U glavnom gradu Srbije je još prošlog petka počelo seniorsko Svjetsko prvenstvo u hrvanju. No, kako su prvo na rasporedu borbe slobodnim načinom, tek kasnije - ili u završnici - grčko-rimskim, tako je i za hrvatsko hrvanje najbitniji dio nadmetanja u biti ovaj tjedan. Što se muškaraca tiče, tek od četvrtka kada će - prvi od naših muških predstavnika - na strunjaču Božo Starčević i Antonio Kamenjašević.

Daj Bože i u nedjelju

U stožeru hrvatske reprezentacije su prije polaska za Beograd, još tijekom završnih priprema u Poreču jasno naznačili kako je fokus na dvije kategorije na kojima će se nastojati izboriti viza za Olimpijske igre u Parizu. Konkretno se misli na Antonija Kamenjaševića (do 77 kg) i Ivana Hukleka (do 87 kg). Potonjeg, odnosno Hukleka “uhvatili” smo još u Zagrebu, budući da put istoka kreće u srijedu. Glede ove godine, Huklek je u veljači osvojio broncu na jakom Zagreb Openu. Nepuna dva mjeseca kasnije nije uspio do medalje na EP u zagrebačkoj Areni, ali Hulk iz Sesveta, kako se još naziva ovog našeg reprezentativca, ima - s punim opravdanjem - velika očekivanja u Beogradskoj Areni.

- Dobro se osjećam, što je u ovom trenutku najbitnije - uoči puta će Ivan Huklek.

- Budući da sam imao rupturu zadnje lože, bio sam primoran raditi drukčije, pojedinačne treninge, ali posljednja četiri tjedna sam se vratio “pravom” hrvanju. Nisam obavio neke kontrolne turnire, baš iz tog razloga ozljede, ali osjećam se dobro, odmorno i mislim da sam baš u dobroj formi. Moj nastup u Beogradu je u subotu, daj Bože i u nedjelju jer bi to značilo borbu za medalju.

Ono što smo pripomenuli u uvodu, težište ili žarište cijelog stožera je stavljeno na Antonija Kamenjaševića i vas glede dohvata olimpijske norme, koliko opet to donosi i neko opterećenje više?

DAMIR KRAJAC Cropix

- U sportu uvijek imate stres, to je tako normalno. No, kako smo Antonio i ja olimpijske kategorije, meni je to shvatljivo. Imamo mi dakako i Ivana Lizatovića i Božu Starčevića, ali koji su u neolimpijskim kategorijama. Da, više će se gledati nas dvojicu jer nam je cilj glavni olimpijska norma. Konkurencija je u njegovoj i mojoj kategoriji vrlo velika, više od 40 najboljih hrvača. U mojoj sam mislim nabrojao nekih 44-45 prijavljenih boraca, ali mislim da smo obojica spremni uzeti normu za Pariz. Za Igre u Tokiju nisam dohvatio normu na SP, već na posljednjem kvalifikacijskom turniru. Vjerujem da obojica imamo kapacitet odraditi to kako spada. A pritisak... Da, on postoji, ali više bih rekao da je pozitivan, da nas gura naprijed.

Spomenuli ste brojku 44-45 prijavljenih boraca u kategoriji do 87 kilograma, imate li neki detaljniji uvid tko sve dolazi ili ima li uopće izostanaka?

- Gruzijac koji je nastupao za Srbiju, Zurabi Datunašvili koji me u Tokiju pobijedio za broncu, dok je poslije još dvaput bio prvak svijeta, koliko znam ne nastupa. Navodno se umirovio. Nema Turpala Bisultanova, Čečena koji nastupa za Dansku, prošle godine srebrni na Svjetskom prvenstvu. To su jedina dva izostanka, dakle iznimno jaka konkurencija. U Beogradu je Ukrajinac Žan Belenjuk, olimpijski pobjednik iz Tokija koji me je tamo pobijedio u polufinalu i još velik broj jako dobrih boraca, dakle to je nekih minimalno 15-16 konkurenata za medalju, od kojih svatko može biti i zlatni. Znam da je tako i u Antonijevoj kategoriji.

Još dva kvalifikacijska turnira

Ono što dodatno malo komplicira put do Pariza ili hvatanje normi je da će s ovog SP normu za Igre osigurati prvak i doprvak, zatim obojica brončanih, dok će se obojica petoplasiranih boriti za još jedno mjesto. To dosad nije bio slučaj.

- Istina, to je malo otežalo priču jer bi prije, čim si ušao u borbu za medalju, znao da si unutra, odnosno da imaš olimpijsku normu. Sad se može dogoditi da imate pet borbi, ali izgubiš borbu za medalju i onda onu u srazu dva petoplasirana. Na kraju si visoko u vrhu, ali bez olimpijske norme.

Iako dakako, Beograd nije posljednja prilika za Pariz. Naime, sljedeće 2024. godine slijede još dva kvalifikacijska turnira. Prvo europski turnir u travnju s kojeg idu finalisti samo, dale prvi i drugi. Posljednja prilika je svjetski kvalifikacijski turnir u svibnju s kojeg će svaka kategorija dati još po trojicu hrvača - finalisti i bolji iz dvoboja trećeplasiranih.