnimo, borit će se u ‘bare knuckleu‘, što u prijevodu znači boks bez rukavica, a može se reći i boks golim šakama. Protivnik mu je brazilski borac Alexandre Ribeiro, koji će upisati debi u ovom sportu. Ima iskustva u MMA-u, kao i Bakočević, no sada je nešto drugačijem terenu. Evo što crnogorski borac misli o tom meču:
- Nisam se još borio s Brazilcem u boksu golim šakama, ovo će biti prvi put. Trebao sam se boriti s Cyborgom, ali ne Evangelistom, ha-ha, nego Cyborgom za sirotinju. Nažalost, ozlijedio je koljeno i otkazao meč, naravno, nije poslao nikakve dokaze, ali, koga boli uho. Ribeiro je uletio kao zamjena, imao je dva-tri tjedna da se pripremi, on je iskusan borac, ima preko 30 mečeva u MMA-u. Ima crni pojas u jiu-jitsuu, dobar je u tajlandskom boksu, ali koga briga, radimo boks golim šakama, a njemu će ovo biti prvi put. Možda i zadnji, ha-ha.
Posljednji meč pod krovom FNC-a odradio je u studenom prošle godine. Riječ je o FNC 13 priredbi koja se također održala u Beogradu, točnije u Pioniru. Tada je imao revanš protiv svog najvećeg rivala, Francisca "Croate" Barrija nakon što je 2021. godine izgubio u Šibeniku, a isti ishod zbio se i u srpskoj metropoli.
- Ništa me nije iznenadilo, iskreno. Njegov posao je bio da me ‘svuče na zemlju‘ i završi, moj je bio da ga nokautiram. Bio sam blizu, što se kod nas kaže, ‘imao sam ga‘, ha-ha. Svaka mu čast, preživio je sve. Držao se taktike, ja nisam. Trebao sam se više kretati, a ulazio sam u klinč pa me stisnuo na žici, držao, dosađivao, ha-ha. Ništa iznenađujuće. Publika me previše ponijela, trebao sam biti smireniji s obzirom na to koliko imam iskustva, ali, eto, više sreće drugi put, ha-ha.
Odnos sa Croatom
Barrio i Bakočević imaju dugu povijest prozivki te je to jedno od najvećih rivalstava na ovim prostorima, a budući da je Vaso određeni period proveo u Zagrebu, između ostalog i u dvorani gdje argentinsko-hrvatski borac trenira, American Top Teamu Zagreb, često su se susretali. Otkrio nam je da su trenirali zajedno, a i to da se njihov odnos promijenio. Možda su se i sprijateljili...
- Ne može se reći da smo postali prijatelji, ali smo se upoznali, čak smo i trenirali zajedno. Super je lik, postao mi je draži, ali to ne znači da se nećemo tući, ha-ha. Izrazio je želju da odradimo boksački meč s velikim rukavicama, neće ‘bare knuckle‘, nije lud, ha-ha. Ja sam za, 2025., boks meč, velike rukavice, pogotovo s nekim tko ima vještine kao Panći, to mi je potpuno bezopasna borba, ha-ha. Možda ćemo se boriti još nekoliko puta, tko zna, ako ljudi hoće gledati, što da ne, ha-ha.
Snimao je ‘reality‘ s poznatim hrvatskim borcem
Spomenuli smo da je određeni period proveo u Zagrebu. Naime, snimao je reality show FNC-a "Fight of Nations" u kojem je on trener te pod svojom palicom ima četiri mlada borca s kojima je u vili, trenira ih, a nasuprot njega je bio poznati hrvatski borac, Filip Pejić. Bakočević je bio trener tima Srbija, a Pejić je predstavljao tim Hrvatske. U finalu će najbolji borac iz tima Srbija odraditi meč protiv najboljeg iz tima Hrvatska, a šlag na tortu je međusobna borba Pejića i Bakočevića. Sve će se to odviti 7. rujna na priredbi u pulskoj Areni, a pobjednik uzima sve:
- Ne bih smio ništa otkrivati, ali tim Srbija protiv tima Hrvatske, ja protiv Pejića, vila... Bilo je svega, a ja sam uživao, bilo mi je top! Mogao bih još 20 dana lagano, ha-ha. Emitiranje kreće u srpnju na RTL-u, finale je u Puli 7. rujna kada se bori netko iz tima Hrvatske i netko iz tima Srbije, a borimo se i Pejić i ja. Nažalost, u MMA-u, ha-ha. Volio bih da je u pitanju boks golim šakama, ali on neće ni čuti za to, ha-ha. Uostalom, ako je u showu bio MMA, onda boks nema smisla.
To će biti sjajan meč, ali on ima problem, nije ga dugo bilo zbog teških nokauta. Kad sam ga vidio, baš sam se iznenadio, pao je u kilaži i puno sam teži od njega. Moj mu je savjet da nabije kilažu do rujna, trebat će mu, jer kad se sudarimo, izgledat će kao da su se sudarili Fiat i kamion, ha-ha.
Kao i s Croatom, i s Pejićem je imao "rivalski" odnos, bilo je tu prozivki i svega, ali, priznaje, promijenio je mišljenje o njemu kada ga je upoznao:
- Drugačije je to kad nekog upoznaš. Instagram, ‘hype‘... Dobro, mogao sam ga upoznati i misliti da je još veće smeće, ha-ha. Potpuno lagan lik, obiteljski čovjek, ima ženu i djecu. Nama je cilj bio pripremiti ove momke, nema smisla da ga ja napadnem, ne bi se moglo emitirati, sve bi palo u vodu. Izuzetno sam dobro plaćen i ne smijem to raditi. Borit ćemo se kad bude vrijeme za to, 7. rujna. Tuče mi ne fali, ha-ha.
‘Boks bez rukavica manje je opasan od MMA-a‘
Zamolili smo ga da malo detaljnije pojasni razliku između mješovite borbe i boksa bez rukavica:
- Iskreno, meni je MMA mnogo opasniji. Boks golim šakama sviđa mi se jer uvijek imam šansu, može mi doći neki vrhunski boksač, a i dalje imam priliku pobijediti ga. Jednom da ga pogodim kako treba, slomim mu zube, zatvorim oko i on je u problemu. Probao sam ovo i navukao se, prvi put sam se borio 2020. godine u Poljskoj gdje sam pobijedio domaćeg predstavnika. Rekao sam si – ovo mi leži i odgovara, makar tek treba vidjeti koliko ću se dugo boriti jer ne možeš imati puno mečeva u ovom sportu. Čak i kad pobijedim, ozlijedim šake. Ipak, vidjet ćemo. Što kaže majka – vidjet ćeš ti kad te nađe netko, ha-ha.
U borilačkim sportovima nerijetko viđamo brutalne nokaute. "Običnom" čovjeku vjerojatno je nepojmljiv osjećaj da ga netko teško nokautira i baci u nesvijest, no mnogi borci su to iskusili. Zna li "Psihopata" kako je to?
- Ne znam da su me ‘gasili‘, ima vremena. Najbolje da pitate Pejića, on to dobro zna, ha-ha... Znam kad me bace u nokdaun – ništa ne osjetiš, ali kao da se ugase svjetla. Kasnije te boli glava... Evo primjer, u MMA-u te netko na podu tuče tri runde, to je masakriranje. Ne može se usporediti s boksom bez rukavica koji djeluje krvnički, ali je manje opasan od MMA-a, kad te netko udari s onom rukavicom, osjećaj je kao da te pogodio ciglom.
Zanimljivo je kad se netko odluči baviti borilačkim sportom, u stilu: Idem se tući da bih zaradio u životu. Bakočević nam je priznao da mu je sport zbog okoline, ali i karaktera, spasio život:
- Uvijek sam bio problematičan kad sam bio mali i meni je sport spasio život. Da nije sporta, ne bismo sjedili tu na intervjuu, ha-ha. Pogotovo kad uzmem u obzir kakvo mi je društvo i okolina, uvijek bih se vratio sportu i izabrao ga. Navikao sam se, smatram da sam na ovom svijetu da se tučem i zabavljam ljude.
Kamere ga vole, a i on njih
Jedna od njegovih najistaknutijih vještina jest i odnos prema medijima. Odlično se snalazi pred kamerama, zna što treba reći, najlakše je upotrijebiti izraz "ima žicu". Upravo zbog toga, postao je omiljena pojava, a zbog broja ljudi koji ga prati, podigao je scenu na višu razinu.
- Sve je išlo spontano, kad pogledate moj intervju iz 2010., isti sam kao i danas. Možda sam tad bio agresivniji i bezobrazniji jer sam bio mlađi, ali danas sam potpuno lagan. Moraš imati to ako se želiš boriti na visokoj razini i zaraditi dobar novac. To pričam i momcima u klubu, ne mogu na pitanja odgovarati s ‘Da‘, ‘Ne‘, ‘Super sam‘, ‘Spreman sam za meč‘. To je dosadno, ljudi žele gledati kaos. Ipak, to moraš imati u sebi, ne možeš forsirati. Naravno, treba imati neke granice.
Isto tako, otkrio nam je da mu glavni dio prihoda ne dolazi od mečeva, već od nekih drugih izvora:
- Ja ne živim od mečeva, već od sponzora koji mi daju mjesečne prihode. Ja uopće ne moram raditi, borim se zato što to volim. Snimam filmove, reklame, sponzori, Instagram... Zaradim 10 puta više nego na neke druge načine. Dok me gledate u kavezu, znate da volim borbu, kad mi se neće dati, to je to. Treba se i paziti, imam djecu...
Kad je već spomenuo da ima djecu, zanimalo nas je kako bi reagirao da se ona požele boriti:
- Ne mogu im zabraniti, moram ih podržati u svemu, ali da moram birati, ne bih volio da mi se djeca bore. To nikako nije dobro, ali mora se znati tući. Kćer mi već trenira judo, ima šest godina. Njoj je trener iz policije, znate kakva je to disciplina? To je odlično, meni je žao što ja nisam tako mogao kad sam bio klinac. OK, ja sam išao na karate i nogomet... U nogometu sam stalno bio suspendiran, dobivao kartone pa sam odustao. Onda sam saznao za MMA, to je tad bio Ultimate Fight, probao i rekao – to je to! Ali, svemu dođe kraj, a ja smatram da je tome došao kraj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....