Predstavljamo vam novu rubriku Borbeni sektor, našeg novinara specijaliziranog za borilačke sportove Roberta Krnjića, koja će izlaziti četvrtkom. Večeras donosimo veliku životnu priču Leona Edwardsa (31), koji je prošli tjedan obranio UFC naslov u velter kategoriji.
Jedva čekam taj trenutak, svojih pet minuta, ja i Božja ruka, pojas šampiona oko struka. Repao je tako ranih 2000-ih godina Stiv Kahlina, domaćoj javnosti poznatiji kao El Bahattee, u svom velikom hitu znakovitog naslova "Svaki pas ima svoj dan". Iako navedenu pjesmu nije izvodio na engleskom jeziku, stihovi predstavljaju savršen "soundtrack" za životnu i sportsku priču aktualnog UFC-ovog prvaka Leona Edwardsa. Priču o vječnom "underdogu" koji je krenuo iz trošne barake u Kingstonu i stasao na surovim ulicama Birminghama, gdje je ogrezao u kriminal, nasilje i poroke, da bi, na koncu, svoju svrhu pronašao u slobodnoj borbi i zasjeo na tron najjače svjetske MMA organizacije.
Nekadašnji otpadnik, delinkvent, diler i član bande doživio je, dakle, katarzu baveći se MMA sportom, a kruna trijumfa njegova duha dvije su veličanstvene pobjede protiv Kamarua Usmana. Prvom je pobjedom šokirao cijeli borilački svijet, a drugom je, prošle nedjelje, taj naslov suvereno obranio i potvrdio da UFC-ova velter kategorija ima novog kralja.
No, krenimo redom. Prvo poglavlje Edwardsove priče počinje u glavnom gradu Jamajke, Kingstonu, gdje je do devete godine, u vrlo skromnim uvjetima, živio s ocem, majkom i bratom.
Odrastanje uz ubojstva
- Živjeli smo u drvenoj baraci s limenim krovom. Bila je to jedna soba, a u toj prostoriji nam je bila i kuhinja, i dnevni boravak, i spavaća soba. Imali smo jedan krevet u kojem smo svi spavali. Bilo je teško, ali tada to mi se činilo normalnim jer su svi oko nas živjeli na isti način. Kao dijete sam bio sretan, mama i tata su mi pružili većinu stvari koje sam želio u životu - rekao je 31-godišnji borac u razgovoru za ESPN.
Edwardsov otac bio je uključen u aktivnosti s "one strane zakona", a novcem zarađenim kroz kriminalne djelatnosti ponekad je znao sina iznenaditi darovima kao što su, primjerice, bicikl ili automobil na daljinsko upravljanje. Budući da je na svijet tada gledao dječačkim očima, glavnom akteru ove priče njegov se mikrokozmos činio idiličnim.
Dječačku idilu, međutim, brzo su nagrizle brutalna zbilja Kingstona i sve negativne pojavnosti koje su iz nje svakodnevno proizlazile. Leonovo naglo odrastanje možda najslikovitije ilustriraju sjećanja u kojima s prijateljima igra nogomet, a zvukovi udaranja lopte i dječjeg smijeha naprasno bivaju presječeni pucnjevima iz pištolja.
- Kao dijete koje odrasta na Jamajci, sve što vidite je kriminal, droga, ubojstva i pucnjave. I tako iz dana u dan. Ubojstva su mi kao klincu postala normalna. Čuti pucnjeve bilo mi je normalno. Kad se igrate na Jamajci i čujete pucnjeve, ne bježite i ne skrivate se. Samo pogledate i, ako vam nisu blizu, nastavite dalje. To je bio dio naših života jer nismo znali za bolje - prisjetio se Edwards svoga odrastanja.
Mračne godine
Sljedeća faza njegovog života počinje preseljenjem u Englesku. Najprije je emigrirao otac, a onda je na Otok doveo ženu i sinove. Selidba je obitelji Edwards trebala donijeti novi početak, iskorak i odmak svega čime su bili okruženi u Kingstonu, međutim, ispalo je potpuno suprotno. "Glava" obitelji živjela je u Londonu, gdje je nastavila s kriminalnim aktivnostima, dok je Leon, s majkom (koja je naporno radila kao spremačica) stanovao u Birminghamu i oca viđao tek nekoliko puta mjesečno. Otegotnu okolnost predstavljala je činjenica da je kuća Edwardsovih bila smještena u Astonu - birminghamskoj četvrti prožetoj kriminalom, nasiljem i drogom - što je uveliko utjecalo na Leonov daljnji put.
- Aston je bio u stalnom ratu bandi. Tu su bili Johnson Crew i Burger Bar Boysi. Bili su suparnici, a između njih je stalno izbijalo nasilje. Sprijateljio sam se s mlađim dečkima, nisam se planirao pridružiti bandi, ali jednostavno sam to učinio. To mi je bilo sredstvo za preživljavanje. Ljudi ne shvaćaju da su vam mogućnosti ograničene kad ne znate za ništa bolje - ispričao je britanski borac jamajčanskog podrijetla.
Leon je, dakle, već kao dijete bio član bande, praktično prepušten sam sebi i traženju načina kako da opstane na ulicama Astona. Imao je 14 godina kad su njegovu majku, telefonskim pozivom u ranim jutarnjim satima, obavijestili da mu je ubijen otac. Edwards stariji, kojeg su u kriminalnim krugovima zvali General, upucan u jednom londonskom noćnom klubu.
- To me sje**lo i još više gurnulo prema bandi i kriminalu. Tinejdžerske godine bile su mi najmračnije godine. Moja ekipa je bila uključena u tučnjave, pljačke, pucnjave i ubadanja. Prodavali smo drogu, pušili travu i pili. Nekoliko sam puta uhićen zbog tučnjava i posjedovanja noža. Uglavnom sam se tukao; borio sam se da obranim prijatelje, ali i da zastrašim druge - prisjetio se Edwards, koji je u tom razdoblju zaradio nadimak Rocky, kojeg i danas nosi, pa nastavio:
- Bilo je nekoliko stvari koje samu učinio u to vrijeme zbog kojih danas iskreno žalim. Teško mi je vjerovati da sam ih ja učinio, to mi se čini kao neki drugi život. Ne volim pričati o tome i nastojim to svakim danom nadoknaditi.
Pronalazak svrhe
Prekretnica u Edwardsovom životu dogodila se kada je, u dobi od 17 godina, s majkom šetao Erdingtonom (predgrađem Birminghama u kojeg su se preselili nakon Astona), te primijetio da se u susjedstvu gradi dvorana Ultimate Training Center, namijenjena treningu MMA boraca. Majka je Leonu odmah predložila da se upiše na MMA, vjerujući da bi ga to moglo odvući s ulice. Iako MMA u Ujedinjenom Kraljevstvu tih dana nije bio osobito popularan i Edwards nije znao gotovo ništa o tom sportu, poslušao je majčin savjet, te posljedično, izašao iz tame na svjetlo i započeo novu, afirmativnu i konstruktivnu, fazu svog života.
- Moja je majka jedva mogla priuštiti plaćanje članarine, ali je nekako uspijevala. Zaista sam joj zahvalan za ono što je učinila za mene. Nisam to shvaćao kada sam bio dijete, ali sada i sam imam malog dječaka i znam da je učinila sve što je morala da preživimo - istaknuo je Edwards, danas otac šestogodišnjeg Jayona.
Majčin savjet pokazao se kao pun pogodak. Leon se ubrzo u potpunosti maknuo s ulice, te kompletan fokus i svu energiju usmjerio u dvoranu. Trenirao je svakoga dana dva do tri puta, a nakon nekoliko mjeseci s trenerom je postigao i dogovor da podučava mlađu djecu, u zamjenu za to da bude oslobođen od plaćanja članarine.
- Imao sam prvu amatersku borbu nakon osam mjeseci treninga. Pobijedio sam četiri meča u istom danu i osvojio turnir. Od tada sam ostao u MMA-u. Znao sam da je to ono što želim, bio sam prirodan u tome. Vjerujem da je to ono za što me Bog poslao ovdje- smatra Britanac, čiji su primjer nakon neko vremena počela slijediti brojna djeca iz susjedstva, upisavši se na MMA i maknuvši se tako s ulice.
Svoju profesionalnu karijeru gradio je na putu od UK MMA organizacije, preko FAH-a, do osvajanja (i obrane) titule prvaka veltera u BAMMA-u. Stigla je tada i ponuda koja se ne odbija - ona iz UFC-a. U najjačoj svjetskoj MMA promociji debitirao je 8. studenog 2014., a u narednih 13 mjeseci stigao je do omjera 2-2, s tim da je u četvrtoj borbi izgubio (jednoglasnom odlukom)upravo od Usmana, ni ne sluteći da je to tek početak epske trilogije.
Potom je Edwards u UFC-u nanizao niz od osam uzastopnih pobjeda, uzevši pritom mjeru velikim borilačkim imenima kao što su Vicente Luque, Donald Cerrone, Gunnar Nelson, i Rafael dos Anjos. Nakon "no contesta" s Belalom Muhammedom, pobijedio je i Natea Diaza, a onda su došla dva meča koja su mu promijenila život i lansirala ga među UFC-ovu elitu.
U kolovozu prošle godine, naime, Edwards i Usman svojom su drugom borbom predvodili UFC 278 priredbu. Rocky je u oktagon ušao kao veliki "underdog" dok se od favoriziranog Nigerijca, dominantnog prvaka velter divizije i prvoplasiranog "pound for pound" borca (koji je u tom trenutku imao niz od 15 uzastopnih pobjeda), očekivalo da efikasno završi posao na sebi svojstven način i zadrži pojas u svom vlasništvu.
"Pogledajte me sada!"
Edwards je dobro otvorio meč i, po bodovima, osvojio prvu rundu, ali je u naredne tri uslijedila Usmanova očekivana dominacija. Sve je ukazivalo na to da će Nigerian Nightmare upisati svoju 16. pobjedu u nizu i tako izjednačiti rekord Andersona Silve, međutim, na red je došla završna etapa pete runde o kojoj se i danas s velikim žarom priča među zaljubljenicima u MMA.
- Udarac u glavu, Leone! - čulo se iz Edwardsovog kuta u posljednjoj minuti meča, a sekundu kasnije britanski je borac režirao jedan od najšokantnijih trenutaka u povijesti UFC-a. Fintirao je udarac direktom i tako natjerao Usmana da nagne glavu u lijevu stranu, a onda ga, u maniri Crop Copa iz najboljih dana, "ugasio" brutalnim lijevim "high kickom". Čitava Vivint Arena u Salt Lake Cityju, kao i svi gledatelji pred ekranima raznih veličina, bili su u potpunom šoku.
- Svi su sumnjali, govorili da ja to ne mogu. Pogledajte me sada! Došao sam iz rovova, umirem cijeli život, a pogledajte me sada! Ja sam prvak svijeta! Mama, volim te, rekao sam ti da ću ovo učiniti za tebe i da ću promijeniti tvoj život! Rođen sam na Jamajci bez ičega, živio sam u drvenoj baraci, a pogledajte me sada! - kroz suze je urlao Edwards nakon najveće pobjede u svojoj karijeri i osvajanja pojasa u velter diviziji.
Sedam mjeseci kasnije, Rocky se ponovno našao u oktogonu s istim protivnikom. Naslovna borba UFC 286 priredbe, održane prošle nedjelje u londonskoj O2 Areni, naime, bila je ona između njega i Usmana. Edwardsa su kladionice opet, bez obzira na status prvaka, postavile za "underdoga". Nije mu vjerovala ni struka, pa su tako brojni (bivši) borci, novinari i analitičari uoči završne epizode njegove i Usmanove trilogije, davali apsolutnu prednost nigerijskom velterašu.
Dominantno mišljenje u borilačkoj zajednici temeljilo se na tezi da je Edwards Usmana u drugoj borbi iznenadio "lucky punchom", i da to ne može ponoviti, a da će ga Nigerijac na "duge staze" izdominirati u svim segmentima borbe - poglavito u hrvačkom.
Sve najave, ekspertize, analize i prognoze, međutim, ponovno su pale u vodu. Edwards je odradio taktički gotovo savršenih pet rundi s Usmanom i na koncu ga pobijedio većinskom odlukom sudaca. Tijekom 25 minuta meča uputio je 123 udarca (Usman 113), od čega 120 značajnih (Usman 87). Sjajno se kretao, pogađao suparnika pravovremenim ručnim tehnikama, a srušio je i osobni rekord u ispaljenim "low kickovima", te vrlo dobro odolijevao Usmanovim pokušajima da borbu prenese u parter (11/15 obranjenih rušenja).
Leon je tako zadržao žezlo prvaka u velter divizije u svom posjedu, a istovremeno i drastično promijenio smjer karijerne krivulje jednog od najdominantnijih boraca u povijesti UFC-a. Usman je, kao što je prethodno rečeno, u UFC-u imao impresivnih 15-0, uz pet obrana naslova (dva puta Colby Covington, dva puta Jorge Masvidal i jednom Gilbert Burns), s tim da je u gotovo svakom svom prethodnom meču izgledao kao da je minimalno jednu kvalitativnu razinu iznad svojih protivnika.
Edwards je, kao tek drugi britanski UFC prvak u povijesti (nakon Michaela Bispinga), do obrane naslova došao upravo u Londonu, pred svojom publikom koja ga je tijekom meča svesrdno podržavala i pružala mu dodatni energetski impuls. "Rocky, Rocky" odzvanjalo je 02 Arenom, a Leon je, baš poput Sylvestera Stallonea u kultnom serijalu filmova, ponovno, kao autsajder, pobijedio favoriziranog protivnika, pobijedio svoje demone, a na kraju krajeva - pobijedio i život.
Rad s mladima
Sada se može u miru rekuperirati i posvetiti onome u čemu je posljednjih godina vrlo aktivan, a to je rad s djecom i mladima. U suradnji s humanitarnom organizacijom Onside, Edwards, naime, već neko vrijeme organizira projekte kojima pripadnike mlađe populacije nastoji zainteresirati za sport, a posljedično ih i udaljiti od ulice i svega što ona nosi.
Osobito je angažiran u Wolverhamtopnu, gdje u klubu za mlade The Way organizira radionice i treninge, te svojim primjerom nastoji inspirirati i motivirati mlade ljude, posebno one siromašne, devijantne, izgubljene i buntovne, te im prenijeti važne životne lekcije koje je tijekom godina naučio na svojoj koži.
- Radi se o disciplini, da biste postigle ono što želite ili da biste postali svjetski prvak, morate se žrtvovati i biti posvećeni - rekla je za BBC Jackie Reading, izvršna direktorica The Waya.
Disciplina, posvećenost i žrtva ne samo da su Edwardsu pomogle u ostvarenju ciljeva, nego su mu doslovno spasile život i izvukle ga iz bezdana u kojem se našao prije nego je uopće zakoračio u punoljetnost. Jedan od izgubljenih dječaka izdigao se, tako, iz blata i krvi predgrađa u kojima je ponikao, a danas služi kao primjer novim generacijama, te svojim likom i djelom šalje poruku s početka priče - a koja kaže da svaki pas ima svoj dan, kao i svoj put.