Godina za pamćenje. Jedna od sigurno najboljih, ako ne i najbolja. To je ova 2025. za Ivana Kvesića, karate prvaka, rodom iz Širokog Brijega, ali već dugo člana KK Hercegovina iz Zagreba. Ove je godine, ako treba podsjetiti ikoga, osvojio naslov europskog prvaka u glavnom armenskom gradu Erevanu. Srebro je osvojio na Svjetskim igrama u kineskom Chengduu, da bi se u ponedjeljak oko podneva vratio iz Kaira s broncom oko vrata. Kompletirana kolekcija medalja i to sa sva tri najveća karate natjecanja u jednoj godini. Pa, rekli bi da je to ipak Ivanova najbolja godina.
- Sedam borbi u tri dana, sedam iscrpljujućih borbi, a osim same medalje ono što me jako veseli je što sam još u skupini pobijedio svjetskog broj 1 u mojoj kategoriji (do 84 kg) Jordanca Mohammada Aljafarija. U borbi za broncu sam pak svladao Talijana Martina koji mi je dosad bo neka "crna mačka" u karijeri. Mislim, on je mene češće pobjeđivao nego ja njega, tako da sam bio i dosta nervozan prije borbe. Ispalo je na koncu lagano rezultatski (8-0), ali sve je to dio dobrih priprema i treninga, od kluba do reprezentacije. Kraj teško da je mogao biti bolji i ljepši - izrecitirao je Ivan, a onda rekao i ono što je čuvao kao "zmija noge" prije odlaska u Kairo, kao i tijekom nastupa ondje.
Ivan Kvesić je naime na Svjetsko prvenstvo otišao ozlijeđen.
- Na samom kraju završnih priprema, 10 dana prije početka natjecanja, slomio sam nos. Kada smo se tu našli, prije odlaska u Egipat, to nisam ni govorio.
Dobro, nije se baš nimalo ni vidjelo...
- Ma da. Mislim, u tom trenutku kada sam slomio nos, mislio sam istog trenutka da je sve propalo. Sve pripreme, treninzi, rad pune dvije godine za ovo prvo pojedinačno svjetsko prvenstvo. Mislio sam da se neću stići pripremiti, dovesti u situaciju da budem spreman za borbu. Već sam se oprostio od mogućnosti borbe za svjetsku medalju koju sam tako silno želio u Kairu.
Ono što nije Ivan rekao sada, što smo kasnije tek doznali iz "druge ruke", stigla je jedna jednostavna preporuka liječnika. Mirovanje strogo, 5 dana. Bez ikakvog treninga. Upalilo je. Jasno, valjalo je ipak ponešto promijeniti način, stil borbe. U biti, gledajući Ivana iz Kaira, promijenio je onaj dosta svoj stil. Iz klasičnog i uobičajenog Ivanovog napadačkog, agresivnog u nešto defenzivnije, opreznije.
- To sam morao napraviti. Umjesto puno napada sada sam morao kontrolirati odstojanje, iskoristiti par situacija kod suparnika njega kazniti. To je defenzivnije svakako. Moram sam sve to odraditi dosta smirenije i pod kontrolom, inače bi ja od odmah išao u napad, otvoreno, agresivno, jako.
Ivan u svojoj riznici medalja sada ima 2 medalje sa SP (zlato i bronca), 9 s EP, a od toga 4 pojedinačne, zlato i s Europskih igara prije šest godina. Za ovu godinu smo već naveli, tri medalje s tri najveća natjecanja.
- Ova 2025. baš i nije u biti krenula najbolje. Dosta sam se mučio u Svjetskoj ligi da steknem i jednu pobjedu. Imao sam i dosta problema s ozljedama, ali vesele me ove tri s najvećih natjecanja. Rekao bih, puno bolje od očekivanog čak.
Povratak u Kairo i retrospektiva puta do bronce bi izgledala...
- U skupini od po 4 borca i u prvoj sam borbi imao Engleza, Ashtona Patricka koji je aktualni prvak Europe do 21 godine. Nisam znao puno o njemu, iskreno, ali sam ga uspio pobijediti 3-1. Druga borba i pobjeda mi je jedna od najdražih, najvećih. Vrlo izazovan jer sam se borio sa svjetski najbolje rangiranim u mojoj kategoriji, Jordancem Mohammadom Aljafarijem. Dosta rano sam poveo 3-0 i to uspio sačuvati iako je on izjednačio, ali sam pobijedio zahvaljujući udarcem nožnom tehnikom. U 3. kolu sam dobio Senegalca Makhtar Diopa 2-0. U osmini finala je "pao" Francuz Confiac 3-0, te u četvrtfinalu Marokanca Sritija 5-2. To mi je možda ipak bio najbolji meč, 5-2. U polufinalu me čekao Turčin Hasan Arslan. Završilo je 2-2, ali je Turčin otišao u finale zbog ‘senshua‘ ili prvog osvojenog boda. To sam možda odradio jedino u nekom grču, pritisak polufinala. Trener i ja mislimo da sam za klasu bolji od njega, ali to nisam uspio pokazati. A u nedjelju, borba za broncu i superiornih 8-0.
Žalite li malo što niste kojim slučajem polufinale odradili u "svom stilu", dakle agresivnije?
- Slušajte, ja sam s ovom taktikom koju sam odabrao, a koju mi je uvjetovala ozljeda, došao do polufinala, kasnije osvojio medalju. Mislim da sam bo u pravu s odabirom taktike, a Turčin me zasluženo pobijedio, nema što reći. Došlo je i njegovih "5 minuta", to mu je prva medalja u karijeri i svaka čast - sportski će Ivan uz samo još jedan naglasak.
- S obzirom na sve okolnosti koje su prethodile Kairu, budući da sam nekoliko dana prije puta mislio da me tamo uopće neće biti, moram biti i jesam sretan.
Još jedan zanimljiv podatak. Zadnjih 9 godina, uvijek se jedan od Kvesića, Ivan ili Anđelo, vraća doma s medaljom.
- Točno. Jedan uvijek. Dakle, ako jedan "kiksa", drugi "izvlači".
Ovog je puta "izvukao" Ivan. I to sa slomljenim nosom, a u borilačkom sportu. Vrijedno poštovanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....