U svjetlu pogoršanog sigurnosnog stanja u Europi, na našem je kontinentu, u mnogim državama pojačana rasprava o potrebi uređenja postojećih, ali i izgradnji novih podzemnih, atomskim skloništa. Mi u Hrvatskoj, poglavito u Zagrebu imamo također takvih objekata. Možda ni kod nas ne bi bilo zgorega poraditi na ovoj temi još više, ali čak i ne toliko zbog bojazni o nuklearnom udaru jer dođe li do toga... Ne, kod nas su atomska skloništa izgleda rasadnik sportskih zvijezda, prvaka, medaljaša i medaljašica.
Poznata je priča o judaškoj prvakinji svijeta, Barbari Matić koja je počela svoj sportski put treninzima u Splitu, upravo u podzemnom atomskom skloništu. E, pa ima više takvih primjera. Najsvježiji dolazi iz Zagreba. Mlada Nika Klepac, prošli je tjedan na Europskom prvenstvu u taekwondou, u kategoriji do 73 kilograma osvojila srebrnu kolajnu. Cura iz atomskog skloništa.
- Je, u atomskom skloništu u Travnom, u Novom Zagrebu. To smo dobili, mislim moj klub Medvedgrad, od grada Zagreba. Uvjeti su OK. Neusporedivi su s nekim većim klubovima u inozemstvu, pa i Hrvatskoj, Zagrebu, ali treneri daju sve od sebe. Nema nas previše, pa se oko svakog daju potruditi, tako da je to neka nadoknada budući da nisu sad uvjeti neke ogromne dvorane, sve sprave itd. Makar, imamo sve neophodno, ne mogu reći - veli Nika Klepac.
U Manchesteru je na Europskom prvenstvu Nika Klepac već na samom početku natjecanja osvojila srebrnu medalju, naslov europske doprvakinje. Uspjeh za koji će i sama reći da se na njega još nije niti naviknula.
- Nije to meni još “sjelo”, ta medalja i sumnjam da će mi uopće tako skoro i “sjesti” ova medalja. Teorijski, ja znam što sam napravila. Sad samo pokušavam samu sebe osvijestiti da sam to ja napravila. Ne mogu biti ponosnija. Uz sve što je bilo zadnje dvije godine, od korone 2000. godine, pa osobno bez natjecanja 2021., ovakav visok rezultat je fantastično.
Europsko srebro je, koliko znamo, vaš najjači rezultat u seniorskoj konkurenciji?
- Je, meni je prva seniorska godina bila 2020. Godinu ranije sam se natjecala, imala neke uspjehe, ali to je ipak još juniorska konkurencija bila i neki manji turniri. Ove godine sam sada i u ovoj novoj kategoriji, do 73 kg. Neopisivo je zapravo da sam u tako malo vremena, u ovoj kategoriji, napravila ovakvo što.
Iz vašeg glasa se da za razlučiti ponos i iznenađenje, ali opet... Jeste li potpuno iznenađeni, odnosno jeste li prije Manchestera ipak ciljali ovakvo što samo niste bili spremni javno to reći?
- Mama me naučila od malena da uvijek ciljam visoko. Tako mi je uoči svakog natjecanja. Uvijek ciljam na zlato, a zato jer ako ciljate na nešto manje, niže, te ako se nešto manje i ostvari, onda neću imati poticaj za više. Ne želim se zadovoljiti “samo” medaljom, ako je osiguram, nego idem probati i više. Ako imam sigurnu broncu. idem na zlato. Ako sam u finalu, je srebro je tu, ali opet idem na zlato. No, u Manchesteru sam nadmašila sva očekivanja
Malo nas podsjetite, prošle godine nije vas bilo na natjecanjima. Razlog je bila ozljeda?
- U ožujku prošle godine mi je puknula peta metatarzalna kost u stopalu. Mislim, u taekwondou je to velika ozljeda, ne možete ništa. Mislim da sam sedam tjedana bila u longeti, pa nakon toga terapije. To me malo mentalno skršilo, pa sam početkom ljeta 2021. odlučila uzeti pauzu, pa onda kada se zaželim... To mi je ispala dobra odluka.
Je li bilo poziva možda iz nekih drugih sredina, klubova, možda i splitskog Marjana?
- Koliko ja znam, ne. Znam da je Marjan malo proširio svoju bazu i izvan Splita, i na Zagreb. No, meni je čisto u redu u mojem klubu, u Medvedgradu. Imam ljude i trenere koje znam, s njima sam si dobra, uz njih odrasla i oni su me zapravo i pretvorili u ovo što sam danas. Tako da mi prelazak u neki drugi klub nije u planu. Ako mogu postići rezultat u svojem klubu, zašto bih mijenjala sredinu - logično će Nika Klepac.
Djevojka s medaljom iz atomskog skloništa i jamačno najbolja sportašica iz najveće stambene zgrade u Hrvatskoj. Ova studentica druge godine psihologije na Hrvatskim studijima, živi, naime, u Mamutici. Doista mamutskoj stambenoj zgradu u novozagrebačkom kvartu Travno, zgradi s gotovo 1.200 stanova i 5.000 stanovnika. Najbolja u Mamutici, ali bogami ponajbolja i u Europi!