Zima dolazi. Naslov je to prve epizode Igre prijestolja (ujedno i moto kuće Stark), jedne od najpopularnijih serija u povijesti televizije, čiji su gledatelji, kroz osam sezona emitiranja, bili duboko uronjeni u fiktivni svijet Westerosa i Essosa, te svjedočili brojnim epskim i krvavim bitkama među pretendentima na Željezni tron. Jedanaest i pol godina nakon što je navedena epizoda premijerno emitirana na HBO-u, njezin bi naslov, u kontekstu UFC-ove teške kategorije, mogao dobiti novo značenje, noseći sa sobom jednaki prizvuk mistike, neizvjesnoti i dramatičnosti.
Madison Square Arena, naime, 11. će studenog biti poprištem kolosalne "heavyweight" bitke u kojoj će Stipe Miočić, kao najuspješniji teškaš u UFC-povijesti i Jon Jones, kao najvještiji MMA borac koji je ikada koračao oktogonom, jurišati po pobjedu i monumentalno naslijeđe. Pobjednik će na glavu staviti krunu prvaka kraljevske divizije, u ruku zgrabiti žezlo sportske besmrtnosti i, ovjenčan vječnom slavom, zasjesti na UFC-ov teškaški tron. Sportska besmrtnost, lovorike i slava pobjedniku će ostati u permanentnom vlasništvu, no UFC-ovo teškaško prijestolje s dolaskom zime naći će se pod snažnom ofenzivom ostalih izazivača, a među njima se osobito ističu dva imena - ona Sergeja Pavloviča i Toma Aspinalla.
Ruski bombarder
Pavlovič je trenutno prvi izazivač na UFC-ovoj službenoj ljestvici teške divizije i borac kojeg veliki dio borilačke zajednice što prije želi vidjeti u meču za titulu. Posljednji je put na bojište najjače svjetske MMA organizacije izašao krajem travnja ove godine, kada je, u prvoj rundi, nokautirao Curtisa Blaydesa. Prethodno su od njegovog "dodira smrti" stradali Tai Tuivasa, Derrick Lewis, Shamil Abdurakhimov, Maurice Greene i Marcelo Golm. Nitko od navedene šestorke nije "doživio" drugu rundu, a ruski bombarder je tijekom tih mečeva, u oktogonu proveo ukupno 12 minuta i 17 sekundi, te u džep pospremio četiri bonusa za izvedbu večeri. Odlaskom Francisa Ngannoua, Pavlovič je zasluženo preuzeo titulu najjačeg udarača UFC-ovog "heavyweighta" i dominantnim izvedbama kreirao popriličan "hype" oko svog imena, te se prometnuo u glavnog pretendenta na teškaški tron. Njegovi udarci nisu samo stravično teški, već su i vrlo precizni, odnosno pravovremeni; ono što 30-godišnjak baci, u većini slučajeva odsjeda na pravo mjesto. Visok je 191 centimetar i raspolaže impresivnim rasponom ruku od 213 centimetara, a na vaganju za posljednji meč težio je 118 kilograma. Uz to, svakako treba spomenuti i da je za čovjeka tolikih gabarita poprilično brz. S obzirom na momentum u kojem trenutno uživa i na sve ono što u posljednje vrijeme isporučuje u oktogonu, Pavlovič djeluje naprosto nezaustavljivo. Borilački izričaj ruskog razarača savršeno nadopunjuje njegov karakter, odnosno mentalitet. On je izuzetno hladnokrvan i maksimalno fokusiran, te ostavlja dojam čovjeka koji ima samo jednu misiju - nokautirati sve koji mu stanu na crtu i osvojiti pojas prvaka.
Jedinu "mrlju" u Pavlovičevoj dosadašnjoj UFC karijeri predstavlja njegov debitantski meč, onaj protiv Alistaira Overeema u studenom 2018. godine. Iskusni Nizozemac srušio ga je u prvoj rundi, nakon čega je borba završila u jednosmjernoj ulici. Rus je na leđima izgledao vrlo nemoćno, bio je potpuno izvan svoje "komfor zone". Izgledao je kao da, doslovno, ne zna što bi uopće mogao učiniti kako bi izašao iz nepovoljne situacije, a "Reem" je to, dakako, znao iskoristiti te je gornju poziciju, na koncu, kapitalizirao "ground and poundom" kojim je Pavloviču nanio jedini poraz u karijeri. Navedeni ishod poslužio je, ruskom teškašu kao motivacijski okidač, budući da je u narednom radzbolju potpuno "eksplodirao" i ostvario niz od ranije spomenutih šest pobjeda nokautom, no hrvački, odnosno, parteraški segment ostao je podcrtan kao njegova najveća boljka. O tome je li u tom pogledu tijekom posljednjih godina napredovao nismo mnogo saznali ni u Pavlovičevom meču s Blaydesom, ponajboljim hrvačem u teškoj kategoriji, budući da se Amerikanac s moćnim ruskim udaračem odlučio nadboksavati - što se pokazalo kobnim po njega.
Britanski 2.0 teškaš
Za razliku od Pavloviča, kod Aspinalla ne postoje ni najmanje sumnje u njegove parteraške sposobnosti. Radi se o teškašu u čijem borilačkom životopisu, između ostalog, stoji crni pojas u brazilskom jiu jitsuu. Potječe iz obitelji koja je usko vezana uz taj sport; njegov otac Andy (koji mu je ujedno i trener i ključna figura na njegovom borilačkom putu) instruktor je brazilskog jiu jitsua i jedan od pionira BJJ-a u Ujedinjenom Kraljevstvu. Dio svog bogatog parteraškog repertoara, Aspinall mlađi UFC-ovoj je publici demonstrirao protiv Andreja Arlovskog, završivši ga "rear naked chokeom" u veljači 2021., odnosno u meču s Aleksandrom Volkovim, kojeg je, sredinom ožujka prošle godine, izdominirao u prvoj rundi, a potom i prisilio na predaju polugom na ruci ("straight armbar"). Uz "grapplerske" vještine i kvalitetnu hrvačku bazu, ovaj 30-godišnjak raspolaže i vrhunskim udaračkim arsenalom, o čemu svjedoče četiri nokauta koje je isporučio u UFC-ovom kavezu (devet u čitavoj karijeri). Boksačke tehnike kombinira s razornim "kickovima", odnosno muay-thai elementima u vidu korištenja laktova i koljena, a ono što ga definitivno izdvaja od ostatka UFC-ovog teškaškog rostera su njegova brzina i "footwork". Aspinall je, za borca visokog 196 centimetara i teškog 117 kilograma (na posljednjem vaganju) fascinantno brz i lagan na nogama. S obzirom na širok repertoar alata i oružja kojim raspolaže u oktogonu, te njegovu potkovanost u svim segmentima "igre", Aspinalla bismo s pravom mogli promatrati kao modernog "heavyweight" borca nove generacije, odnosno svojevrsnu 2.0 verziju teškaša.
Britančev uspon prema vrhu UFC-ve teške kategorije, međutim, bio je doveden u pitanje nakon njegovog meča s Curtisom Blaydesom, kojeg je, pred svojom publikom u Londonu, nesretno izgubio u srpnju prošle godine. Aspinall je ozlijedio koljeno nakon samo 15 sekundi borbe i tako upisao svoj prvi poraz u najprestižnijoj svjetskoj MMA promociji, a nalazi su pokazali da je pretrpio puknuće medijalnog kolateralnog ligamenta i meniskusa, što je podrazumijevalo operativni zahvat i dugotrajnu rehabilitaciju. Mnogim borcima ozljeda takvog tipa predstavljala bi ozbiljan kamen spoticaja i, vjerojatno, značajno poremetila karijernu krivulju, no ne i Aspinallu. On se, godinu dana kasnije, pojavio na istom mjestu (londonska O2 Arena), te u svom veličanstvenom povratku pobijedio Marcina Tyburu za samo minutu i 17 sekundi borbe, razbuktavši ponovno "hype" oko svojeg imena i potvrdivši još jednom kako je apsolutni "real deal", krajnje odlučan u svojoj namjeri da napadne (a i osvoji) titulu prvaka. U svom pobjedničkom govoru rekao je kako s najprijee planira obračunati s boljim iz meča između Ciryla Ganea i Sergeja Spivaka (bore se 2. rujna u Parizu), a onda "pobijediti Jona Jonesa", što nas vraća na uvodni dio ovog teksta i pojačava zvukove truba koje označavaju dolazak jeseni, odnosno zime, i predstavljaju početak epske borbe za UFC-ovo teškaško prijestolje.
Zaplet kreće u studenom
Prvi čin te epopeje odvit će se u glavnoj borbi UFC 295 priredbe, kada će na scenu stupiti Jones i Miočić, te ratovati za krunu prvaka i sve ono što ona nosi u kontekstu njihovih karijera, odnosno ostavština. Sergej Pavlovič kao zapeta će puška čekati ishod okršaja Jonesa i Miočića, te već po završetku tog meča krenuti u desant na tron. U igru prijestolja uključit će se s vremenom, vrlo vjerojatno, i Aspinall, ovisno o tome hoće li uspjeti realizirati svoj plan i ugovoriti meč s pobjednikom između Ganea i Spivaka, a onda, na koncu, i izaći iz istog s podignutim rukama. Postoji, naravno, mogućnost i da se njegove vizije neće podudarati s UFC-ovima, ali i da će, primjerice, Gane, kao drugi izazivač teške kategorije i favorit u okršaju sa Spivakom, također imati što za reći na tu temu te, u konačnici, možda i pomrsiti Aspinallove planove. S obzirom na sve recentne izvedbene razlike između Aspinalla i Ganea, ali i na činjenicu da je Francuz izgubio dvije od posljednje tri borbe (obje za titulu), u kojima je demonstrirao velike "rupe" u svojoj "igri", poglavito u hrvačkom i parteraškom segmentu, takav scenarij trenutno ne zvuči osobito izglednim, ali ne treba ga u potpunosti ni optisati. Kao jedna od mogućnosti nameće se i izravan okršaj između Pavloviča i Aspinalla za prvog izazivača, koji bi onda napao pobjednika meča Miočić-Jones, što je opcija koju zaziva nemali dio svjetske borilačke javnosti, ali tek treba vidjeti koliko će UFC-ova vrhuška biti naklonjena toj varijanti. Ako se Miočić i/ili Jones nakon međusobnog obračuna odluče umiroviti, što je također realna opcija, tada bi se potencijalni meč između Pavloviča i Aspinalla, umjesto borbe za prvog izazivača - mogao prometnuti u borbu za upražnjenu titulu.
Kombinacija je, dakle, u ovom trenutku doista mnogo i ne možemo sa sigurnošću znati kako će se križaljka, u konačnici, popuniti. Ono što je u cijeloj priči sigurno jest da igra prijestolja počinje. Ponovimo još jednom, Madison Square Arena 11. će studenog biti poprištem kolosalne "heavyweight" bitke u kojoj će Miočić i Jones jurišati po životnu pobjedu i monumentalno naslijeđe. Pobjednik će na glavu staviti krunu prvaka kraljevske divizije, u ruku zgrabiti žezlo sportske besmrtnosti i, ovjenčan vječnom slavom, zasjesti na UFC-ov teškaški tron. Sportska besmrtnost, lovorike i slava pobjedniku će, tko god on bude, ostati u permanentnom vlasništvu, no UFC-ovo teškaško prijestolje s dolaskom zime naći će se pod snažnom ofenzivom novih izazivača, u prvom redu Pavloviča i Aspinalla. Postoji realna mogućnost da će budući teškaški vladar, zadovoljan svime što je prethodno postigao, abdicirati, odjahati u zimsku noć, te prepustiti mladim vitezovima da ratuju za njegovu krunu, ali postoji, isto tako, i šansa da to i ne učini, nego da brani "kraljev grudobran" do posljednjeg trenutka. Ako se odluči na ovo drugo, čekaju ga nove i izuzetno krvave bitke budući da su u UFC-ovoj teškoj kategoriji rođene nove sile, spremne da u skoroj budućnosti udare na tron i trajno promijene odnose moći u diviziji.