Nika Karabatić. Djevojka iz Splita o kojoj su ovom novinaru iz njezinog kluba, splitskog Marjana, još prije 2-3 godine govorili riječima poput "...e, ima kod jedna mala, ta će tek biti čudo". Išli su hvalospjevi i daleko, daleko više i dalje od ovoga. No, nećemo ih reproducirati sada. Možda za koju godinu, kad postane seniorka, kada ostvari doista ono što o Niki govore upućeniji od nas već godinama.
Sada ne još. Nika je još vrlo mlada (16), osjetljiv je još sportski razvojni put pred njom, pa je stoga i ne treba baš ničime opterećivati, stavljati breme preveliko na nju. Dostatno je ovo što čini dosad, a doista po tom pitanju radi čuda.
Prije koji je dan, Nika na juniorskom EP u Tallinu osvojila i još jedno u niski zlata. S tom je kolajnom ipak već srušila neke klupske rekorde, a kada dometnemo da je riječ o splitskom Marjanu, onda su to i puno više od klupskih rekorda. Nika Karabatić je naime estonskim zlatom postala prvom u povijesti Marjana koja je obranila naslov juniorske prvakinje Europe! Pazite, prva. To nije uspjelo ni Ani, ni Luciji Zaninović koje su ikone ovog kluba. No, Nika Karabatić u svojoj kolekciji ima i naslove prvakinje Europe u kadetskom, kao i mlađeseniorskom uzrastu. Ima i jedno srebro s kadetskog EP, te broncu s juniorskog SP. I još jednom, ima tek 16 godina!
- Imali smo i imamo puno uspjeha, ali nitko u povijesti kluba nije osvojio 2 juniorska europska zlata - naglašava i Toni Tomas, alfa i omega, stvoritelj i glavni trener Marjana, te hrvatski izbornik.
- Prošle je godine bila na juniorskom treća na svijetu. To je podbacila, trebala je biti prva.
Ova rečenica Tonija Tomasa isti podosta govori o sportskom credu Marjana. "Podbacila je pa je bila treća". Na svijetu! Pa, nema kraja Hrvatske, kluba i sporta u kojem ne bi likovali zbog takvog "podbačaja" kada se osvoji svjetska bronca. Ovdje ne. U Marjanu, kad si treći - podbacio si. To je isto čudo od kluba, kao što je Nika svjetski talent.
- Nika je bila i na seniorskom SP, bila je na koncu od 5. do 8. mjesta i to nakon što je izgubila od kasnije svjetske prvakinje. Tijesno, danak neiskustvu. Danas ju gledam, trenira tu u klubu s Jade Jones (30) iz Velike Britanije koja je dvostruka olimpijska pobjednica i njoj je Nika konkurentna. Bude li trenirala i radila i dalje kako treba, budućnost pripada njoj. Brza je, jaka, ima dobar osjećaj predviđanja. To sve dobiti u jednoj osobi je vrlo teško - veli Toni Tomas koji je i njezin trener posljednjih godinu i pol dana. Dotad je radio drugi klupski trener, Veljko Laura zvani Šišo.
Da nisu odgođene Olimpijske igre mladih u Senegalu, Nika bi ondje zajamčeno prikupila solidne bodove i bila "opako" u igri za OI u Parizu dogodine.
- I ovako je sad u igri, ali o tom-potom - veli Toni Tomas.
Niku smo "uhvatili" između dva treninga. To je još čak i malo u Marjanu. Imaju oni ondje i po 3 treninga dnevno.
- E, to nam počinje od ponedjeljka -
- Meni je cilj jednostavan, uvijek biti najbolja. No, ovo je ja bi rekla ipak tek početak. Zato jer imam puno veće ciljeve od juniora, ali sve u svemu zadovoljna sam.
Posljednjom je rečenicom Nika već puno rekla o svojim ambicijama. Gdje sebe Nika vidi za recimo 3-4 godine? Ili možda gdje se vidite već sljedećeg ljeta?
- Ne znam za sljedeće ljeto, naravno nadam se tomu, makar mislim da ipak nisu baš neke realne šanse da se to dogodi. Ali, u ljeto 2028. se vidim tamo, u Los Angelesu. Vidim se i za 3-4 godine kako sam i dalje u svemu ovomu, idem na natjecanja, ovo živim. To mi je cilj.
Trener Tomas je spomenuo kako ste konkurentni na treningu jednoj Jade Jones, velškoj legendi ovog sporta koja je od vas dvostruko starija!
- Je, baš se dobro "šibamo" na treningu. Probudi mi nekakav dodatan dišpet za dati još više od sebe na treningu. Pomažu mi da budem bolje.
Nika je inače s treninzima taekwondoa počela kada je imala, malo nestvarno djeluje, tek 4 godine!? Na treninge ju je prvo vodila baka, pa mama, a sada jasno već dolazi sama.
- To je krenulo još u vrtiću, imala sam 4 godine, a tamo je teta u vrtiću bila inače trenerica taekwondoa. I tako... evo me već 13 godina u ovom sportu.
Nika ima dva juniorska europska zlata, pa jedno kadetsko, zatim mlađeseniorsko, onda i svjetska juniorska bronca i da se ne ponavljamo. Koja vam je najdraža? Postoji li takva?
- Rekla bi ona prva zlatna. Na kadetskom EP 2018. godine. To mi je sve bilo nešto novo, ja sam bila još mala, imala sam 11 godina. Ha, ni sam ni sada nešto veća, ha, ha, ali ajmo reći da mi je ta prva najdraža. Bila sam puna svega, presretna, kao da sam osvojila olimpijsko zlato - veli djevojka koja ide u 3. razred Prirodoslovne gimnazije u Splitu. Djevojka pred kojom je cijeli svijet, ali koja bi i mogla, nastavi li ovako, pokoriti taj isti svijet. Do kraja, do vrha. Onog najvišeg. Nika zna, znamo mi, a znate i vi koji je taj vrh vrhova u sportu. Ne nosi ova cura baš slučajno ime grčke božice pobjede.