Barbara Matić je 2020. primila priznanje svih sportskih novinara u ovoj državi, u prestižnom izboru Sportskih novosti za sportašicu godine. Godine 2022. - jednako kao i ove godine na izmaku, 2023. - proglašena je najboljom u izboru Hrvatskog olimpijskog odbora. U tom je razdoblju inače osvojila i dva naslova svjetske prvakinje, 2021. i 2022. pa tome pridodala i svjetsku broncu 2023.
Pred kraj ove godine je osvojila i broncu na EP, njezinu već treću brončanu medalju s ovih smotri (2014, 2017, 2019. i 2023). Dugo bi nas odvuklo nabrajanje Barbarinih uspjeha, medalja, trofeja, naslova...
Ovu Splićanku najjednostavnije je samo nazvati Žena s postolja. Može i Žena za postolja, svejedno. Na vrhu sportske rezultatske piramide u judu, njezino ćete ime i prezime vrlo često, gotovo pa neizostavno naći. Uostalom, samo podatak da ima medalje s protekla tri SP posljednje tri godine, dostatno govori u prilog tezi o njezinoj izvrsnosti.
Još kada k tomu dodamo da je u istom tom razdoblju diplomirala elektrotehniku na vrlo zahtjevnom Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, dakle “osvojila” ne bi je nazvali zlatnu, nego briljantnu medalju, nemamo više što dalje raspravljati. Barbara je ujedno i dvostruka olimpijka - Rio de Janeiro 2016. i Tokio 2021. - koja ide po “hat-trick”. Pariz zove. Barbara Matić je ispunila normu za Igre u glavnom francuskom gradu, ali ne možemo je još nazvati našom sigurnom olimpijkom ondje.
- Točno, borba za Pariz nije gotova. Hrvatske kvalifikacije traju do 1. travnja i tad će se podvući crta - veli Barbara.
Tri ‘kategorije’ za izbor
Ovo valja malo pojasniti, glede plasmana u Pariz. Barbara ima normu, a nije sigurna da će ondje i nastupiti. Razlog je jednostavan. U svakoj kategoriji jedna država ima pravo na jednog sportaša/sportašicu. Barbarina olimpijska kategorija je do 70 kilograma, dok Hrvatska tu ima još jednu sjajnu sportašicu, veliku kandidatkinju.
Plavokosa Zagrepčanka koja posljednjih godina živi i trenira u Solinu odnosno Splitu. To je Lara Cvjetko. Sjećate se vjerujemo finala SP u Taškentu 2022. u kategoriji do 70 kg. Tada su se u finalu borile upravo Barbara i Lara, što je raritetan trenutak u svjetskom judu da se za zlato bore dvije sunarodnjakinje. Još k tome, nije riječ o Japankama recimo, već o dvije Europljanke, Hrvatice. Sada vam je dakle jasno koliko će se ogorčena borba voditi u hrvatskim kvalifikacijama za otići u Pariz, u žensku judašku kategoriju do 70 kg.
Vladimir Preradović, izbornik ženske vrste je pojasnio kako će tri “kategorije” odlučivati između Barbare i Lare. Rezultat na SP, na Masters turnirima i olimpijski ranking. Glede rezultata ili plasmana na svjetskim prvenstvima, Barbara je u vodstvu. Što se Mastersa tiče, tu je pak u prednosti Lara. Odlučivat će dakle olimpijski ranking. Ono vrlo bitno, ovakva su “pravila” postavljena svim judaškim reprezentativkama i reprezentativcima još prije godinu dana. Svi sve znaju odavno, suglasni su bili s time od početka, dakle sve razvidno kao suza.
- Do 1. travnja mislim da imam još sigurno sedam, ako ne i osam natjecanja - nastavlja Barbara.
- Kreće sve s posljednjim vikendom u siječnju, onda dalje praktički svaki ili svaki drugi vikend. Dobro, plus sve je još u travnju Europsko prvenstvo u Zagrebu, imamo u svibnju i Svjetsko prvenstvo, pa Pariz... Veselo.
‘Bilo bi lijepo osvojiti sve‘
Dosta zgusnut kalendar u kojem onda postoji možda i mogućnost i “preskakanja” nekog od natjecanja tipa EP ili SP, ako se prethodno plasirate jasno za Igre u Parizu?
- Mora se ispoštovati i naš vlastiti Savez, budući da ćemo imati, organiziramo Europsko prvenstvo doma, u Zagrebu. Dogovorit ću s trenerom ako potvrdim Pariz, što napraviti sa SP. Možda mu jednostavno pristupimo kao jednom od turnira u svibnju, da nećemo uopće gledati da je to svjetsko prvenstvo i nećemo sigurno ići tempirati formu kako bismo tu nešto osvojili. Mislim da bi bilo pametno ipak nastupiti na SP jer u suprotnom imate veliku pauzu bez turnira sve do Igara u Parizu. Mislim, to su sve sad više nagađanja i priče što će biti.
Drugim riječima, postoji opcija da jednostavno nastupate na sva tri velika natjecanja, EP, SP i OI?
- Da, kao sada stvari stoje, da. Bilo bi lijepo osvojiti sve to i onda... Onda se nemam više što brinuti, ha-ha.
Nakon toga možete i u sportsku mirovinu
- Evo, ako budu sva tri zlata, može! Onda mirovina.
Čekajte, čekajte Barbara. Bude li tako, s tri zlata, nema onda nikakve mirovine. Onda se idete valjda zaposliti, ha jeste li ili niste diplomirana inženjerka?
- Ha, da, onda bi bio red malo i radit’.
Dok ne dođe taj trenutak, vratimo se mi tatamiju, judu, sportu... Pred kraj sezone ste morali neke turnire preskočiti zbog ozljede, kakvo je sad stanje?
- Palac sam ozlijedila na Europskom prvenstvu, baš u borbi s Larom. Kao iz prve je bilo: “a pala, neš’ti palca”, ali je čak bilo upitno malo trebam li na operaciju ili ne. Na kraju je doktor odlučio da ćemo ipak moći terapijom i odmorom to sanirati. Četiri tjedna sam strogo mirovala, imala longetu, ali sad je dobro.
Sjećamo se Igara u Tokiju, jest da je od njih proteklo više od dvije godine, te se sjećamo vašeg velikog tadašnjeg razočarenja. Želimo reći, razočarali ste sami sebe, očekivali ste više... Sjetite li se još Tokija ili je to prošlost?
- Za mene je sportska prošlost, ali svako malo me netko podsjeti.
Iskustvo smanjuje pritisak
Ups, pardon... Nismo htjeli.
- Ma ne, dobro je i to su sve neke stvari koje sportaša motiviraju za dalje, za još rada, za napredak. Ja sam zadovoljna danas i s tim rezultatom, iako tada jasno nisam bila (poraz u borbi za broncu). Jasno da želim i imam ambicije za više.
Koliko je Barbara drukčija u odnosu na vrijeme otprije recimo 7-8 godina kada ste ozbiljno zakoračili u svjetski seniorski vrh? Koliko ste naučili toga u navedenom razdoblju?
- Mislim da je ta današnja Barbara mirnija i svjesnija sebe, svog juda. Mislim da sam u tom sportskom dijelu u potpunosti odrasla, sazrela. Prije me znala “tresti” tema, bilo je pritiska, dok sada baš uživam prije svakog nastupa. Posložila sam sebi neke stvari u glavi i mislim da to sve sad ide lakše nego prije. Bez obzira na to što su sada i rezultati veći i što su s njima onda stigla i veća očekivanja.
Je li to iskustvo i mirnoća mogu biti presudne protiv neke mlade “lavica” pune želje za dokazivanjem?
- Iskustvo daje prednost posebno uoči velikih natjecanja, kada je pritisak najveći. Makar, kad se ubacim u kimono, ne znam više ni koji je turnir, ništa, samo razmišljam o borbi.