Svaki odlazak Tina Srbića na svjetsko prvenstvo neminovno budi uspomene na listopad 2017. godine. Golobradi dečko iz Dubrave s tek napunjenom 21 godinom tada je potiho otputovao u Montreal na svoju prvu svjetsku smotru u karijeri i nekoliko dana kasnije šokirao gimnastički svijet osvajanjem zlata na preči. Iako je tada bio senzacija, godine koje su slijedile pokazale su da nije bio priča za samo jedan dan.
Izvan najužeg kruga favorita
Danas, šest godina kasnije, Tin Srbić iza sebe ima šest medalja s najvećih natjecanja, danas je aktualni olimpijski doprvak, a u travnju ove godine prvi je put u karijeri osvojio i europsko zlato. Već dugo u gimnastičkim krugovima ne predstavlja iznenađenje, pa se tako i ovog ponedjeljka ujutro otputio prema Antwerpenu kao jedan od favorita na preči na 52. Svjetskom prvenstvu koje počinje predstojeće subote.
Istina, zbog svih promjena pravila koje su se događale posljednjih godina, u ovom trenutku možda još uvijek nije u onom najužem krugu kandidata za sam vrh, ali nema sumnje da je sve bolji, da je njegova vježba sve kvalitetnija i da će opet dečko iz “male Hrvatske” biti opasna prijetnja gimnastičarima iz velesila poput Kine, Japana, SAD-a... Značajno je Tin nakon Olimpijskih igara u Tokiju morao mijenjati vježbu, trebalo mu je dugo da pronađe sigurnost, pa je lani tako ostao bez finala i na EP-u u Münchenu i na SP-u u Liverpoolu. Ali, zlatom na ovogodišnjem EP-u u Antalyji potvrdio je da je opet na pravom putu, a otada je i dodatno pojačao vježbu kako bi bio konkurentan i na svjetskoj sceni.
Na turniru Svjetskog kupa u Parizu prije osam dana nije to ispalo idealno, napravio je jednu veću pogrešku, na kraju pao i na saskoku i to mu je donijelo slabašnu ocjenu 13,100 i peto mjesto. No, zato je onaj završni ispit za Antwerpen potvrdio da je itekako spreman. Ove je subote u Lučkom u posljednjem kolu CRO-GYM lige, koju je u konačnici i osvojio, odradio fantastičnu vježbu i dobio ocjenu 14,866 s kojom sigurno može konkurirati za visoki plasman na SP-u.
- Forma je stvarno jako, jako dobra, teško da može biti bolja. I fizička, i psihička, i natjecateljska. Jako sam zadovoljan, ne mogu bolje od ovoga napraviti pripremu, te u boljem stanju i s većim samopouzdanjem ići na SP. Nadam se agresivnom i energičnom pristupu, bitno je da tako da krenem i to će onda biti to. Ako se dogodi neka pogreška, na to ne možeš utjecati, ali kad nastupim ovako kao u subotu, onda je šansa za to minimalna - istaknuo je Tin prije puta.
Je li postojala opasnost da ga neuvjerljiv nastup u Parizu malo poljulja uoči najvažnijeg natjecanja godine?
- Ne, nekad je i dobro da se to dogodi ranije jer tek onda shvatiš što si možda krivo odradio od samog početka vježbe. A ja sam to analizirao i skužio da sam malo previše nonšalantno krenuo, previše samouvjereno, misleći mi ne treba toliko snage koliko mi treba. Premalo sam energije dao i to je rezultiralo time da sam lošije odradio “kolman”, pa sam tu krepao jer nisam imao više snage i onda mi se dogodio pad na saskoku. To je to, shvatio sam što je bilo krivo, pokušao to u subotu u Lučkom ispraviti i uspio sam. Dan ranije sam na treningu napravio vježbu startne ocjene 6,6, što je najveća koju sam ikad uspio odraditi, a nova je. Tako da sam stvarno zadovoljan i ne mogu bolje od ovog.
Koliko bi ta vježba iz Pariza vrijedila u idealnim okolnostima, da nije bilo pogrešaka?
- Tamo je kriterij bio malo mekši, tako da vjerujem da bih bio u rangu s Tajvancem Chia-Hungom Tangom koji je dobio 14,950. Da nije bilo te greške na “kolmanu”, ne bih izgubio snagu i samim time bi saskok bio dobar, tako da vjerujem da bi ocjena svakako bila između 14,700 i 15,000 što je jako dobro. Ali, ovo u subotu je bilo bolje i na oko, pogledao sam vježbu odmah nakon izvedbe i vidjela se ta energija koju volim. Nije bitna ocjena, koliko to da sam vidio da su letovi bili dobrih 20 centimetara iznad pritke, hvatanja dobra i lijepa, saskok jako visok bez obzira na to što nije bio ukopan. Kad to pogledam i kažem sam sebi, “e, to je to, to je ono što želim da drugi vide”, onda znači da je bilo dobro.
Finale ovisi o plasmanu na OI
Kakav je plan za subotnje kvalifikacije, hoće li ići s nešto lakšom vježbom ili s ovom koju je predstavio u Lučkom?
- U kvalifikacijama nemam što kemijati, ni smanjivati, idem s ovim što sam radio u subotu, dakle s početnom ocjenom 6,3 jer jednostavno moram imati neku prednost nad izravnim suparnicima. Postoje Japanci i Kinezi koji će imati početne ocjene tu negdje, možda netko čak i 6,4 ili 6,5, ali svi ostali neće imati 6,3 i to je ta prednost koju moram imati nad njima. Moram doći do kraja s tom vježbom, pa onda čak i ako mi suci skinu nešto, opet sam u nekoj dobroj ocjeni na kraju. A ovi koji će raditi 5,9 ili 6,0, to je već granično, moraju biti savršeni. Tako da nema kalkulacija, idem s ovim što sam radio u Lučkom, agresivno i energično, i vjerujem da će to biti dovoljno. Nisam toliko opterećen, veći pritisak mi rade ljudi oko mene, htjeli to oni to ili ne. Žele me podržati, pa mi možda stvore pritisak, ali moj unutarnji je puno manji nego što je bio u prošlom ciklusu.
Uđe li u finale, je li onda eventualno ideja ići na sve ili ništa, s ovom vježbom startne ocjene 6,6?
- To ćemo tamo odlučiti, ovisit će o finalistima, o tome jesam li se plasirao na Olimpijske igre ili nisam, o tome koji nastupam u finalu... Sve će igrati ulogu jer ta vježba od 6,6 nije najspremnija na svijetu. S njom ću ići eventualno ako stvarno konkurencija bude top. Ako svi dobiju 14,900 ili 15,000, onda idemo sa 6,6, pa što bude. Ali ako bude u finalu još netko uz mene tko se nije plasirao na Igre, pa ga budem morao pobijediti, onda ćemo vjerojatno ići sa 6,3. No, idemo najprije proći kvalifikacije, pa ćemo onda dalje razmišljati.
Da, taj lov na Olimpijske igre u Parizu je ovaj put nekako više u fokusu od borbe za medalju. Poznato je da je taj kvalifikacijski sustav u gimnastici brutalno težak i nepravedan prema specijalistima za sprave, poput Srbića. S ovog će SP-a tako ulaznicu za Pariz osvojiti samo najbolji na svakoj spravi među onima koji plasman nisu izborili kroz ekipu ili putem višeboja. Teško je u ovom trenutku znati koje bi mjesto moglo biti dovoljno za OI.
- Nisam ništa analizirao jer stvarno nas je puno i ne mogu uopće procijeniti tko će u tom trenutku biti taj koji će proći. Postoji šansa da u finalu budemo, recimo, nas četvorica koji nismo iz ovih najvećih ekipa. Možemo u borbi biti Tajvanac koji nema ekipu, pa Cipranin, pa Brazilac ako njegova reprezentacija ne bude među 12, pa ja... Tako da čak ni medalja ne jamči plasman na OI.
Šira muška konkurencija
Dobra je ipak vijest da ovo nije posljednja šansa, jer još će se dva mjesta dijeliti kroz prva četiri turnira Svjetskog kupa sljedeće godine.
- Da, i zbog toga je psihološki puno lakše. Ali, kažem, ja nisam sebi postavio pritisak. Logično mi je da novinari, moji prijatelji i cijela okolina misle da mi je plasman na OI trenutno najbitnija stvar u životu. No, ja to ne doživljavam tako. Prvi je razlog to što ovo nije posljednja šansa, a drugi je taj što sam imao toliko stvari koje sam morao prevladati da bih došao do ove forme u kojoj sam danas. Tako da moj mozak nije spreman stavljati Pariz u prvi plan. Idem korak po korak. Europsko prvenstvo je bilo veliki prvi korak, sad ide SP, pa ćemo vidjeti dalje. Kad idem takvim putem, jednostavno znam da to dobro završava, a sad idemo vidjeti kad i kako.
Kairo, Cottbus, Doha, Baku četiri su stanice Svjetskog kupa s kojih će se svakom gimnastičaru računati tri najbolja rezultata, a dvoje najboljih na svakoj spravi među onima koji već nisu ranije pronašli put do Pariza, izborit će nastup na OI.
- To je ipak realnija šansa od Svjetskog prvenstva, ali opet muška konkurencija je silno jaka. Nije da ikoga omalovažavam, ali puno je šira nego ženska. I ženska je jaka, ali u onim zemljama koje ionako imaju plasman kroz ekipe. A u muškoj vam se pojave Cipranin, Litavac, Tajvanac, Brazilac, Kolumbijac... Ima baš taj jedan mali Kolumbijac koji se zasad još nije pojavio nigdje jer je premlad, ali to što radi je strašno. Kako god prođe ovo SP, u Svjetskom kupu će biti “fajt” za ta dva mjesta između petorice ili šestorice. A još ako Rusima dopuste nastupe, onda je to konkurencija praktički kao na SP-u. Ništa, idemo korak po korak, bitno je da ne idem na ovo SP izvan forme, da sve ide svojim pravim putem. Vjerujem u sebe, pokazao sam puno puta kroz karijeru da kad idem svojim putem, to dobro završi. Nadam se da će opet biti tako. Ali, što god da se dogodi, idem dalje, imam pred sobom još vremena, i vjerujem da ću kad-tad opet biti na vrhu.
Komentari (0)
Komentiraj