Aurel Benović

 SLOBODAN KADIĆ/HGS
AUREL BENOVIĆ

‘Glava mi je najveći neprijatelj. Ni ne krenem, a već razmišljam što ako padnem. Imam strah od razočaranja‘

‘Kad ustanem ujutro, treba mi najprije pet minuta da prohodam. Dok se ne zagrijem, to je muka živa‘
Piše: Vedran BožičevićObjavljeno: 06. travanj 2023. 09:12

Turska je mjesto njegove najveće sportske sreće, tamo je ostvario najveći uspjeh u dosadašnjoj karijeri. U pandemijskoj 2020. godini mladi osječki gimnastičar Aurel Benović (22) na Europskom je prvenstvu u Mersinu odradio vježbu na parteru vrijednu srebrne medalje, a u istom je gradu godinu ranije osvojio i prvo zlato u Svjetskom kupu. Za manje od tjedan dana najbolje europske gimnastičare ponovno čeka kontinentalna smotra u Turskoj, ponovno s pogledom na Sredozemno more, ali ovaj put nešto zapadnije, konkretno u Antalyji.

image

Aurel Benović je u pandemijskoj 2020. godini na Europskom prvenstvu u Mersinu odradio vježbu na parteru vrijednu srebrne medalje

SLOBODAN KADIĆ/HGS

- Baš sam i s trenerom komentirao da mi je Turska sretna zemlja i nadam se da će biti ponovno. Lijepe me uspomene vežu za to srebro i bilo bi jako lijepo kad bih to ponovio. Za to radim, za to se trudim, ali pokušavam si ne stavljati nikakav pritisak, ne razmišljati puno unaprijed da ne bi opet bilo da previše želim, pa se onda raspadnem. Tako da ne bih želio ništa najavljivati, ali mogu reći da sam u formi i sretan sam što se približava EP jer se volim natjecati. Trebat će malo sportske sreće, a za ostalo ćemo vidjeti - kaže Aurel koji s ostatkom reprezentacije u petak putuje u Antalyju.

Psiholog mi je pomogao

Godina mu baš i nije krenula onako kako se nadao. Lani je na prva tri turnira Svjetskog kupa uhvatio dva odličja, ovaj put je ostao na po jednom petom i osmom mjestu na parteru, te jednom šestom na preskoku. I sam će iskreno reći “nisam se baš proslavio”.

- Nisam osvajao medalje kako sam navikao i nisam zadovoljan, ali okrenuo sam se pripremama za EP. Idem s vježbom početne ocjene 6,2 na parteru, dok sam preskok u kratkom razdoblju od Svjetskog kupa podigao za stepenicu više, tako da će jedan skok biti težine 5,6, a drugi 5,2. Ako ih odradim kao na treningu, mogu očekivati finale, čak možda i borbu za medalju. A na parteru znam da sam konkurentan, to je 100 posto sigurno. Na kontrolnim treninzima sam svaki put odradio vježbu jako dobro i kad bih upola od toga ponovio, mislim da bi bilo dovoljno za finale.

Iskren je Aurel i oko toga što mu stvara najveće probleme zbog kojih na dosadašnjim turnirima nije pokazao što može.

- Dosad mi je u karijeri moja glava bila najveći neprijatelj. Prije svakog natjecanja jako puno radim, imam iza sebe puno treninga i veliku količinu odrađenih elemenata, znam da idem 100 posto spreman i onda su mi i očekivanja, naravno, velika. Razmišljam, ako sam toliko puta napravio te vježbe na treningu, nema razloga da ne ponovim to i na natjecanju. I onda se uplašim, imam strah od razočaranja. Previše razmišljam unaprijed. Ni ne krenem u vježbu, a već razmišljam “što ako padnem”.

image

Benović s trenerom i izbornikom naše gimnastičke reprezentacije, Vladimirom Mađarevićem (lijevo)

VLADO KOS/CROPIX

Lani je uoči SP-a u Liverpoolu, gdje je završio na 11. mjestu u kvalifikacijama, počeo raditi sa sportskim psihologom. Kaže da osjeća napredak, ali ne ide sve preko noći.

- Puno mi je rad sa psihologom pomogao za SP, nisam osjećao tremu i mislim da je to bilo prvi put u karijeri da sam odradio vježbu bez pritiska, premda zbog krive sudačke procjene na kraju nisam ušao u finale. No, ne radim toliko dugo s njim da bih mogao reći da mi je to pomoglo baš 100 posto na svakom natjecanju. I koliko god radio s njim ili s bilo kim, dok sam sebi ne posložim neke stvari u glavi, neće to biti to.

Na preskoku se zabio u konja

Ozljede su ga također dosta mučile u posljednje vrijeme, ali to u životu gimnastičara nije ništa neuobičajeno. Uz toliki broj letova i skokova koje izvede na treningu, jasno je da su mnogi dijelovi tijela na udaru.

- Listovi i kvadricepsi su mi stalno upaljeni. Idem redovito na masaže i terapije, pokušavam si pomoći pištoljima za masažu, pijem brufene... Kad ustanem ujutro, treba mi najprije pet minuta da prohodam. Dok se ne zagrijem, to je muka živa. Ali, takva mi je sudbina, takav mi je sport, takvo mi je sve - smije se Aurel.

Kako je i spomenuo, sve više napreduje i na preskoku, tako da i na toj spravi dugoročno ima velike ambicije.

- Preskok sam u jako kratkom vremenu, u 2-3 mjeseca, podigao na jako visoku razinu što, iskreno, uopće nisam očekivao. Radio sam ga do 15. ili 16. godine i tada sam se potpuno posvetio parteru. I otkad sam ga krenuo ponovno raditi, prije nekih godinu dana, jako sam napredovao. Na dosadašnjim sam turnirima radio skokove početne ocjene 5,2 i bio nam je san podići ih na 5,6 jer, recimo Armenac Artur Davtjan koji je aktualni svjetski prvak, ima dva skoka od 5,6. I ja na treningu radim oba s tom početnom ocjenom, ali odlučili smo zasad u kvalifikacijama ići samo s jednim, a kad bismo ušli u finale, išli bismo na sve ili ništa, s oba skoka na 5,6. To je sprava na kojoj su česte ozljede, pa ne bi bilo dobro da mi zbog toga eventualno propadne parter koji mi je ipak prioritet. Ima vremena za preskok, ovo ljeto ću napuniti tek 23 godine.

Imao je prije nekoliko dana i jednu vrlo opasnu situaciju na treningu, upravo na preskoku.

- Radio sam baš taj skok od 5,6 i kako sam se zabio u konja, tako je dolje pukao španer i cijeli konj se počeo klimati taman u trenutku kad sam se odbio od njega. Malo sam se pogubio u zraku, ali kako sam kao mali naučio padati, to me vjerojatno spasilo, pa se nisam ozlijedio.

Ukrajinci su me izvukli iz zone komfora

U Osijeku već nekoliko mjeseci živi i trenira dio ukrajinske reprezentacije koji je na Dravi pronašao drugi dom nakon početka ruske agresije na njihovu zemlju. Koristi to i Aurelu na treninzima.

- Irina Nadjuk, trenerica jednog od najboljih višebojaca današnjice Ilje Kovtuna, radi sa mnom. Uz mog trenera Vladimira Mađarevića, ona vodi gotovo cijeli trening, od zagrijavanja na dalje. Tako da kad trebam napraviti vježbu, osim svom treneru, dižem ruku i njoj. Sretan sam što nas je malo više u dvorani i što treniram s Ukrajincima, odmah je atmosfera bolja. Kad sam bio sam, bilo je dosta monotono i bilo mi je teško izaći iz neke zone komfora i natjerati se na treninge. A sada jedni druge bodrimo i motiviramo, tako da mi je i to pomoglo.

Druži li se s Ukrajincima i izvan treninga?

- Donijeli su iz Ukrajine stol za stolni tenis, tako da se poslije treninga zadržimo malo u dvorani i igramo. To nam je neka zabava, antistresna metoda. Odem s njima i na kavu, ali kako oni pričaju ruski, ne kužimo se baš uvijek najbolje. No, oduvijek mi je bila želja naučiti ruski, tako da sada napokon imam priliku, a za ono što se ne razumijemo, tu je Google prevoditelj.

Žrtvovat ću sve kako si kasnije ništa ne bih mogao predbacivati

Ne skriva Aurel da već sada razmišlja i o mogućnosti plasmana na Olimpijske igre u Parizu.

- Jako je realno da bih mogao otići na OI jer mogu s kvalificirati ove godine na SP-u u Antwerpenu, mislim da bi mi bilo dovoljno finale. A u slučaju da ne bude tako, imat ću priliku početkom iduće godine u Svjetskom kupu, trebat ću biti na jednom od prva dva mjesta među onima koji se dotad nisu plasirali. A to je realno, možda i realnije nego na SP-u.

Jasno je da bi time ispunio najveći sportski san.

- Jako sam puno stvari odlučio žrtvovati za to. Ne izlazim toliko, odradim trening, dođem kući, pazim kad ću ići spavati, gledam da sve što bolje radim baš zbog Olimpijskih igara koje su mi cilj i san. Dok se bavim gimnastikom, želim sve žrtvovati, pa ako i ne uspijem, da si kasnije ne mogu ništa predbacivati.

Linker
23. veljača 2024 21:18