Čuda se događaju u Bakuu. Povijest hrvatskog taekwondoa se ispisuje u Azerbajdžanu. Istina, jesmo najavljivali još proteklog tjedna da će ovaj tjedan uslijediti "žetva medalja", jer na takvo što su nas u ovom sportu naviknuli, ali ipak... Više je to bio možda naš interni popis želja koje smo samo objelodanili. Međutim, cure i dečki iz hrvatske taekwondo reprezentacije nas nisu, ne razočarali, već su i nadmašili naša očekivanja.
Svakoj, ali baš svakoj kolajni se s pravom veselimo, no ono što radi, što izvodi u posljednje vrijeme jedna mala Splićanka... To jest čudesno. Lena Stojković je 2021. u Sofiji osvojila naslov prvakinje Europe. Onda je obranila naslov europske prvakinje godinu kasnije, 2022. U toj istoj je godini je međutim europskom dodala i svjetsko zlato. U studenom prošle godine, kada se iz meksičke Guadalajare vratila sa zlatnim sombrerom. I sada, u Bakuu, politički gledano razmeđi Europe i Azije, iako je zemljopisno azijska država, Lena je osvojila i još jedno zlato. Vlasnica je zlata s posljednja dva europska, ali i svjetska prvenstva. Nezabilježeno!
Ugovorna pričuvnica Hrvatske vojske, Lena Stojković (do 46 kg) je u Bakuu pobjednički niz počela s Twishom Kakadiyom iz Indije. Bez problema, 2-0 (13:5, 15:5). U drugom kolu je slijedila suparnica iz finala prošlog Svjetskog prvenstva prije pola godine, Rukiye Yildirim iz Turske. Kada je Lena i nju svladala, pa čak i bez problema 2-0 (13:9, 16:3), bilo je očito da je na "medaljaškom putu".
Možda najteži posao je slijedio u četvrtfinalu u kojem je svladala Kazahstanku Ritu Bakiševu 2-1 (3:4, 9:3, 8:7) u dramatičnoj, krajnje neizvjesnoj borbi u odlučujućoj, trećoj rundi.
Koji dan prije polaska na ovo Svjetsko prvenstvo, priupitasmo izbornika Tonija Tomasa o formi, statusu Lene Stojković...
- Nakon Nove godine je forma jako pala, ali sada se opet vraća, diže se. Dobra je, sigurno kandidira za medalju.
Nikakvo čudo za onaj pad forme na samom početku 2023. On je u biti bio ciljan, išlo se na svjesno "rušenje forme". Pojam jako dobro poznat u svakom sportu, ponekad se primjenjuje čak i tijekom natjecanja, ali u Leninom slučaju smo i očekivali to "rušenje". Neposredno nakon godine u kojoj je obranila europski naslov, u studenom 2022. osvojila i svjetski, bilo je nužno malo stati. Pa i "rušiti", ne bi li se ponovo "gradilo". Ako to netko dobro zna i radi u ovoj državi i kada je taekwondo u pitanju, onda su to treneri u Marjanu.
U polufinalu je Lena svladala Japanku Ruku Okimoto 2-0 (6:4, 9:0). Elegantno, slavlje nad brončanom sa SP mladih prošle godine. Slijedilo je finale. Na suprotnoj strani Tajlanđanka Kamonchanok Seeken. Sve samo ne jednostavna i lagana borba, ta uostalom finale je. Prva je runda otišla na stranu suparnice, uvjerljivo čak (4:14). U drugoj je Lena poravnala ukupan omjer, "gustom" pobjedom (12:11). U trećoj je bilo 6:4 za Lenu i slavlje u Bakuu je moglo početi. Hrvatski barjak na tatamiju, Lijepa naša je intonirana na obali Kaspijskog jezera.
Lenina medalja u Bakuu je dosad - s naglaskom na riječ "dosad" - četvrta medalja za Hrvatsku na svjetskim prvenstvima, što je rekordan naš nacionalan doseg u pogledu kvalitete ili vrijednosti odličja. Naime, hrvatske borkinje i borci su četiri kolajne osvojili i na SP u Manchesteru 2019. godine, ali sve četiri su bile brončane. Bili su to tada Kristina Tomić, Doris Pole, Bruna Vuletić i Ivan Šapina.
Tri medalje je Hrvatska osvojila na SP davne 2003. u Garmisch Partenkirchenu - Nataša Vezmar i Sandra Šarić (srebro), te Mići Kuzmanić (bronca). Tri su medalje osvojene i 2007. na SP u Pekingu - Filip Grgić (zlato), Ana Zaninović (srebro) i Sandra Šarić (bronca).
Nadalje, ovo je i 110. medalja splitskog Marjana na "velikim natjecanjima". Klub utemeljen 2000. ima 110 kolajni!? Možemo još malo dalje. S dosadašnje četiri medalje na svjetskim prvenstvima, i to opet sve četiri iz samo jednog kluba, ispada da je taj jedan klub osvojio više svjetskih medalja u prvih pet mjeseci, nego cijeli hrvatski sport zajedno.