Dugogodišnji kapetan ragbi reprezentacije Hrvatske i već godinama njezin najbolji igrač, Nik Jurišić i njegovi suigrači danas od 16 sati igraju u Makarskoj posljednju utakmicu u ovom ciklusu Trophy divizije Europskog kupa nacija. Suparnik im je jaka Švicarska, vodeća momčad skupine koja pretendira na višu Championship diviziju. Švicarci su u tri utakmice pobijedili Ukrajince, Litvance i Šveđane, dok su naši jedinu i to senzacionalnu pobjedu izborili u gostima kod Litve prošle subote u Šiauliaiju. Uoči posljednje “tekme”, koja će zasigurno okupiti “cijelu Makarsku” jer je to prvi ogled reprezentacije u tom gradu nakon punog desetljeća, Jurišić je iznio dojmove:
- Pomalo sretno smo slavili u Litvi u utakmici koja je pokazala koliko ragbi može biti zanimljiv. Nažalost, loše smo bili ušli u ciklus, doma smo poraženi od Ukrajine, a trebali smo bolje, zatim smo oslabljeni poraženi u Švedskoj i ta nam je pobjeda protiv Litve vratila samopouzdanje. Najljepše je to što su nam se prijetili da će nas pobijediti s 30 plusa, a mi smo ih dobili. Sad je na redu najteži protivnik za oproštaj od reprezentacije za ovaj ciklus. Švicarci su daleko najjači u skupini, pokazali su to i dosadašnjim rezultatima, no idemo se potući s njima i probati iznenaditi. Oni su većinom poluprofesionalci, igraju u jakim francuskim klubovima. Vjerojatno će nas malo i podcijeniti, idemo dati maksimum pa što bude...
Sve će biti puno emocija
Reprezentacija u odnosu na utakmicu s Litvom ima jedno pojačanje...
- Bitno pojačanje, vraća nam se Biškić, on je, kako to ja volim reći u šali “sjekira”, “sirovina” i bit će nam pojačanje jer nam je falio u Litvi. Bit će nam jako koristan. Ostatak momčadi je na okupu, svi koji smo bili u Litvi i osjetili slast pobjede.
U Makarskoj će u subotu biti velika fešta.
- Puno desetljeće i još malo više nije reprezentacija igrala u Makarskoj i siguran sam da će ljubitelji ragbija u Makarskoj moći uživati bez obzira kako utakmica završila. Makarska je ragbijaški grad, ovdje je igrala ona najjača generacija iz devedesetih koje se oni stariji još uvijek sjećaju i sve će biti puno emocija. Nakon hladne i kišovite i tmurne Litve došli su u Makarsku i ovdje je prava uživancija. Naporni treninzi i sve obaveze uspjeli smo ipak upotpuniti guštanjem na suncu i u lijepom vremenu. Šetnja, kavica, piće, čak smo se i u moru uspjeli okupati...
Cijeli je ciklus mogao proći i bolje, no Jurišić ne plače za “prolivenim mlijekom”.
- Da, stvarno smo trebali biti bolji protiv Ukrajinaca doma na startu ciklusa, nije išlo. Poslije toga je uslijedilo putovanje u Švedsku gdje smo također izgubili, a da smo bili u punoj postavi, mogli smo pobijediti. Oni su nam protivnik po mjeri, ali nam je falilo pola prve momčadi. Nadoknadili smo to protiv Litve i pokazali da nam je mjesto u ovoj višoj diviziji. Trebamo tu i ostati, tu pripadamo. U pravilu volim igrati protiv jakih, nije mi neki gušti igrati s Bugarima ili sličnima, utakmica za koju znaš da ćeš pobijediti je nešto potpuno neinspirativno. Posebno je lijepo igrati s jačima od sebe i pokazati sve što znaš i možeš.
Ne razmišljam o penziji
Nik je već godinama u reprezentaciji “lokomotiva”, najbolju hrvatsku momčad teško je i zamisliti bez njega.
- Još sam tu i još uvijek mislim da mogu nešto dati reprezentaciji i suigračima. Što me još nakon toliko godina drži?! Od malih sam nogu u ragbiju, poseban mi je u svakom smislu i još uvijek uživam. A dok me sve to još uvijek “pere”, ne mislim odustati. Naravno da ću reći da je dosta onog trenutka kad i sam vidim da “ne donosim ništa za stol”, otići ću. Radim još uvijek na sebi, istina je da se tijelo sada malo teže oporavlja nakon svake teške utakmice, ali još uvijek mogu. Dokle je tako, ne razmišljam o penziji...
Za očekivati je da je pred njim još nekoliko ciklusa, nekoliko odličnih sezona. Ona prošla bila je najbolja kad je Hrvatska nakon dužeg niza godina u diviziji Conference South izborila ovaj viši status i od protivnika kao što su Izrael, Malta, Cipar dobila priliku igrati s puno jačim reprezentacijama...