Odavno smo već i ne jednom za njih napisali da oni nisu “samo” klub, sportska udruga. To je istinski puno više od toga. Zajedništvo, veselje, ali i rad i trud, puno odgoja, rada s djecom. Oni nisu od onih koji pričaju, oni stvarno i fakat... rade! I stvaraju. Medalje? Da, i to je također jasno, ali stvaraju ljude. Danas djecu, sutra mlade, pa zrele, odgovorne, pristojne i poštene pojedince. Ono u što se svi zaklinju, verbalno to ističu, ali oni su jedni od rijetkih koji to doista i ostvaruju. Oni su Taekwondo klub Marjan iz Splita.
U petak navečer učinili su nešto što je mnogim klubovima, čak i nekim profesionalnim ili imenom “veći i razvikaniji”, sanak pusti. Ispunili su do vrha ne bilo koju, već veliku dvoranu na Gripama. Na tribinama najmanje 2.500 ljudi, ali dolje, na podlozi, više od 1.000 djece i mladih. Sjajno. Fenomenalno! Taekwondo klub Marjan je, naime, u petak organizirao svoju, kako su je nazvali, a bogami je tako i bilo, veličanstvenu priredbu.
Klub s preko 1000 djece
Ona je bila istodobno i božićni domjenak, zabava za klince, ali i već spomenuto polaganje za pojaseve, no jednako tako i podsjetnik na prijeđeni put u razvoju tog kluba posljednjih više od dva desetljeća. Najveći ovakav događaj u povijesti tog kluba utemeljenog 2000. godine. Od tada do danas iz tog je “gnijezda” iznjedreno 35 zlatnih, 24 srebrne i 37 brončanih medalja s najvećih natjecanja kao što su OI, SP i EP.
U petak je 850 njihovih članova, sportašica i sportaša, polagalo za pojas, plus još 200 djece vrtićke dobi. Sve skupa dakle 1.050 djece, dok cijeli klub ima ukupno 1.360 sportašica i sportaša. Grandiozna baza iz koje crpe olimpijske pobjednike, svjetske i europske prvakinje/prvake. Možda je sve započelo sa sestrama Zaninović, ali iza njih su slijedili i Matea Jelić, Toni Kanaet, Lena Stojković, sestre Ivana i Bruna Duvančić i da ne nabrajamo dalje. To i jest poanta priče, odnosno svakog sportskog kluba. Lena je ovdje počela u 4. godini. Toni sa 7. Na Gripama je u petak počelo spektakularnim laserskim showom, kratkim filmom o 16 “velikih” ovogodišnjih medalja, potom mimohodom sportaša, mahom djece, njih više od 1000. Osobito atraktivan je bio nastup Marjanovog demo-teama, koji su inače bili i finalisti TV šoua Supertalent. Nakon njih je slijedio efektan video-uradak o Marjanove 4 olimpijske medalje - Lucija Zaninović (bronca u Londonu 2012.), Toni Kanaet (bronca u Tokiju 2021.), Matea Jelić (zlato u Tokiju 2021.) i Lena Stojković (bronca u Parizu 2024.).
Nagrade najboljima u 2024.
Dodijeljene su nagrade najboljima u ovoj godini, a što su zavrijedili u konkurenciji kadetkinja/kadeta Petra Uglešić, ovogodišnja svjetska i europska prvakinja, inače djevojka koja dosad ima već 5 medalja s globalnih i kontinentalnih smotri. U konkurenciji juniorki/juniora nagrada je pošla u ruke Magdalene Matić, svjetske juniorske prvakinje i europske doprvakinje u mlađeseniorskom uzrastu. U konkurenciji seniorki/seniora jasno da je nagrada rezervirana za Lenu Stojković, brončanu iz Pariza i aktualnu europsku prvakinju. Za djevojku koja je inače trostruka prvakinja Europe, a dvostruka svjetska prvakinja.
Nazočnima se, jasno, obratila i Lucija Zaninović Kuzmanić, inače predsjednica Marjana, kao i Blaženko Boban, župan splitsko-dalmatinski. Djecu i njihove roditelje, djedove i bake, obitelji... zabavljali su i DJ Vangel, Čarobni animatori, klaun Šarenko... Ma jednostavno, prekrasna priča ispunjena bojama, plesom, smijehom, a u pozadini sve... sport! Taekwondo u ovom slučaju, dakako, ali generalno gledano prekrasna priča kakvih nam nikada nije dovoljno. Jasno, kruna svega su onda zlata, srebra i bronce. Na najvećim natjecanjima, paralelama i meridijanima svijeta, ali i opet, ma koliko je to ono o čemu mi sportski novinari primarno pišemo, što pratimo, ocjenjujemo i pamtimo, sve je to u konačnici manje bitno, odnosno tek dodatni proizvod jedne prvenstveno divne, vrlo velike obitelji Marjana. Obitelji u kojoj se uči, odrasta, u kojoj se pada, ali onda postoje oni koji uče kako se ponovo dignuti. To i jest bit života.
Marjan, ovaj klub, nešto je doista najbolje što hrvatski sport ima. Ne što ima danas, nego što ima već četvrt stoljeća. Pritom ne mislimo na medalje, iako bi i po tomu vrlo visoko kotirali. Marjan je već odavno Mt. Everest.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....