Veliki uspjeh mladih hrvača! Sjajni hrvatski dvojac osvojio srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu

Karlo i Pavel, te Pontevedra. Dvojica velikih hrvatskih hrvačkih talenata i gradić u španjolskoj Galiciji imaju neku osobitu, posebnu vezu. Naime, prije tri godine, 2019. Karlo Kodrić i Pavel Puklavec su u Pontevedri na juniorskom Europskom prvenstvu, obojica došli do postolja. Tada su osvojili bronce.

Tri godine kasnije, konkretnije malo, ove srijede, na mlađeseniorskom prvenstvu svijeta, opet su Karlo i Pavel došli do postolja. Sada su otišli razinu više, u finale. Dakako, ostali su vjerni "tradiciji". Kada ovaj tandem osvaja medalje na nekom natjecanju, onda su one iste boje ili sjaja. Ovog puta se radi o srebru.

Dakle, u kategoriji do 72 kg Pavel Puklavec je izgubio od tamnoputog Norvežanina Exaucea Mukubua, 10-1. U deset kilograma težoj kategoriji (do 82 kg), Karlo Kodrić je pak nadjačan od Azerbajdžanca Gurbana Gurbanova, 10-2. Sami rezultati, čak i za hrvačke laike, govore dovoljno. Suparnici su blago rečeno bili puno bolji, izrazito nadmoćni, pobijedili su uvjerljivo i tu se nema što dodati. Osim sportske čestitke. No, nije nikakva demagogija, štoviše, čestitati i ovoj dvojici Siščana. Ući u finale, osvojiti medalju na Svjetskom hrvačkom seniorskom prvenstvu, istina do 23 godine, ali tu su već stvarno ozbiljni "frajeri", dojmljiv je rezultat.

"Malo sam razočaran rezultatom, ali opet znam da sam dao sve od sebe. Ovaj put nije išlo, ali idemo stepenicu po stepenicu i sljedeći se put nadam zlatu. Nadam se samo da smo učinili klub i grad Petrinju ponosnim, vraćamo se na stare staze", prvo je što je rekao nakon finala Pavel Puklavec.

Prijatelj mu i kolega iz kluba i reprezentacije, Karlo Kodrić pridodao je.

"Nemam puno što nadodati. Rezultat nije zadovoljavajući, a opet... dao sam sve od sebe. Suparnik je bio bolji, moje je vratiti se u dvoranu, naporno raditi i očekujem zlato idući put", iskreno će Karlo.

Zanimljiva je inače priča ovog našeg hrvačkog dvojca. Karlo i Pavel su naime prijatelji doslovno još iz dječačkih dana, školskih klupa u rodnom Sisku. Ondje su obojica i počeli trenirati hrvanje (HK Sisak), da bi prije godinu-dvije prešli u obližnju Petrinju i tamošnji hrvački klub. Razlog su dakako bolji uvjeti rada, napredovanja u sredini koja je tradicijski naglašeno jaka u ovom sportu. Mnogi će reći da nisu daleko ni odmaknuli jer je riječ o tek 15-ak kilometara, ali tu ipak valja imati na umu silno veliko u ovom sportu suparništvo Siska i Petrinje. Ipak, taj prelazak u Petrinju je očito bio od obostrane koristi. Kako Karlu i Pavelu, tako i njihovom klubu jer je Sisak ove godine osvojio u Hrvatskoj momčadske naslove u slobodnom i grčkom rimskom načinu, pa nacionalni kup... Nešto za što nismo sigurni da im se dogodilo ikad, u jednoj sezoni, od kako je samostalne Hrvatske. Ulaskom u finale mlađeseniorskog Svjetskog prvenstva i osvajanjem srebra, dokazali su dakako i pojedinačnu vrijednost, napravili još jedan korak više u odnosu na juniorske dane.

Sad s nestrpljenjem čekamo neko drugo veliko hrvačko natjecanje u Pontevedri. Nakon dvije bronce, pa dva srebra, zna se što slijedi...