Vraćam se. Još ćemo mi pisat lijepe priče – riječi su profesora Željka Đapića izrečne prije koji mjesec. Pričao je tad o, naravno, Ivani Šutalo, planovima kako s njom na Olimpijske igre u Pariz 2024. godine, ali i o klubu, svom Dubrovniku.
Bio je nastavnik tjelesnog. Diplomirao je 1980. godine na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu s usmjerenjem iz judo sporta. Nizao je prvo uspjehe u školskim sportskim natjecanjima, a zatim s judokama osvajao europske i svjetske medalje. Bio je i izbornik nacionalne judo reprezentacije. Uz to inicijator i organizator brojnih međunarodnih judo natjecanja...
Dobitnik Nagrade za životno djelo ove godine Zajednice športa Dubrovačko neretvanske županije.
- Ova nagrada znači mi puno. Životna nagrada to je potvrda moga dosadašnjeg rada iako mislim kako još nisam sve dao i da mogu još. Naravno, sretan sam i ponosan. Cijelo vrijeme težio sam prenositi svoja iskustva i znanja na mlađe, te mislim kako sam u tome uspio. Znanje i iskustvo, ako se ne prenosi, nema smisla, bezvrijedno je. Zato se zahvaljujem svima koji su me trpili, mojim suradnicima, mladosti koju sam trenirao a najviše familiji, koja je ipak najviše patila i istrpila – rekao je profesor.
Imao je zdravstvenih problema, ali bilo ga je opet lijepo sresti u điru, popričati s njim, a još ljepše vidjeti ga u dvorani, na tatamiju.
Prisjetio se ovog ljeta kako je uskoro trideset godina kako je osnovao klub, spomenuo sliku iz Splita kad je sa seniorima Dubrovnika osvojio prije 20-ak godina naslov prvaka Hrvatske, eksploziju radosti, nastupa potom u Kupu europskih prvaka, putovanja, sjetio se svih uspjeha s Ivanom Šutalo, medalja sa velikih natjcanja, povijesnog uspjeha hrvatskog juda kad je jedna od najboljih sportašica grada svih vremena bila prva u čiju se čast svirala Lijepa naša na mlađe seniorskom prvenstvu Europe. Bilo je to prije šest godina u Izraelu. Pričao je o tome kao da je bilo jučer...
Napustio nas je danas. Zauvijek je zaklopio svoj oči. Otišao je u svojoj 67. godini života.
Počivao u miru Božijem.