Bit će krvi. Zlosutni je to naslov čuvene, s dva Oscara nagrađene, povijesne drame Paula Thomasa Andersona o događajima u južnoj Kaliforniji na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, odnosno o sukobu beskrupuloznog naftnog magnata s prepredenim lokalnim propovjednikom. Identičan naslov savršeno odgovara glavnoj borbi večeri nadolazeće UFC 287 priredbe u kojoj će, na uskrsno jutro, snage odmjeriti Alex Pereira (7-1) i Israel Adesanya (23-2). Bit će to njihov četvrti međusobni okršaj, a pobjednik će iz oktogona izaći sa žezlom vladara srednje kategorije u najjačoj MMA organizaciji na svijetu. Borilačka publika diljem svijeta s nestrpljenjem očekuje vidjeti najnoviju bitku sedmogodišnjeg rata između opasnog Brazilca i vještog Nigerijca s novozelandskom adresom, te saznati predstavlja li "Poatan" doista neosvojivu tvrđavu za "The Last Stylebendera".
Epsko rivalstvo
Riječ je o okršaju dvojice boraca među kojima ključa ponajveće rivalstvo u UFC-ovoj povijesti, a čija će "lava" ponovno eruptirati u noći sa subote na nedjelju u oktogonu Miami-Dade Arene. Velikog antagonizma, pa i zle krvi, bilo je (i ostalo) u brojim UFC-ovima suparništvima, još od Roycea Gracieja i Kena Shamrocka ili Chucka Liddela i Tita Ortiza, u ranijim danima američke promocije, pa sve do Jona Jonesa i Daniela Cormiera, Habiba Nurmagomedova i Conora McGregora, odnosno Colbyja Covingtona i Jorgea Masvidala u modernoj eri UFC-a, ali rijetko je koji "matchup" imao takvu "povijest ratovanja" i toliko snažnu pozadinsku priču kao što je to slučaj kod Pereire i Adesanye
Prvi čin priče o njihovim međusobnim obračunima datira još s početka travnja 2016. godine, kada su se, kao kikboksači, sučelili u ringu na prvoj priredbi GLORY of Heroes organizacije, održanoj u kineskom Shenzenu. Jednoglasnom sudačkom odlukom tada je pobijedio Pereira, a slavio je i godinu kasnije na sedmoj priredbi iste promocije. Osim što je drugu pobjedu nad Adesanyom ostvario pred svojom publikom u Sao Paolu, razlika je bila i u tome što je brazilski borac ovog puta do nje došao - nokautom. U trećoj je rundi razornim lijevim krošeom "zaledio" Adesanyu, zadao mu prvi nokaut u karijeri i posljedično - trajno "ušao" u njegovu glavu.
Nakon drugog poraza u kikboksu od istog protivnika, Adesanya se u potpunosti posvetio MMA-u (u kojem je već imao devet profesionalnih borbi i isto toliko pobjeda), te počeo graditi put kojim je s vremenom stigao do samog vrha UFC-a na vrlo dominantan način. Najprije je upisao još dvije pobjede u manje prestižnim organizacijama (AFC i Hex Fight Series), a potom se, početkom veljače 2018., priključio MMA eliti. U svom UFC debiju nokautirao je Roba Wilkinsona i u džep stavio bonus za izvedbu večeri, ali i grandiozno najavio "middleweight" konkurenciji da je "u grad" stigao "novi igrač", i to s vrlo ozbiljnim namjerama.
Adesanyna dominacija u UFC-u
Ozbiljnost svojih namjera potvrdio je i u četiri naredna meča, u kojima je pobijedio Marvina Vettorija, Brada Tavaresa, Dereka Brunsona i Andersona Silvu, što mu je, najzad, osiguralo i priliku za napad na titulu. Priliku je objeručke zgrabio i sredinom travnja 2019., na UFC 236 slavio u borbi s Kevinom Gastelumom, te postao (interim) prvak srednje divizije, a potom je, šest mjeseci kasnije, nokautirao Roberta Whittakera u novoj borbi za naslov. Od tada je dominantno čuvao šampionski tron i pet puta obranio titulu prvaka (uz jedan neuspješni izlet u polutešku kategoriju i poraz od Jana Blachowicza).
S obzirom na sve što je isporučivao u oktogonu, ali i na kvalitativnu razliku između njega i ostatka tadašnje konkurencije, među borilačkom publikom, novinarima i analitičarima, već se uvelike gradio svojevrsni mit o nigerijskom borcu s novozelandskom putovnicom kao apsolutno nedodirljivom u kontekstu srednje kateogorije. Adesanya je neskromno prihvatio takvu ulogu, ali taman kad se uljuljkao u privid sigurnosti i nepobjedivosti, na vrata UFC-a je pokucao njegov stari (ne)prijatelj - Alex Pereira. Paradoks, međutim, leži u činjenici da je Brazilac u UFC zapravo došao na indirektan "poziv" samog Adesanye.
- Na kraju dana, nitko je**no ne zna tko je on. Dok ja budem svjetski prvak i legenda, on će biti u nekom kafiću i pričati sranja o tome da me je jednom pobijedio - samouvjereno je ispalio Adesanya u intervjuu za Sporting News Australia početkom ožujka 2020. godine.
Videozapis predmetnog intervjua danas na YouTubeu ima preko 200.000 pregleda, a mogli bismo pretpostaviti da je poveći udio klikova u ukupnoj brojci stigao s Pereirine IP adrese. Bivši Gloryjev prvak u srednjoj i poluteškoj kategoriji (jedini kikboksač kojem je to ikada uspjelo), prema vlastitom priznanju, pomno je pregledavao snimku i preslušavao Adesanyne oštre poruke, a onda se, osam mjeseci kasnije, i sam odlučio posvetiti MMA-u. U ranijim danima je već skupio tri nastupa u brazilskoj Jungle Fight promociji, a motiviran Adesanynom "prozivkom", u studenom 2020. potpisao je ugovor s LFA-om. Nakon što je u svom debiju u novoj organizaciji, krajem prve runde, lijevim krošeom monstruozno "ugasio" Thomasa Powella - ekspresno je stigla ponuda iz UFC-a.
"Kamen u cipeli"
Pereira je pod okriljem UFC-a debitirao na 268 priredbi, te se publici u Madison Square Gardenu predstavio nokautom koji ledi krv u žilama. U trećoj je rundi pogodio Andreasa Michailidisa "letećim koljenom" i nemilosrdno ga dovršio s dva "ground and pound" udarca. Potom je jednoglasnom odlukom slavio protiv Bruna Silve, a onda brutalno (ponovno lijevim krošeom) nokautirao Seana Stricklanda u prvoj rundi njihovog međusobnog meča na UFC 276 "eventu". Već u četvrtoj borbi dobio je ono po što je, realno, i došao u UFC, a to je "titleshot", odnosno novi obračun s Adesanyom, ovog puta na sasvim novom terenu, u drugačijem sportu i pod drugačijim pravilima.
- Nikada nisam zaboravio nijednu riječ koju je rekao. Iskoristio sam to kao motivaciju da se popnem sve do ovdje. Ja sam mu poput kamena u cipeli - rekao je Pereira za ESPN neposredno prije meča za pojas u studenom prošle godine, referirajući se na ranije spomenutu, u najmanju ruku, bahatu i podcjenjivačku Adesanynu izjavu iz 2020. godine.
U sada već trećem činu, Adesanya i Pereira ukrstili su rukavice na UFC 281 priredbi, a The Last Stylebender u taj je meč ušao kao neprikosnoveni prvak, ponajbolji "pound for pound" borac i apsolutni favorit. Četiri je runde vodio na bodove i kontrolirao situaciju u oktogonu, a onda je Pereira u posljednjoj dionici borbe, u takozvanim "dubokim vodama", otišao "all in", shvaćajući da mu samo nokaut može donijeti naslov. Pritiskao je Adesanyu, da bi ga polovinom pete runde uhvatio u razmjeni i pritom zasuo kanonadom teških krošea i aperkata, zbog čega je sudac Marc Goddard bio prisiljen zaustaviti meč. Brazilski nokauter je tako prekinuo Adeasanynu četverogodišnju vladavinu srednjom kategorijom, presjekao njegov niz od 12 uzastopnih pobjeda (pet obrana titula) i oteo mu krunu kralja divizije na brutalan način, te potvrdio svoju tezu o "kamenu u cipeli".
Borba s alkoholizmom
Pereirin trijumfalni skok od Gloryjevih naslova u dvije težinske kategorije do UFC-ovog trona utoliko je značajniji ako ga promatramo u širem kontekstu Brazičeve nevjerojatne životne priče. Odrastajući u faveli, radio je s ocem kao pomoćni zidar, a onda je s 12 godina u potpunosti napustio školu i zaposlio se u lokalnoj vulkanizerskoj radnji. Radio je po deset sati dnevno u teškim uvjetima, a njegovi stariji kolege tijekom napornih smjena kao pogonsko su "gorivo" svakodnevno pili "cachacu" - brazilski rum destiliran od svježe šećerne trske. Mladog Alexa u početku je odbijao okus alkohola, ali ga je postupno počeo tolerirati, da bi ga u konačnici - i zavolio - te počeo piti jednako kao i njegovi kolege, ako ne i više od njih.
- Do svoje 16. godine, na poslu sam pio otprilike litru ruma dnevno, obično uz nekoliko piva. Bio sam alkoholičar, pravi alkoholičar. To je jednostavno bio stil života i rada na tom mjestu. Nisam znao drugačije - osvrnuo se Pereira na to razdoblje svog života i istaknuo kako mu je odluka da se u 21. godini upiše na kikboks promijenila život:
- Pomislio sam u sebi, želim se baviti sportom jer sport spašava ljude. Ali nisam znao igrati nogomet, ničime se do tada nisam bavio, no puno sam se tukao na ulici kao dijete, pa sam se odlučio za borilački sport.
Osim što se kroz kikboks riješio ovisnosti o alkoholu, izgradio kao osoba i udario temelje svoje veličanstvene karijere, u svom prvom klubu upoznao je sunarodnjake pod čijim se utjecajem počeo intenzivno zanimati za svoje podrijetlo, obiteljsko naslijeđe i tradiciju. Tih je dana, od svog prvog kikboks trenera, Belocque Were, dobio i nadimak Poatan, a koji na drevnom Tupi jeziku znači - kamene ruke.
- Kada sam počeo učiti o tome, samo sam želio znati sve više i više. To mi je bilo fascinantno i učinilo me produhovljenijim, osjećam da sam više u dodiru sa svojim precima - rekao je 35-godišnji borac pa ponosno istaknuo:
- Ja sam 100% rođeni Brazilac. U meni nema Europljanina ni Afrikanca. Moji su roditelji oboje iz domorodačkog plemena koje je živjelo u Brazilu prije nego što je itko drugi došao ovamo.
Obiteljski korijeni
Domorodačko pleme iz kojeg Pereira vuče obiteljske korijene jest Pataxó - autohtoni narod koji potječe iz sjeveroistočnog dijela Brazila (regija Bahia). Pripadnici Pataxó plemena u prošlosti su bili proganjani od doseljenika, a njihov teritorij, u najvećoj mjeri prekriven šumom, s vremenom je raskrčen i pretvoren u privatne farme. Godine 1962. protjerani su iz najveće preostale šume, te naseljeni u gradovima i integrirani u dominantno društvo, prilikom čega su izgubili dobar dio svog autohtonog identiteta.
Oni koji su uspjeli izbjeći prisilnu integraciju, preselili su u obalna područja i formirali nova sela, odnosno rezervate. Upravo je jedan od takvih rezervata, Pataxó Porto do Boi, Pereira posjetio početkom siječnja ove godine i pripadnicima svoga naroda donio pojas UFC-ovog prvaka - obučen pritom od glave do pete u autohtonu plemensku nošnju i premazan tradicionalnim bojama.
"Kakva je čast dočekati ovakvog ratnika koji zaista predstavlja naš narod. Uvijek si dobrodošao na ovo sveto mjesto", objavljeno je tada na Instagram profilu navedenog rezervata, uz fotografiju Pereire i njegovih sunarodnjaka.
Vjerujemo da će u sličnom izdanju, s raskošnom perjanicom na glavi i ratničkim bojama na licu, Pereira doći i na sutrašnje službeno vaganje, baš kao što je to učinio i uoči prethodnog meča. Vjerujemo, također, da će ponovno, u maniri punokrvnog ratnika, u oktogon ući spreman "poginuti" i da će u Miami-Dade Areni ostaviti sve što ima. Unatoč tome što s Adesanyom ima savršen skor i što ovog puta u meč ulazi kao aktualni UFC-ov prvak, "bookmakeri" mu opet nisu poklonili povjerenje. Koeficijent na njegovu pobjedu na kladionicama je 2.10, dok je Adesanya s 1.65 u ulozi favorita.
- Iznenađen sam time, iskreno. Mislio sam da kladioničari nisu toliko pametni kao što se ipak čini da jesu. Iznenađen sam da su me izabrali kao favorita jer sam ja ispoliran borac, ali on je također tip s nekim alatima. Ima tešku bombu u ruci, samo je nekoliko boraca u povijesti to imalo - komentirao je Adesanya za TMZ u utorak, a onda dan kasnije za DC&RC podcast ustvrdio:
- Uvijek sam ga prebijao i dominirao dok ne bi pronašao način da me pobijedi. On mi daje izazov, a ja volim izazove. Ovog mi vikenda daje priliku da ljudima pokažem koliko sam ustvari dobar. Obožavam biti u ovoj poziciji jer iz ove pozicije ne može svatko napredovati. Ostat ću svoj, vjeran svome stilu i pokazati svima koliko sam velik.
Hoće li "Izzy" po prvi puta slaviti protiv svog najvećeg rivala i povratiti izgubljeni tron, ili će, pak, Pereira proglasiti konačnu ratnu pobjedu i definitivno okončati eru najdominantnijeg UFC-ovog "srednjaša" nakon Andersona Silve, konačno ćemo saznati u nedjelju ujutro. Krajnji ishod nezahvalno je unaprijed prognozirati, ali jedno je sigurno - bit će krvi.