Ana Đerek

 DUJE KLARIC Cropix
SVESTRANA OLIMPIJKA

Najbolja hrvatska gimnastičarka postala je učiteljica: ‘Učenici me traže autograme i fotografije...‘

Ana Đerek je nakon operacije ramena i potrgane Ahilove tetive ponovno prionula treninzima
Piše: Vedran BožičevićObjavljeno: 24. studeni 2023. 15:20

Kad u kratkom roku primite dva teška udarca koja vas bace nekoliko koraka unatrag, najlakše je dići ruke od svega i povući se. Komotno je to mogla napraviti i najbolja hrvatska gimnastičarka Ana Đerek nakon što je u kolovozu prošle godine završila na operaciji ramena, a onda u ožujku ove godine potrgala i Ahilovu tetivu. Nitko joj ne bi imao pravo zamjeriti da je odustala jer ispisala je tijekom karijere puno lijepih priča, ali nije Ana osoba koja se tako lako povlači. Uostalom da nije tako uporna, vrijedna i spremna na težak rad, ne bi se iz očajnih splitskih uvjeta dvaput uspjela plasirati na Olimpijske igre.

Zasukala je tako Ana još jednom rukave, krenula od nule i ovih dana naporno trenira i priprema se za sljedeću sezonu.

- Zdravlje je nakon 100 mjeseci super. Ahilova tetiva izgleda dobro, posljednji nalazi i pregledi su pokazali da je sve u redu, tako da je to sada to i nadam se da više neće biti više nikakvih iznenađenja - vedrim će glasom 25-godišnja Splićanka.

Nisam stala i plakala

Ozljedu Ahilove tetive zadobila je baš na zagrijavanju za povratničko natjecanje i prvi višeboj od 2019. Plan je bio nastupiti na Europskom prvenstvu u Antalyji, a onda krajem godine na Svjetskom prvenstvu u Antwerpenu preko višeboja loviti treći olimpijski nastup. Sve se na kraju izjalovilo i ostala je bez ijednog natjecanja ove godine. Koliko ju sve to poljuljalo?

- Mislila sam da će biti puno gore. Istina, onog trenutka kad se dogodilo, prošlo mi je kroz glavu, “od ovoga se neću baš lako oporaviti”. Sama sebi sam ponavljala, “jadna ja, je li ovo moguće”. Znala sam da će nakon operacije ramena treninzi biti teški, da će me sve živo boljeti, ali nisam očekivala još jednu ozljedu. Naravno, nitko je ne očekuje, ali stvarno sam mislila da sam sve ispucala. No, taj šok je trajao samo 2-3 dana i koliko god sam u početku mislila da će biti prestrašno, na kraju je ispalo suprotno. Morala sam nositi čizmu tri mjeseca, ali sve je to brzo prošlo. Jest, godina je na papiru očajna, ne može biti dobra kad nemaš nijedan rezultat crno na bijelo, ali osim toga, nije bilo toliko loše. Proletjelo je vrijeme, psihički sam se dobro držala, brzo sam prihvatila da je to ozljeda koju prođe dosta sportaša, tako da nije bilo puno plakanja i žaljenja.

Je li pomislila u bilo kojem trenutku da bi to mogao biti kraj sportskog puta jer poznato je da karijere gimnastičarki uglavnom ne traju jako dugo?

- Pomislila sam da možda stvarno jest kraj, dapače ni sad nisam sigurna hoću li se vratiti tamo gdje sam bila, odnosno je li ovo kraj moje dosadašnje razine. Ali opet, druga mi je misao odmah bila da mi se ovo nije dogodilo na početku karijere. Dogodilo mi se nakon nekih rezultata, medalja, olimpijskih nastupa, svega onoga što je mala Ana željela. I u redu sam s time da više ništa ne napravim. Da mi se ovo dogodilo, primjerice, 2016. godine kad sam stvarno grizla i željela, bilo bi mi puno teže. Ali sada, s 25 godina i dva olimpijska nastupa iza sebe, nisam stala i plakala nad Parizom. Kažem, pomislila sam da bi to mogao biti kraj, ali ne u smislu da je to smak svijeta. Uostalom, imam struku, imam neke druge stvari koje želim ostvariti, nije da bi svijet stao.

image

Ana Đerek

CHENG MIN Xinhua Via Afp

Koliko je bilo teško vratiti se treninzima nakon svega?

- Teže mi je bilo nakon ramena jer sam vraćala sve četiri sprave, a sad za iduću sezonu vraćam dvije koje mi najbolje idu - parter i gredu. Kad je bilo rame u pitanju, čim sam otišla pod nož, znala sam da moram početi trenirati odmah kad se probudim jer je bilo jako malo vremena. A sad kad mi je otišla cijela godina, znala sam da imam vremena koliko želim, da mogu ići malo po malo, a onda je i manje presinga, stresa, mojih velikih očekivanja i želja. Dok mi je dobro, trenirat ću, kad mi više ne bude dobro - neću.

Iako kaže da nema presinga i velikih očekivanja, pretpostavljamo da želja za plasmanom na Igre u Parizu ipak postoji? Na svakoj su spravi ostala dva mjesta koja će se loviti na prva četiri turnira Svjetskog kupa iduće godine.

- Svaki put su Igre želja, ali ovaj put nekako mislim da će i ostati samo želja. Postoji teoretska šansa, osvajala sam ja prva mjesta na tim ljestvicama Svjetskog kupa, ali nisu to bile ljestvice pred Olimpijske igre. Svaki put kad su u pitanju OI, u ovom sportu stvari postanu 10 puta teže. Odjednom postoji cijeli još jedan svijet koji dolazi i bori se za OI. Želja uvijek postoji, ali mislim da su ovaj put šanse samo u teoriji.

Ostalo još puno dobrih vani

Oprezna je Ana unatoč tome što se velik broj gimnastičarki već plasirao u Pariz, pa se i značajan dio puta pročistio.

- Jest, prošlo je 12 najboljih ekipa, ali svejedno je ostalo još puno dobrih zemalja i gimnastičarki. A nije ostalo baš puno mjesta. Točno se vidi, kad dođe SP prije Olimpijskih igara, onda odjednom svi rade sve, deset puta bolje nego dotad. Kako - ne znam.
Što joj u ovom trenutku ide bolje, greda ili parter? Na kojoj spravi ima veće šanse?

- Greda mi ide bolje, ona je puno lakša za noge i tu sam vratila veći dio. Na parteru još ne. Tako da mislim da su šanse veće s gredom, i po početnoj ocjeni, i po tome što sam odrađivala dosad, ali greda je takva da nikad ne možeš biti siguran. To što imam veću početnu ocjenu ne znači ništa ako se jednom zaljuljam.

Učenici me traže autograme i fotografije, dok im ja vrlo rado pričam o karijeri

Ana je u međuvremenu diplomirala na Učiteljskom studiju i zaposlila se u jednoj splitskoj školi.

- Radim zasad na zamjeni, predajem engleski učenicima od prvog do osmog razreda. Dobro je, laknulo mi je jer sad znam da nisam pogriješila s izborom fakulteta. Dok ne kreneš raditi, to ne možeš znati, tako da mi je sada baš pao kamen sa srca jer vidim da je to ipak to. I klub i trener imaju razumijevanja, tako da uspijevam uskladiti treninge i posao, a i doma imam podršku.

Kako klinci reagiraju na učiteljicu olimpijku?

- Podijelila sam popriličan broj autograma i fotografija, ha-ha. I govorila sam im puno o karijeri, ali mislim da je to u redu jer s djecom treba razgovarati i o drugim životnim putovima koji jesu malo teži, ali se isplate. Neka vide da postoji i ta opcija, da ne treba u životu uzeti samo ono što je najlakše i odustati od svih izvannastavnih aktivnosti i da kad uložiš svoje vrijeme u nešto, jednog dana će ti se to vratiti. Potrošila sam dio vremena, pogotovo u početku, i na takve razgovore, ali nije mi žao.

Mislim da od nove dvorane neće biti ništa, ali barem smo dobili parter

Anina prethodnica Tina Erceg postala je ove godine predsjednica Gimnastičkog saveza Splitsko-dalmatinske županije i radi na tome da gimnastika napokon dobije dvoranu kakvu zaslužuje. Vjeruje li Ana da će se napokon dogoditi neki pomaci?

- Dok je postojala opcija da Split bude domaćin Europskih igara, to mi je ulijevalo nadu, mislim da bi se tada počelo nešto graditi. Slično kako je bilo i za Mediteranske igre, to je jedini način da se u ovom gradu nešto pokrene i napravi. Ali, sad kad su Igre otpale, ponovno mislim da od dvorane neće biti ništa. No, dobra je vijest da je moj klub Marjan uspio kupiti parter od Osijeka, star je 7-8 godina, ali ima federe na kakvima se održavaju natjecanja. Nikad ranije nisam imala pravi parter kod kuće, tako da je ovo velika stvar.

Savez radi dobro, sve ide naprijed i bit će novih gimnastičarki

Vide li se pomaci u našoj ženskoj gimnastici posljednjih godina, hoćemo li nakon Tine i Ane imati i treću olimpijku?

- Nisam toliko upućena u mlađe kategorije, ali Savez radi jako dobro, trenersko znanje dobro se širi po Hrvatskoj, po klubovima, sve ide naprijed i mislim da će itekako biti potencijala i novih gimnastičarki. Čini mi se da će nas već dogodine u seniorskoj konkurenciji biti više nego ikad, jer dolazi dio dosadašnjih juniorki, tako da će vrsta biti duža i jača, pa se nadam da će time doći i bolji rezultati.

Linker
24. studeni 2023 15:21