Prije samo godinu dana Aurel Benović je proživljavao vrlo teške trenutke. Nekoliko mjeseci ranije majka mu je preminula tijekom operacije, a kako je još kao klinac izgubio i oca, ostao je praktički sam.
Negdje u to doba dogodila mu se i teška ozljeda, zadobio je frakturu metatarzalne kosti u desnom stopalu zbog koje je morao propustiti Svjetsko prvenstvo u Antwerpenu, a čak mu je i nastavak gimnastičke karijere bio pod upitnikom. U tim trenucima se nastup na Olimpijskim igrama u Parizu činio jako dalekim i bilo mu je teško pronaći razlog za bilo kakvo zadovoljstvo.
Ni početak ove godine nije mu krenuo najbolje. Nije briljirao na prvim turnirima Svjetskog kupa na kojima je lovio bodove za Pariz i uoči završne stanice u Dohi imao je tek minimalne šanse za plasman na OI. No, u sportu kao i u životu, često se sve okrene u sekundi.
U katarskoj prijestolnici mu se na nevjerojatan način poklopilo sve što je bilo potrebno i ugrabio je posljednju olimpijsku ulaznicu. Bio mu je to snažan vjetar u leđa i u Parizu je u konačnici ušao u finale preskoka te završio na visokom petom mjestu, samo 0,049 bodova iza brončanog Britanca Harryja Hepwortha.
Skrenuo je tada pažnju kompletne sportske javnosti na sebe, ne samo onih koji prate i vole gimnastiku. A krenulo mu je i na privatnom planu, pa se tako u listopadu zaručio s bugarskom gimnastičarkom Joanom Jankovom.
Sve u svemu, 24-godišnji Osječanin kraj ove godine dočekuje u posve drugačijem raspoloženju nego što je bio lani. Istina, jedna stvar je identična, ponovno je izvan pogona...
- Dogodila mi se ista ozljeda kao i lani, ponovno je u pitanju metatarzalna kost u stopalu, ponovno liječnici nisu znali što će biti s tim, hoću li morati na operaciju ili ne. No, magnetska rezonanca je pokazala da ipak nije tako strašno kako se činilo na prvi pogled, tako da sam sada u fazi rehabilitacije. Vidim da ide na bolje što je najvažnije. Istina, još uvijek me boli, ali nadam se da ću se oporaviti kako treba. Kao i uvijek, moja karijera i cijeli moj gimnastički put očito moraju biti prekriveni nekim trnjem i preprekama - govori nam Aurel.
Ni sam nisam siguran jesam li bio zakinut s obzirom na to da je gimnastika subjektivna procjena sudaca, oni odlučuju kako žele i ovisno o tome što im se svidi ili ne, takva će biti i ocjena
Kada bismo ga ponovno mogli gledati na natjecanjima?
- Nadam se i očekujem da bih mogao biti spreman za svibanj i Europsko prvenstvo u Leipzigu. Sad je najvažnije da se oporavim i da se dobro pripremim za EP i kasnije Svjetsko prvenstvo u Jakarti, a svjetski kupovi mi u ovoj situaciji nisu toliko važni.
Kako danas s odmakom od četiri mjeseca gleda na svoj olimpijski nastup?
- Kako je to i moj trener Vladimir Mađarević rekao, još uvijek probavljamo sve što se dogodilo. Kad znaš da su sljedeće Olimpijske igre tek za četiri godine, a da ti je 0,050 bodova nedostajalo do medalje, onda budeš malo tužan i razočaran. Ali hvala Bogu, mlad sam, imam još vremena, i nadam se da ću dobiti priliku sve to ispraviti u Los Angelesu.
Puno je mišljenja i komentara nakon njegovih skokova u finalu bilo da je bio zakinut prilikom ocjenjivanja i da je trebao biti na postolju. Kako on sam danas gleda na tu priču?
- Ni sam nisam siguran s obzirom na to da je gimnastika subjektivna procjena sudaca, oni odlučuju kako žele i ovisno o tome što im se svidi ili ne, takva će biti i ocjena. Ako im se ne sviđa kako hodam, trčim, stojim ili iz koje zemlje dolazim, mogu mi dati manju ocjenu. Ne mogu tvrditi da je to bio slučaj u mojem nastupu u Parizu, ali jesam li možda zakinut baš za tih 0,050, mislim da i jesam. Mislim da sam mogao dobiti višu ocjenu i da je moj drugi skok bio za ocjenu 14,900 ili 14,850, a ne za 14,800. Ali opet, ništa tu ne mogu napraviti. Mogu se stalno vraćati unatrag, razmišljati što je moglo biti, jesu li me suci mogli ocijeniti bolje ili nisu, ali tako je kako je.
U kakvoj mu je uspomeni ostalo cjelokupno pariško iskustvo, od Olimpijskog sela nadalje?
- Bio je stvarno jako lijep doživljaj i osjećaj biti okružen svim tim vrhunskim sportašima, baš prekrasno iskustvo. Ali opet, bio sam u nekom svom svijetu i filmu, bio sam usredotočen na svoj posao, tako da i nisam previše uživao u svim blagodatima Olimpijskog sela. No, svakako je vladala predivna atmosfera i kad vidiš toliko sportaša na jednom mjestu, bude ti toplo oko srca. Sigurno ću pamtiti to iskustvo do kraja života, ali nadam se da nije bilo i posljednji put.
I dalje ću sigurno raditi i parter jer je to disciplina koju treniram od četvrte godine, koju sam radio više nego preskok i u kojoj imam europsko srebro
Kako smo i spomenuli, iza njega je iznimno teško razdoblje. Rekao nam je lani da je majci prije smrti dao obećanje da će napraviti sve da ode Olimpijske igre. Na kraju, ne samo da je to ispunio, već je plasmanom u finale i nadmašio obećanje. Ne sumnjamo da mu je srce sada na mjestu...
- Zasigurno, čim sam saznao da idem na Olimpijske igre, nekako sam bio sam sa sobom na čisto jer sam znao da sam ispunio ono što sam rekao da ću napraviti. A kad sam ušao i u finale, bio je to prekrasan osjećaj, nisam mogao vjerovati, znao sam da me njezina ruka vodila i bodrila odozgo u finalu. Ne volim se previše vraćati na to, ali drago mi je da sam ispunio obećanje.
Otvara li peto mjesto iz Pariza još veće apetite za nastavak karijere?
- Sigurno je tako, sad nakon Pariza definitivno ne planiram stati, nego se nastavljam pripremati dalje za sva velika natjecanja. Cilj mi je u kontinuitetu ostvarivati dobre rezultate, da ne ispadne da sam sada napravio nešto, pa me nakon toga više nigdje nema. Želim osvajati medalje na europskim i svjetskim prvenstvima, a daj Bože i na Olimpijskim igrama, pa da mogu završiti karijeru sa sva tri velika odličja.
Aurel je često znao ponavljati rečenicu da mu je glava najveći neprijatelj. No, nakon što je prošao teške kvalifikacije za OI, pa potom ušao i u finale, možemo li zaključiti da je mentalno čvršći nego prije?
- Definitivno jesam. Uz sve što mi se dogodilo s privatne strane, uz lanjsku ozljedu... Ako sam sve to uspio izgurati, otići na OI i ući u finale te biti peti, nakon toga mislim da mogu sve.
Zanimljivo je da se na OI plasirao preko partera koji mu je svih ovih godina bio prva sprava, da bi u Parizu eksplodirao na preskoku. Znači li to da mu je preskok sada prva disciplina?
- Za mene je, za trenera možda i nije, ali ja ću definitivno napadati preskok. I dalje ću sigurno raditi i parter jer je to disciplina koju treniram od četvrte godine, koju sam radio više nego preskok i u kojoj imam europsko srebro i 90 posto medalja u Svjetskom kupu. On će mi sada biti sekundarna disciplina, ali i dalje ću ga raditi jako.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....