Kad su u pitanju veliki međunarodni sportski događaji u Hrvatskoj, uvijek ističemo da su strane zvijezde mamac za publiku, o njihovim se nastupima i rezultatima piše i u inozemnim medijima, one su šlag na torti svake takve priredbe. No, dojma smo da nijedan takav događaj nije potpun bez domaćih sportaša koji se u jakoj konkurenciji mogu boriti za vrh. Oni su ti koji izazivaju najveću euforiju kod gledatelja, oni su tu koji podižu tribine na noge.
Svjetski challenge kup u gimnastici koji će se od 4. do 7. travnja jubilarni 15. put održati u Osijeku može se pohvaliti da je uvijek imao oba ova začina u svojoj sjajnoj priči. Svjetske zvijezde od prvog izdanja dolaze u Grad na Dravi, a uvijek su tu bili i vrhunski hrvatski gimnastičari koji su priredbi davali posebnu čar. Domaća atmosfera i bučne tribine Gradskog vrta redovito izvlače najbolje iz naših sportaša koji su u prethodnih 14 izdanja osvojili čak 41 medalju u Osijeku.
Prva zlata 2010.
Naravno, bilo je sezona kad je konkurencija možda bila malo slabija, posebno na nekim spravama, što su naši gimnastičari znali iskoristiti, ali činjenica je da su velik broj tih odličja osvojili u doista impresivnom društvu, u situaciji kad su protiv sebe imali olimpijske, svjetske i europske medaljaše. Nije, dakako, iznenađujuće da je s četiri zlata najuspješniji hrvatski predstavnik u Osijeku naš najveći gimnastičar svih vremena Tin Srbić, dok ukupno najviše medalja, njih sedam, ima miljenik slavonske publike Robert Seligman.
Prvi turnir u Osijeku održan je 2009. godine, na valu velikog uzleta hrvatske gimnastike koji su prethodnih sezona svojim medaljama u Svjetskom kupu pokrenuli Seligman, Filip Ude, Marijo Možnik, Tomislav Marković... I već to prvo izdanje pokazalo se i više nego uspješnim za naše predstavnike koji su osvojili pet odličja. Domaći junak Tomislav Marković ostao je na parteru samo iza velikog Brazilca Diega Hypolita, dok je Marijo Možnik na preči dijelio postolje s istinskim legendama ove sprave, Aljažom Peganom i Epkeom Zonderlandom.
Godinu kasnije stigla su i prva zlata, upravo u režiji Markovića i Možnika, a na postolju konja s hvataljkama zajedno su se našli, baš kao i na EP-u u Lausannei 2008., prijatelji i rivali Seligman i Ude. Što se Markovića tiče, on je u sezonama koje su slijedile osvojio još dva zlata i broncu, a pobjeđivao je pritom i velike suparnike poput Izraelca Aleksandra Šatilova. Uvjereni smo da bi Markovićev učinak, ne samo u Osijeku, bio još impresivniji da mu karijera nije naprasno prekinuta upravo na današnji datum prije sedam godina kada je na treningu doživio težak srčani udar i jedva ostao živ.
Kad smo se već dotakli Osječana i njihovih nastupa u rodnom gradu, zanimljiva je i priča Roberta Seligmana. Nekadašnji europski doprvak na konju s hvataljkama je, kao što smo spomenuli, u Gradskom vrtu osvojio čak sedam medalja, ali na prvo je zlato čekao sve do 2019. godine.
- Osjećao sam da bih ove godine mogao pobijediti. Sada kada se to i dogodilo, kao da mi je veliki kamen pao sa srca. Svjestan sam da imam 33 godine i da ću nastupati i boriti se za postolja još nekoliko godina, ali bilo bi mi uistinu žao da nisam u svom gradu uzeo zlatnu medalju - rekao je tada Seligman nakon čijeg se nastupa dvorana tresla od povika “Robi, Robi”.
Zlato kao iz filmske priče
Nije tada Seligman ni slutio da ga u najdražem gradu čeka još jedno zlato, i to kao iz filmske priče. Uoči Svjetskog kupa 2022. godine najavio je da će mu to biti posljednji nastup pred domaćom publikom jer sljedećih godina želi prepustiti mjesto mlađim kolegama. Godinu dana prije toga ga nije bilo na međunarodnim natjecanjima zbog obiteljskih problema i vjerojatno ni sam nije očekivao da će oproštaj od Osijeka biti začinjen sa zlatom oko vrata. No, sve se tog dana savršeno poklopilo kako bi Robi dobio oproštaj iz snova.
- Ma, ovo je ludo, ovo ni u najluđim snovima nisam očekivao. Ali, nekad te valjda i svemir nagradi za sve godine rada i truda. Emocije pršte u meni. Na ovakav način se oprostiti od Osijeka i zahvaliti navijačima, to sam mogao samo sanjati. Što reći nego da je ovo bio najljepši mogući zadnji ples - govorio je emotivni Seligman.
Simbolično, iste te 2022. godine svoje je prvo zlato u Gradskom vrtu osvojio još jedan rođeni Osječanin, parteraš Aurel Benović. On će i ove godine biti jedan od najjačih hrvatskih aduta, baš kao i neuništivi veteran Filip Ude. Naš srebrni olimpijac je jedinu pobjedu u Osijeku ostvario još 2014., a pomalo nevjerojatno zvuči da mu je to bila i posljednja medalja na domaćem turniru Svjetskog kupa. Bilo bi lijepo kad bismo ga deset godina kasnije ponovno vidjeli na postolju...
Tin Srbić i Osijek posebna su priča. Već smo naveli, s četiri zlata u srcu Slavonije on je i najuspješniji hrvatski predstavnik. Prvu pobjedu proslavio je 2017. godine i time najavio ono što će se dogoditi nekoliko mjeseci kasnije kada je u Montrealu kreirao jednu od najvećih senzacija u povijesti hrvatskog sporta, postavši sa samo 21 godinom svjetski prvak na preči. Četiri godine kasnije, u olimpijskoj 2021., upravo je u Osijeku isprobao najjaču vježbu dotad i najavio briljantan nastup u Tokiju iz kojeg se vratio sa srebrom oko vrata.
- Veselim se tim “Osjecima”, jer su uvijek bili bitni kotačići u mojoj karijeri, ali i donosili poseban osjećaj. Redovito uspoređujem Osijek sa Svjetskim kupom u Parizu, jer je ta njihova arena u Bercyju uvijek dupkom puna, svi navijaju za sve, ali nikad se u Parizu ne naježiš kao što se naježiš doma, u svojoj zemlji, pogotovo kad izlaziš na nastup, kad osjetiš da su svi ti ljudi uz tebe - ističe Tin.
Što se gimnastičarki tiče, najviše nam je radosti donijela Ana Đerek koja u Osijeku ima dva zlata, četiri je medalje skupila Tina Erceg, dvije Tijana Korent, lani im se premijernim odličjem priključila i Tina Zelčić... Potonje dvije će i ove godine biti u Osijeku, nadajmo se i u igri za visoki plasman, baš kao i Sara Šulekić koja posljednjih mjeseci ugodno iznenađuje svojim rezultatima...