Marin Šipić sa zanimanjem je pročitao predložene promjene rukometnih pravila.
- Ima zanimljivih prijedloga koji bi mogli promijeniti rukomet na bolje, možda i smanjiti utjecaj sudaca i njihove osobne procjene u nekim situacijama. I inače se u posljednje vrijeme dosta pričalo o potrebi vremenskog ograničenja napada, to bi bila odlična stvar - smatra Šipić.
Preciznijim definiranjem pasive svakako bi se došlo do veće jednakosti dvaju momčadi, jer suci više ne bi mogli stvari određivati po vlastitom nahođenju, što je nerijetko znalo voditi do favoriziranja jednog suparnika.
- Danas u rukometu doslovno ne znaš na koji način suci određuju duljinu napada i kad će podizanjem ruke označiti pasivnu igru. Nekad u početku utakmice napad traje duže, a kako ona ide prema kraju, vrijeme napada se sve više skraćuje. Kriteriji bi uvođenjem mjerača vremena bili ujednačeni za obje ekipe, a subjektivna sudačka procjena bi nestala.
Svidjela mu se i ideja o uvođenju jednog dodavanja prilikom izvođenja deveterca na kraju poluvremena ili utakmice.
- Često ekipa napravi prekršaj na kraju poluvremena kako ni bi primila pogodak, jer je skoro nemoguće zabiti iz deveterca na isteku vremena, preko zida i dok je vratar na golu. Ovako bi se povećala mogućnost postizanja pogotka.
Šipić smatra da bi se puno toga promijenilo kad bi sedmerce morali izvoditi igrači koji ih i izbore.
- Sad u momčadima postoje jedan, dva ili tri izvođača. Krilni igrači ostali bi bez dosta pogodaka, jer oni najčešće izvode sedmerce koje često izbore vanjski igrači ili pivoti.
I vi biste ih u tom slučaju morali izvoditi više nego prije?
- Svi bismo morali biti spremni na to!
Rukomet je sport s intenzivnim kontaktom, pa Šipić smatra da je najteže odrediti što jest probijanje, a što nije.
- Nekad probijanje ne mora biti samo rukom, može se napraviti laktom ili ramenom, ili pak tijelom, dok se zabiješ u suparnika. Nemam ideju kako bi se to moglo precizirati, mislim da će to i dalje ostati na procjeni sudaca - zaključio je Marin Šipić.