TOM DUBRAVEC Cropix
Od Bućara do Srbića

Mnogi simboli se gase, ali oni traju već 150 godina: ‘Održala nas je velika ljubav prema sportu‘

Zagrebačko tjelovježbeno društvo Hrvatski sokol sljedeći će tjedan proslaviti stoljeće i pol postojanja
Piše: Vedran BožičevićObjavljeno: 06. prosinac 2024. 09:30

U vremenima kad mnogi kulturni, sportski ili društveni simboli nestaju ili se nalaze pred gašenjem jer iz raznih razloga više ne mogu pratiti korak s modernim svijetom, trajati punih 150 godina i biti živahniji i bolji nego ikad - to mogu samo posebni. Zagrebačko tjelovježbeno društvo Hrvatski sokol sljedeći će tjedan na svečanosti u svome Sokolskom domu proslaviti upravo 150. rođendan, što je itekako impresivna brojka, pogotovo kad se uzme u obzir da se iza nje krije djelovanje unutar nekoliko država, političkih sustava i ratova. Sve su to sokolaši preživjeli, znali su se dočekati na noge i u najtežim danima i danas se s ponosom mogu hvaliti da su najstarije aktivno sportsko društvo u Hrvatskoj.

Kolijevka hrvatskog sporta

I koliko god su sport i tjelesna aktivnost u srži djelovanja ovog kluba, sokolski pokret je uvijek bio puno više od toga. Promicao je kroz povijest nacionalno zajedništvo i svijest, a vodeći se krilaticom “u zdravom tijelu zdrav duh”, bio je usmjeren i prema moralnom i duhovnom razvoju naroda. Naravno, kao primarno gimnastički klub, stvorio je ZTD Hrvatski sokol desetke vrhunskih sportaša i olimpijaca, predvođenih najboljim hrvatskim gimnastičarem svih vremena Tinom Srbićem koji im još uvijek donosi medalje s najvećih natjecanja.

image

Leonardo Kusan

TOMISLAV KRISTO/CROPIX Cropix

Na čelu društva danas je Vladimir Savić, čovjek koji je na neki način pravo oličenje onoga što predstavlja sokolski pokret. Uspješan gimnastičar, višestruki hrvatski prvak koji je uz bavljenje sportom ostvario zavidnu znanstvenu karijeru na području veterine, a usput se i danas, u sedmom desetljeću života, ozbiljno bavi veteranskom gimnastikom. Savić nas u uvodu razgovora vraća na same početke Hrvatskog sokola.

- Sokolski pokret pokrenut je u Češkoj, nekoliko godina prije nego što smo mi osnovani. U to vrijeme, dok su bili pod vlašću drugih sila, narodi su borili protiv otuđenja i nametanja stranih jezika i tako je i u Češkoj pokrenut Sokol u kojem su pod parolom bavljenja sportom ljudi okupljali ne bi li očuvali svoj nacionalni identitet. Nijemci su istodobno pokretali Turnverein, svoje inačice sokolskih društava, a kad su naši ljudi čuli da namjeravaju osnovati jedan takav i u Zagrebu, ne bi li ih preduhitrili, praktički su preko noći organizirali ZTD Hrvatski sokol. U početku je to bilo zbog očuvanja nacionalnog identiteta, ali bavili su se pritom i sportom, a kasnije su sportske aktivnosti postale i primarne. Mislim da je prije svega ljubav prema gimnastici održala ZTD sve do danas - objašnjava Savić.

image

Vladimir Savić

ZTD HRVATSKI SOKOL

Tjelovježba, odnosno gimnastika, možda je bila temeljna sportska disciplina, ali Hrvatski sokol zapravo s punim pravom možemo nazvati kolijevkom cjelokupnog hrvatskog sporta. Trener u klubu bio je i otac hrvatskog sporta Franjo Bučar koji je u Sokolu promovirao brojne nove sportove te vodio tečajeve za učitelje, a pod utjecajem sokolaša tjelesno je vježbanje postalo i obvezni nastavni predmet u školama.

- U početku su osim tjelovježbe, unutar društva bili i mačevanje, tenis, jahanje i mnogi drugi sportovi, a vježbalo se i na otvorenom terenu na Sveticama koji je bio u vlasništvu Sokola. Ali ZTD je u konačnici otišao u smjeru gimnastike koja je i održala ovaj klub. Kad je društvo osnovano prije 150 godina, nije imalo svoj prostor, ali već nakon devet godina su članovi vlastitim sredstvima izgradili dvoranu unutar samo šest mjeseci na prostoru koji im je darovao grad. To je Sokolski dom u kojem smo i danas.

Jači nego ikada

Danas kada je Hrvatski sokol po rezultatima jači i bolji nego ikada, kada se s ponosom može hvaliti i medaljama s najvećih svjetskih natjecanja... Uključujući i olimpijsko srebro koje im je prije tri godine iz Tokija donio Tin Srbić.

- Sve je krenulo s Marijem Možnikom i njegovim europskim zlatom i srebrom te svjetskom broncom, a onda je došao Tin koji je još bolji, koji je postao svjetski prvak i srebrni olimpijac. Šteta, uz malo sreće je ovog ljeta mogao osvojiti i zlato, ali nema veze. I nije on jedini, jer i druge naše gimnastičarke i gimnastičari osvajaju medalje po svjetskim kupovima i mislim da imamo svijetlu budućnost.

image
ZTD HRVATSKI SOKOL

No, koliko god su okrenuti budućnosti, sokolaši se nikako ne namjeravaju odreći povijesnih vrijednosti.

- Uz vrhunski sport do kojeg nam je jako stalo i u koji stalno ulažemo uz pomoć Hrvatskog olimpijskog odbora, Hrvatskog i Zagrebačkog gimnastičkog saveza, te Grada, želimo očuvati i tradiciju sokolskog pokreta i uspomenu na ljude koji su se toliko trudili i ulagali svoje vrijeme i sredstva. I danas se držimo sokolske parole “u desnici snaga, u srcu odvažnost, u misli domovina”, želimo je sačuvati kao uspomenu na naše prethodnike.

Oduvijek su sokolaši uz bavljenje sportom poticali i promovirali i važnost obrazovanja. Vidi se to i danas jer, koliko god gimnastika bila težak i zahtjevan sport, mnogi članovi kluba, od Srbića nadalje, pronalaze vremena i za visoko obrazovanje.

- Ja nisam potekao iz ZTD-a, ali kad sam kao aktivan gimnastičar došao iz Splita u Zagreb, naišao sam ovdje na veteransku sekciju koju su činile osobe u poznijim godinama, a među njima su bili inženjeri, liječnici, akademici... Okupljali su se barem tri puta tjedno i vježbali sukladno svojoj dobi i mogućnostima, ali stvarno su bili redoviti i držali do društva. Imamo i danas akademski obrazovane članove i naravno da nam je stalo do toga. I među vrhunskim gimnastičarima imamo one koji studiraju redovito uz treninge, a imamo i tzv. B program u kojem su također gimnastičari koji ozbiljno treniraju iako nisu u olimpijskom programu i koji su vrlo uspješni studenti te pokazuju da se sve može.

Veteranska sekcija kluba i danas je vrlo aktivna, a spomenuli smo već da se i sam Savić redovito natječe. Prošli je vikend tako na 34. Međunarodnom memorijalu Stjepana Boltižara u Sokolskom domu osvojio srebro.

Dvorana je nešto posebno

- Ljubav prema tom sportu je prvi motor koji vas goni, a na drugom mjestu je držanje do zdravlja što je jako bitno. Svaki bi se čovjek trebao baviti fizičkom aktivnošću sukladno svojim mogućnostima. Često to ostane na onome “znam da moram, ali neću danas, nego sutra, pa neću sutra, nego idući tjedan”. Ali, kad znate da imate natjecanje, to je nešto što vas sili da budete uporniji, ustrajniji i da redovito držite visoku razinu treninga. Zacrtate si da morate ići na trening, bilo umorni ili ne, tako i ja idem pet puta tjedno. Veteranska gimnastika je jako razvijena u zapadnim zemljama. Nijemci, Britanci i Amerikanci imaju svoje sekcije unutar saveza, svoje lige i prvenstva, dolaze u ujednačenim dresovima na natjecanja, kao prava reprezentacija. Mi smo mala zemlja, nema nas puno, ali željeli bismo držati korak sa zapadnim državama.

Tako je i Boltižarov memorijal posljednjih godina pretvoren u veteranski turnir.

- Krenuli smo s malim brojem sudionika, ali kad su na zapadu vidjeli kako se to razvija, počeli su i oni dolaziti i jako im se svidjelo. Pomaže nam u tome i naša dvorana koja je doista nešto posebno. Strani natjecatelji se raduju što dolaze u takav prostor, govore da im se čini kao da su došli u crkvu, naslikavaju se, dijele to po društvenim mrežama... Pokušali smo to spojiti i s Adventom u Zagrebu da ih što više privučemo. Ove godine samo iz Velike Britanije imali 16 natjecatelja, a očekujem da će ih biti sve više i više.

Lijepo je vidjeti veterane u Sokolu, ali još ljepše je vidjeti gomilu klinaca koja potvrđuje da je zanimanje za gimnastiku itekako veliko. Poznato je da u ZTD-u moraju sastavljati liste čekanja za upis, što je pravi raritet u hrvatskom sportu i dokaz da rade sjajan posao.

- Ponosni smo na to što imamo preko 900 članova u različitim kategorijama, premda je jasno da nisu svi Tin Srbić. Pokušavamo njegovati i masovnu gimnastiku, pružiti mogućnost velikom broju djece koja se time žele baviti, ali naravno da posebnu pažnju usmjeravamo na vrhunske rezultate i mislim da ćemo s takvim pristupom i u budućnosti biti uspješni. Imamo trenutačno vrlo talentiranu mladu generaciju i gimnastičarki i gimnastičara. Naravno, treba još dosta čekati s njima, jer u gimnastici treba raditi barem desetljeće i pol da bi se dobilo vrhunskog seniora, ali vjerujem da nam je budućnost svijetla.

13. prosinac 2024 14:28