Ne volimo odveć usporedbe s drugim sportašima i sportovima. Premda opet znamo da su sportskim zanesenjacima, navijačima, one zanimljive. Samo zbog njih ćemo onda navesti kako je onda Domagoj Duvnjak za hrvatsku rukometnu vrstu isto što Bogdanović za košarkašku ili Modrić za nogometnu ili Sukno za vaterpolsku. Ključ za sve suparničke brave, stožerni igrač, prva violina, najveća zvijezda, genijalac nepredvidljivog poteza, pa stoga i najveća enigma za hrvatske suparnike.
Vrijeme stvarno leti
U tom je pogledu i razumljivo što je izbornik Lino Červar minulih tjedana u medijskim istupima, nerijetko spominjao upravo njega. Ne, jasno da Lino nije apstrahirao temeljnu činjenicu loptačkih igara, a to je da je riječ o momčadskim ili ekipnim sportovima. Jedan čovjek ne može baš sve. Baš kao što igra uvijek ‘izbaci’ jednog-dva pojedinca. Sve stoji, ali opet... Ako nemaš jednog virtuoza, barem jednog, teško je samo sa ‘šljakerima’ (neka se nitko ne nađe uvrijeđen) ostaviti malo dublji trag. U nekom turniru, natjecanju, prvenstvu. Poput ovog skorašnjeg u Njemačkoj i Danskoj. Rukometnog Svjetskog prvenstva. To je značaj Domagoja Duvnjaka za rukometnu Hrvatsku.
Uostalom, kada se samo prisjetimo 1. kola Eura prošle godine, prije točno 12 mjeseci. Tu, kod nas, Hrvatska - Srbija, 1. kolo i ozljeda... Ne, ne. Nećemo ‘coprati’, nećemo više o tomu.
Međutim, možemo se vratiti u povijest malo više. Punih 12 godina. Baš u uvijek nam dragu Njemačku. Dakle, godina je bila 2007. Svjetsko prvenstvo. Povratak na ‘mjesto zločina’...
- To mi je bilo prvo SP. Igrao sam jednu samo utakmicu, protiv Španjolske. Pa... meni je to prvenstvo ipak ostalo u lijepom sjećanju, naravno. Zato što za jednog 18-godišnjaka odigrati takvo jedno prvenstvo je velik događaj. Sad... prošlo je 12 godina. Drukčije su okolnosti. Stariji sam, dosta toga sam prošao, 10 godina mi je već u Bundesligi. Vrijeme stvarno leti.
Domagoj jest dakako najbolji hrvatski rukometaš, Slavonac iz Đakova, ali bogami i... Nijemac, zamalo. Puno je to, desetljeće cijelo u istoj državi, ligi.
- Veselim se onda baš i zato ovom prvenstvu. Njemačka je rukometna nacija, odnosno oni stvarno vole, znaju i prate rukomet. Imaju sjajne i bogate klubove, takvu ligu. Dvorane će mislim stvarno biti sjajno popunjene, u to ne sumnjam.
E sad, malo o zdravstvenom kartonu. Posljednjih tjedana, mjeseci se Duvnjaka ne spominje u ovom kontekstu, a to onda između ostalog znači valjda i da je sve... OK. Je li tako?
- Puno bolje sam. Prije godinu dana, u siječnju 2018, prije Eura sam imao problema s koljenom. Sada to puno bolje izgleda. Odigrao sa svaku utakmicu u Bundesligi odnosno prvi dio sezone. Nisam propustio niti jednu, bolje se osjećam.
Ovo nas samo malo intrigira, vaše riječi “...puno bolje sam...”. To puno bolje sugerira da još uvijek nije najbolje ili... ?
- Da, osjetim ja još to svoje koljeno. Poslije napora, jasno. Koljeno se upali i treba mi dan da se smiri. Tijekom utakmice se ne osjeti. Poslije je bolno. Ma, kada bih se nadovezao na ono od prije godinu dana... Nije mi to bilo lijepo razdoblje, nešto sasvim za mene novo, ali i promijenio sam se. Počeo sam slušati svoje tijelo. Više ne idem glavom kroz zid. Nemam ni ja više 20 godina i ne mogu ni ja više igrati 60 minuta, gore-dolje. Treba se dozirati, čuvati...
Dobro, ali Svjetsko prvenstvo nije baš natjecanje i mjesto za doziranje ili za ne ići glavom kroz zid, kako se veli.
- Dok sam u igri, ja ću ići i glavom kroz zid, to ne brinite.
Postoji li strah kako će reagirati onda to koljeno tijekom turnira u Njemačkoj odnosno Danskoj? Postoji li strah da se opet ne pojave malo jači, dugotrajniji bolovi?
- Neće, ja sam siguran da neće. Imamo ipak po dan odmora između utakmica, a slušajte... Kada stanete na teren, bol se zaboravi.
Hrvatska je razvrstana u B skupinu Svjetskog prvenstva s jakim momčadima kao što su Island i Španjolska, potencijalnom minom u vidu Makedonije, neki vele čak i Japana, te za upotpunjavanje globalnog folklora Bahreina. Tako bi to izgledalo onako laički. Zanima nas viđenje Domagoja Duvnjaka.
Četiri bi boda bila lijepa
- Island je vrlo nezgodna momčad s kojom smo imali problema i u Splitu, na Euru prošle godine. Vratio im se stari trener s kojim su osvojili srebro na Olimpijskim igrama. Morat ćemo odigrati jako dobro da bismo njih dobili. Sve što se dalje bude događalo imat ćemo bolji uvid jer će svi već imati utakmicu iza sebe. Zato je ta prva najbitnija. Primarni nam je cilj biti dakako među prvih 7 na SP-u. To je jako važno za hrvatski rukomet jer samo ta mjesta nose kvalifikacije za OI u Tokiju 2020, a bude li nešto više...
Bit će fešte, jasno.
- Bit će sasvim sigurno jako lijepo kada bismo prenijeli četiri boda iz prvog dijela turnira ili skupinu u onaj drugi dio. Ako i ne prenesemo, tu smo boriti se do kraja natjecanja. Stvarno je nezahvalno sada najavljivati, govoriti, pričati o očekivanjima. Turnir će po meni biti vrlo jak. Ima 8-9 reprezentacija koje mogu u borbu za medalju. Ja bih istaknuo Francusku koja, iako je i bez Nikole Karabatića, opet među favoritima za naslov. Tu su onda i domaćini i jaki sastavi kao što su Njemačka i Danska. Nadam se da ćemo se i mi tu naći - zaključio je Domagoj Duvnjak.