Tko zna udara li danas glavom u zid netko u Francuskom gimnastičkom savezu ili Francuskom olimpijskom odboru zbog sukoba koji im je prije nekoliko godina odnio jednu talentiranu tinejdžericu. Talentiranu tinejdžericu koja je u međuvremenu izrasla u briljantnu sportašicu, olimpijsku pobjednicu i svjetsku prvakinju. Kaylia Nemour danas je jedna od top priča svjetske gimnastike, 18-godišnja djevojka koja se pretvorila u nedodirljivu vladaricu dvovisinskih ruča, djevojka koja svojom atraktivnom vježbom redovito podiže publiku na noge i ubija u pojam sve suparnice jer ih redovito ostavlja daleko, daleko iza sebe. Dovoljno će reći podatak da je u finalu Svjetskog prvenstva u Jakarti dobila ocjenu 15,566, dok je drugoplasirana Angelina Melnikova ostala na 14,500...
Da, reći će netko da je Francuska ionako sportska velesila i da gubitak jedne sportašice, ma kako uspješna bila, nije osobita tragedija. No, gimnastika je bazični sport, a takvi se u svijetu posebno cijene, kako zbog svoje zahtjevnosti, tako i zbog masovnosti i rasprostranjenosti. Uspjesi u njima puno govore o sportskoj kulturi i snazi neke nacije. A Francuska je u ženskoj gimnastici kroz cijelu povijest osvojila samo jednu olimpijsku medalju, zlato Emilie Le Pennec upravo na dvovisinskim ručama u Ateni 2004. Nemour je trebala biti njezina nasljednica, ali Francuska ju je olako pustila, pa sjajna gimnastičarka danas osvaja medalje za Alžir, zemlju u kojoj su rođeni njezini baka i djed.
Kad je prošle godine zapalila pariški Bercy i osvojila olimpijsko zlato u zemlji u kojoj je rođena i odrasla, bila je to povijesna medalja - prva ikad za afričku gimnastiku. Ovaj tjedan u Jakarti 18-godišnjakinja je ponovno pomaknula granice, postavši prva Afrikanka svjetska prvakinja u gimnastici.
- Osjećala sam se stvarno dobro na ručama. Nije bilo lako nastupati posljednja, svi su očekivali savršenstvo, ali uspjela sam ostati smirena. Ovo je bio moj drugi san, odmah nakon olimpijskog zlata - rekla je Nemour koja je zlatu na ručama dodala i srebro na gredi.
Njezin put do svjetskog vrha nije, međutim, bio nimalo jednostavan. Još kao djevojčica iz francuskog mjesta Saint-Benoît-la-Forêt, Kaylia je bila čudo od djeteta. U dobi od 12 godina pobjeđivala je starije suparnice, a u 2021. je postala francuska prvakinja na dvovisinskim ručama. No, iza tih se uspjeha skrivao sukob koji će promijeniti njezin sportski put.
Francuski gimnastički savez te je godine uveo nova pravila - svi kandidati za Olimpijske igre morali su trenirati u jednom od dva državna gimnastička centra, u Vincennesu ili Saint-Étienneu. Kaylia nije željela napustiti Avoine u kojem je odrasla, svoj klub i trenere Marca i Ginu Chirilcenco. Kada su je pokušali prisiliti, došlo je do raskola.
- Ovdje sam odrasla, dvorana mi je doslovno iza kuće, a moji treneri su mi kao obitelj. Zašto bih odlazila? - pitala je Nemour tada.
No, paralelni problem dodatno je raspirio nesuglasice. Kayliji je dijagnosticiran uznapredovali oblik osteohondritisa, upale koja se često povezuje s ponavljanim opterećenjem koljena. Njezin se liječnik odlučio za presađivanje kosti na koljenima kako bi joj dao najbolju priliku da se vrati na visoku razinu. Iako osteohondritis nije rijedak među gimnastičarkama, ozbiljnost njezina stanja navela je savez da posumnja da se uzrok krije u preintenzivnim treninzima, što je optužba koja se i ranije pojavljivala kod sportaša koje su trenirali Chirilcencovi. Optužbe su nakon istrage odbačene, ali klub je izgubio status nacionalnog centra.
Nemour se u međuvremenu željela vratiti treninzima u ožujku 2022., njezini su joj liječnici upalili zeleno svjetlo, ali liječnik reprezentacije odbio je dati suglasnost. I to je bila kap koja je kod Kaylije i njezine obitelji prelila čašu strpljenja, a kao spas se pojavila ideja nastupa za Alžir. Njezin je otac imao alžirsku putovnicu jer su mu roditelji rođeni u toj zemlji, pa je i Nemour imala pravo na državljanstvo.
- Željela sam rješenje, nisam više mogla čekati. Alžir mi je pružio priliku, a ja sam je prihvatila.
Francuski savez nije joj dao suglasnost, pa je morala odraditi godinu dana stanke kakvu trenutno odrađuje i novopečeni hrvatski reprezentativac Ilija Kovtun kojeg Ukrajinci ne žele “mirno” pustiti. Nemour se vratila taman na vrijeme za Svjetsko prvenstvo 2023. u Antwerpenu gdje je osvojila srebro, prvu svjetsku medalju za Afriku.
Nakon Pariza 2024. i olimpijskog zlata, napravila je još jedan neočekivani potez - napustila je klub Avoine-Beaumont i dugogodišnje trenere koje je ranije opisivala kao obitelj.
- Shvatila sam da se njihove metode više ne podudaraju s mojim vrijednostima. Želim uživati u treninzima, ne dolaziti s grčem u želucu. Htjela sam gimnastiku raditi drukčije, s osmijehom na licu.
Neki su njezinu odluku dočekali s kritikama, ali nije ju to poljuljalo.
- Imam 18 godina i sposobna sam donositi vlastite odluke. Nitko nije utjecao na mene. Samo sam željela osjećati se bolje.
U novom poglavlju karijere surađuje s Nadijom Masse, bivšom koreografkinjom koja joj je pomogla pronaći svjež pristup i samopouzdanje.
- Ne želim uspoređivati trenere, ali otkad radim s Nadijom, osjećam se ispunjeno.
Danas je u Francuskoj još uvijek tema rasprava, dok je u Alžiru nacionalna heroina.
- Sama pomisao na medalju rasplače me od sreće. Olimpijske igre bile su moj san, ali i svjetsko zlato ima posebnu težinu. U Parizu sam predstavljala Alžir, ali na kraju, to sam i dalje bila ja - Kaylia...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....