Maurice Jarre. Tako se zvao veličanstveni francuski skladatelj, ponajviše poznat po filmskoj glazbi. Jedan je njegov uradak apsolutna i svevremenska svjetska uspješnica. "Larina pjesma". Iz klasika "Doktor Živago", čija se radnja zbiva u posljednjim danima carske, pa prvim godinama sovjetske Rusije. Pola stoljeća iza nastanka ovih nota jedna je Lara, naša hrvatska Lara, iz zagrebačkih Dugava, sada sa splitsko-solinskom adresom, na prostranstvima koji nekoć pripadaše sovjetskoj državi, sada nezavisnom Uzbekistanu, ispjevala svoju pjesmu. Najuspješniju, najbolju, najljepšu dosad, sa srebrnim akordima. Iako, ne treba dvojiti puno da će ova Lara posuti s vremenom još i zlatnog praha. Uostalom, djevojka je mlada, tek joj je 21 proljeće.
Lara Cvjetko, cura je sa ZG asfalta, iz Dugava, ali svjetsko je srebro osvojila kao članica Judo kluba Solin. Što onda nameće pitanje, je li ova kolajna iskovana u Splitu ili koliko je ona zasluga njezinog preseljenja na jug?
- Jako velika. S trenerom Draganom Crnovom treniram preko godinu dana, a od kako sam se preselila u Judo klub Solin svakodnevno ondje, imam i puno bolje uvjete, sparing partnere. Od Barbare, ali i drugih cura. Imamo naime zajedničke treninge dva kluba, Solina i Pujanki. Osjetila sam, dobila puno veću sigurnost u borbi, veliku razliku, kondicijsku spremu. Sve od trenutka kada sam se preselila u Solin i počela za stalno ondje trenirati. Puno se bolje osjećam i mislim da je bila prava odluka.
No, vjerojatno ne i lagana. Mislimo na odluku.
- Jako teško. To je ipak bilo preseljenje praktički cijelog života, pa čak i još to nije sve kako treba. Od fakulteta pa nadalje. Sve je to još relativno novo, nekoliko mjeseci to traje, pola godine. Nadam se da ću se uskoro u cijelosti prilagoditi i nastaviti tako trenirati.
U finalu Taškenta, do kojeg je usput budi rečeno valjalo prijeći ludo teške prepreke (Margaux Pinot, Martine Esposito i Sanne Van Dijke), Laru je čekala Barbara Matić. Ne samo braniteljica naslova, judašica br. 1 na svjetskoj rang-listi, već i netko koju je savršeno dobro poznaje. Istina, vrijedi to i u obratnom smjeru. Otegotna ili olakotna okolnost?
- I jedno i drugo. Da, išlo mi je na ruku što jako dobro poznajem nju, ali otegotna i što ona mene zna u dušu, kako se veli. Stvarno neobično. Uz to, nisam imala ni trenera sa strane. Po meni, jako, jako teška borba i neobično iskustvo boriti se u finalu Svjetskog prvenstva s nekim koga tako dobro poznajem. S kojom svakog dana treniram, spariram.
Barbarina medalja, pa i zlatna, nije iznenađenje. Ona je potvrda njezine klase i kvalitete, ali kolajna, pa još k tomu finale Lare Cvjetko je nešto što je iznenadilo u konačnici i nju samu.
- Iznenadilo me jako. Jasno da ulazim u svaku borbu sa željom pobjede, predstaviti najbolji judo. Nekad uspijevam, nekad ne, ali od kada znam za sebe, uvijek sam prilazila natjecanju i svakom meču s mišlju da mogu pobijediti svakog. Nije to baš tako lako, ali mislim da je "glava" ta koja bitno presuđuje, koja radi razliku, odlučuje o pobjedi.. Bitno je ući u borbu s pravim stavom, s vjerom u pobjedu, ali se istodobno ne opterećujem time. Zato velim, glava. Takav me pristup i doveo do finala. Uvijek sam razmišljala samo o toj jedinoj suparnici, onoj koja je neposredno preda mnom, nisam gledala dalje.
Lari je ova sezona inače prva, kako bi se reklo "puna" seniorska sezona. Naime, još prošle godine se mogla natjecati na mlađeseniorskim nadmetanjima, do 21 godine. Na taj je način u konačnici prošle godine osvojila srebro na EP i SP do 21 godine. No, ulaskom u seniorski puni uzrast, ostala je u kategoriji do 70 kg neovisno tomu što je to daleko najjača, najbrojnija kategorija u kojoj ima uostalom žestoku konkurenciju i u samoj domovini. Mislimo na Barbaru jasno.
- Ja sam iza korone baš prešla u ovu kategoriju. Dosta mi je dugo trebala da se priviknem jer sam dobila dosta kila, ali kada sam sama sa sobom to razriješila, nije bilo problema. Mislim da to što je Barbara u istoj kategoriji meni samo prednost, ne mana. Imam samo jako puno za naučiti, a na sve turnire mogu ići po dvije u kategoriji. Možemo zajedno putovati, biti skupa, a pokazalo se eto da možemo obje osvajati i medalju, nastupiti u finalu. Jako mi je dobra stvar što imam nekog takvog, na toj vrhunskoj razini, pokraj mene. Kao i da se ja onda mogu polako približavati toj vrhunskoj razini.
Ovako mlada sportašica koja sada ima prvi "veliki" seniorski trofej ili uspjeh (dosad je osvajala naslov kadetske prvakinje Europe, te europske i svjetske juniorske prvakinje), ipak je logično velikom dijelu sportske javnosti nepoznanica. Novo ime. Pa tako i podatak da judo nije bio prvi sportski odabir.
- Skijanje sam prvo trenirala, kada sam bila dijete, ali je činjenica da sam krenula i na judo i taekwondo. na kraju je ostao samo judo, pa je krenulo s rezultatima prvim na državnim prvenstvima, zaljubila sam se u taj sport, u judo. Pronalazim ja vrijeme i za druge stvari, ali ako trebam birati recimo između fakulteta i juda, obično ću sve ostale stvari prilagoditi judu. Koliko god mi i druge stvari bile važne.
Kad smo kod skijanja, staneš li još kada na skije, pa i smiješ li? Zbog bojazni od ozljede.
- Jako volim skijanje, ali nisam skijala barem godinu i pol. Međutim, ja sam sada samo rekreativno u skijanju. Ako uspijem pronaći vremena uskoro, vjerujem da ću opet malo uživati na snijegu jer to doista također volim - veli Lara.
Inače, ova djevojka ima dosta tog srodnog Barbari. Osim istog sporta, iste kategorije, finala SP-a, fakultetsko je usmjerenje isto. Barbara je, to smo već pisali, diplomirala Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu (FESB). Magistra inženjerka elektrotehnike. A Lara se prebacila iz Zagreba s FER-a u Split na FESB. Smjer, računarstvo.
- Fakultet mi je obveza u kojoj stvarno uživam, ali ne želim baš i da mi bude prevelik teret. Osim toga, razmišljala sam si, u judu, u vrhunskom sportu je karijera kratka i sada je moje vrijeme da to iskoristim. A fakultet ću već završiti. Jasno, kada dođu ispiti, nagomila se malo stresa, ali volim to ipak držati pod kontrolom, da mi ne bude preveliko opterećenje. Posebno što sad mogu i živjeti neko vrijeme od juda. Imam stipendiju od vojske, pa nagrade, stipendije sportašice prve kategorije, a onda kada dođe trenutak za "stisnuti" fakultet, onda ću ga "stisnuti".
Uopće ne sumnjamo da će u tomu uspjeti. Sve u svoje vrijeme, "borba po borba". Točno onako kako je uostalom zvučala Larina pjesma u Taškentu.