DOKAZAO DA JE SPREMAN ZA VELIKE STVARI Rodeš uspjeh pripisao i legendi: 'Prije starta druge vožnje sam pitao ima li kakva informacija od njega'

Prije tri je godine postao svjetski juniorski prvak u slalomu i najavio da bi mogao biti dečko za velike stvari. No, uspješan prelazak iz juniorskih u seniorske vode jedna je od najtežih stvari u sportu, naučili smo to, uostalom, na primjeru brojnih naših sportaša. I Istok Rodeš je nakon zlata u Sočiju upao u teže razdoblje, priznat će to i sam, razdoblje u kojem je bilo dosta oscilacija, ali uporni Varaždinac, koji će krajem mjeseca proslaviti 23. rođendan, počeo je krčiti put prema seniorskom vrhu.

Sedmo mjesto u Madonni di Campiglio sa startnim brojem 66, pa isti uspjeh već u sljedećoj utrci, sljemenskoj Snježnoj kraljici, ovaj put s brojem 37 - to više ne može biti slučajnost. Istok je vrlo ozbiljan dečko koji ne želi preveliku buku oko sebe. Sljemensku knjigu je već zatvorio i okrenuo se sljedećim ispitima.

- I nakon Madonne sam rekao, za mene je utrka gotova nakon proglašenja. A proglašenje je gotovo, tako da je i Sljeme iza mene, okrećem se Adelbodenu. Bilo mi je jako bitno da ponovim ovo iz Madonne, da ne bi bilo upitnika. Mislim da je prvi put najteže ponoviti dobar rezultat, u prvoj vožnji mi je bilo jako teško skijati, ali u drugoj sam bio dosta opušten i ušao sam sa svojim klasičnim “feelingom” u nju. Mislim da su mi sad sva vrata Svjetskog kupa otvorena i mogu skijati i napadati bez nekih opterećenja, pritisaka ili bilo čega. Bez ikakvih limita u glavi.

Foto: Boris Kovacev / CROPIX

I bez euforije protiv koje je očito cijepljen.

- Euforija i adrenalin te operu u prvom trenutku nakon utrke, kad uđeš u cilj, a poslije toga to treba iskontrolirati i vratiti se na zemlju. Davno sam naučio da utrka završava s proglašenjem i to što sam u nedjelju opet bio sedmi ne znači ništa za Adelboden. A opet, može značiti sve. Sve je na meni, a ja sam miran.

Povjerenje u Ivicu

Što se to promijenilo ove sezone da je dočekao toliko željenu eksploziju?

- Nije se ništa puno promijenilo. I prošle sam sezone na treninzima bio dobar, ali to je put od juniorskog do seniorskog vrha koji sam morao proći. Već sam više puta prolazio te putove, s razine na razinu, i to je za mene uvijek bilo turbulentno i teško. Ali, davno sam odlučio što želim i uopće oko toga nisam imao upitnike u glavi. Samo je sada sve jednostavno sjelo na svoje mjesto. Tehnički sam napravio iskorak za koji lani nisam mislio da mogu.

Na tom putu i njemu i kolegama iz reprezentacije zlata vrijede savjeti Ivice Kostelića koji im je uvijek pri ruci.

- Ivica nam puno pomaže jer je sve to prošao. Kad ga pitam za savjet, znam da će mi ga dati iz vlastitog iskustva, da to neće biti samo njegovo mišljenje. I prije starta druge vožnje na Sljemenu sam pitao ima li kakva informacija od Ivice, jer mi je važno to što kaže, nije još nikad rekao ništa krivo. Iz utrke u utrku imam sve više povjerenja u njegove informacije.

Ljudi premalo znaju

Nije lako biti u hrvatskom skijanju nakon Kostelića. Nova lica su uvijek pod povećalom i, htjeli to priznati ili ne, njihovi se rezultati uvijek uspoređuju s Janičinim i Ivičinim koliko god to nepravedno bilo. No, Istoka se ne opterećuje time.

- Ja se ne uspoređujem s njima, ovo je individualan sport i pobjednik je uvijek pojedinac, a meni je svejedno je li taj iz Hrvatske, Austrije ili neke treće zemlje. Statistike me ne zanimaju i mislim da sam zato dosad i uspio napraviti neke stvari koje nitko prije nije napravio u dječjoj i juniorskoj konkurenciji, a vjerujem da tako mogu i u seniorskoj.

Priznat će, ipak, da ga ponekad smeta tretman rezultata hrvatskih skijaša.

- Ljudi u Hrvatskoj znaju o skijanju nešto, ali ne znaju dovoljno. Nije mi jasno zašto netko popljuje mene, Filipa ili nekoga trećeg kad je 15. u Svjetskom kupu, a ne popljuju tenisača ako ispadne u osmini finala Wimbledona. Ne želim nikoga podcijeniti, samo želim reći da ljudi ponekad ne kuže skijanje, imam osjećaj da bi se rezultati koji su vrhunski mogli, možda ne slaviti, ali svakako više cijeniti. Skijanje je sport u kojem se borite protiv apsolutno svih, ne idete na ispadanje pa da nekoga preskočite. Svaki put morate pobijediti sve, ako jedan ima loš dan, ostalih deset ima dobar. Ali želim istaknuti da se ni ja ne zadovoljavam sedmim, osmim ili 15. mjestom, nego ciljam na nešto više.

Damir Krajac / CROPIX

Kad je već spomenuo Filipa Zubčića, kolegu iz reprezentacije, on mu je veliki prijatelj i velika podrška.

- Zubo i ja smo cimeri, ali prije svega prijatelji. Puno mi znači što na skijanju uvijek imam nekoga tko mi je i više od prijatelja. Sve naše rezultate zajedno proživljavamo, i slavimo i tugujemo. Vjerujem da i on u slalomu može puno više nego što trenutno pokazuje i baš mi je krivo zbog toga. U pripremnom je periodu bio najbrži od svih nas u slalomu. U redu, ne trebaju pripreme ništa značiti, sve se promijeni, i ja sad skijam bolje nego onda. Ali činjenica je da je on tada bio najbrži, skijao je bolje nego što sad pokazuje na utrkama i malo mi je žao zbog toga. Ali mora stisnuti zube i prije ili kasnije će se to njegovo skijanje pokazati.

S Filipom je prošlo ljeto bio i u Rusiji, navijao za hrvatske nogometaše na putu do srebra.

- Da, i zanimljivo je da je ova zastava koju sam podigao u cilju bila s nama u Rusiji. Nekako smatramo da je to naša sretna zastava.

Filip je poznati nogometni fanatik, Istok je ipak nešto umjereniji.

- Zubo voli Dinamo, ja volim NK Varaždin, ali nije da se svađamo oko toga, ha-ha-ha. Nisam fanatik kao on, ali pratim i volim nogomet, a naročito hrvatsku reprezentaciju. Ali i ostale naše sportaše, svi bismo trebali biti podrška jedni drugima.

Spomenuo je da ima sretnu zastavu, je li to jedina amajlija?

- Prije sam bio više praznovjeran, a sad je to minimalno. Ako vjeruješ sam u sebe, ako vjeruješ da možeš, onda nema veze koje gaće ili čarape imaš i oblačiš li prvo lijevu ili desnu skiju.

Odmah sam znao

Kako je uopće jedan Varaždinac završio u skijanju, dosad su nam najbolji skijaši uglavnom dolazili iz Zagreba i Rijeke?

- Preko tate, on je bio alpinist, pa sam odmalena, praktički otkad sam se rodio, krenuo s njim u planine. Skijanje uopće nije bilo upitno, znao sam odmah u glavi da je to to.

Je li obitelj u počecima imala problema s financiranjem Istokove karijere?

- Hrvatski skijaški savez je, naročito u ono doba, bio jako dobar. Bilo je lagano jer su Ivica i Janica mali takve rezultate da se moglo financirati i mlađe skijaše, tako da sam jako rano ušao u dječju reprezentaciju gdje je sve bilo isfinancirano i to mi je puno pomoglo. Prije toga je, naravno, bilo teško, ali nekako smo se snašli. Nadam se da i mi sada možemo podići hrvatsko skijanje natrag na razinu na kojoj je bilo prije i da možemo omogućiti mlađima malo lakši i jednostavniji put od ovog koji trenutno imaju.

Istoku je zasad slalom u prvom planu, ali samo zasad. Njegove su ambicije puno veće.

- Nikad se nisam specijalizirao za slalom, nego smo jednostavno prije nekoliko godina shvatili da moramo tražiti put u Svjetski kup disciplinu po disciplinu. Jer bilo je nemoguće voziti sve četiri discipline i očekivati da ću u sve četiri ući među najboljih 30. Naravno, slalom je moja najjača disciplina, ali sad kad imamo ovakve rezultate, definitivno mogu ubaciti i nešto više. Nije nemoguće da ću već u Adelbodenu voziti i veleslalom. Od starta sezone je u planu da vozim i kombinacije. Idemo od utrke do utrke, vidjet ćemo kakav će biti veleslalom u Adelbodenu, pa ćemo dalje odlučivati što ćemo voziti, ali moj generalni cilj i plan je jednog dana voziti sve četiri discipline u Svjetskom kupu. Naravno, ne svaku utrku spusta ili super G-a, nego ćemo to složiti pametno. Ne želim nikakvu specijalizaciju.

I ja želim skijati sve

Zvuči kao Kostelići koji su uvijek vozili sve i najviše cijenili one koji su pobjeđivali u svim disciplinama.

- Meni je to isto nešto posebno. Ovo je skijanje. Ja nisam slalomaš, veleslalomaš ili superveleslalomaš. Ja sam skijaš, volim svaki oblik skijanja i želim se baviti skijanjem, a ne slalomom. Koliko god je danas teško voziti sve četiri discipline, mislim da je to ipak nešto posebno i imam veliko poštovanje prema svakome tko to radi.