Kao da mu već svjetski gimnastički čelnici nisu dovoljno zakomplicirali život promjenom pravila zbog koje mora učiti nove elemente i pripremati posve novu vježbu, Tinu Srbiću je na put stala i neugodna ozljeda ključne kosti. Srebrni prečaš s lanjskih Olimpijskih igara u Tokiju osvojio je drugo mjesto na Svjetskom kupu u Cottbusu s tom novom vježbom koja je još “u izradi”, a potom se plasirao i u finale Dohe. No, od tog je finala u konačnici morao odustati upravo zbog sve većih problema s ključnom kosti, a onda je odustao i od preostala dva Svjetska kupa u ovom dijelu sezone, Kaira i Bakua. Kakvo je danas stanje s ozljedom, je li trostruki sportaš godine u izboru Sportskih novosti više u dvorani ili na terapijama?

IVAN PERIC/CROPIX Cropix

Do lipnja spreman

- Baš sam prošli utorak imao kontrolu kod doktora Čička, nadam se zadnju, rekao je da ne moram nastaviti s terapijama, da samo moram čekati i pustiti tijelo da se navikne. Ključna kost pomaknula se i prema van i prema gore, stajala je malo ukrivo i sad se lagano vraća na mjesto. Što se boli tiče, sada je 90 posto manja i već sam lagano počeo dosta toga raditi tako da ide na bolje i vjerujem da ću kroz nekoliko tjedana moći početi raditi sve, pa ćemo vidjeti kakvu ću formu uspjeti uhvatiti - objašnjava Srbić.

Vjeruje li da će biti spreman za nastavak sezone krajem svibnja ili početkom lipnja?

- Nadam se da ću do Svjetskog kupa u Osijeku (od 9. do 12. lipnja) biti spreman. To bi trebalo biti prvo, a onda ćemo vidjeti što bih još mogao odraditi. O tome još uvijek razmišljamo jer, kažem, ne znamo još u kakvom ću točno stanju biti, pa ćemo pričekati do kraja ovog mjeseca da donesemo odluke.

Ispada da je s tom ozljedom gotovo sam sebe “zacoprao”. Od ove je godine, naime, uvedeno prilično kontroverzno pravilo da se specijalisti za sprave mogu kvalificirati na Svjetsko prvenstvo samo na temelju bodova osvojenih na prva četiri Svjetska kupa koja se održavaju unutar manje od dva mjeseca. Govoreći o tome krajem prošle godine, Tin nam je rekao da je to užasno jer gimnastičar može biti ozlijeđen na početku godine i ostati bez prava nastupa na SP-u koje je u studenom.

Tin Srbić i Matea Jelić

RONALD GORSIC/CROPIX Cropix

- Da, skoro mi se doslovno to i dogodilo. I nadam se da će nadležni skužiti da ovakav sustav nema logike. Jer da si ozlijeđen samo dva mjeseca u godini, i to baš ta dva mjeseca, i da zbog toga propustiš SP, a osvajač si svih najvećih medalja, to stvarno nema nikakvog smisla.

Ispalo je na kraju sve dobro jer su Tinu bodovi za drugo mjesto iz Cottbusa i plasman u finale Dohe bili dovoljni da osigura SP. No, je li ga u nekom trenutku ipak uhvatio strah da bi mogao propustiti najvažnije ovogodišnje natjecanje?

- Iskreno, čak i nije. Bio sam zapravo više frustriran ozljedom pa nisam toliko razbijao glavu time. Nekako sam si posložio u glavi da na neke stvari ne mogu utjecati, pa se onda neću ni živcirati zbog toga. Tako da sam nekako lako kroz sve to prošao, a i ispalo je na kraju i da sam se bez većih problema plasirao na SP.

Famozna nova pravila prisilila su Tina da u potpunosti promijeni vježbu s kojom je osvojio olimpijsko srebro. Odnosno, morao je ubaciti elemente koje nikad ranije nije izvodio, a to je zahtijevalo krvavi rad proteklih mjeseci. Kakav je osjećaj bio isprobati barem ovu prvu verziju te nove vježbe na natjecanjima u Cottbusu i Dohi?

- Osjećao sam se stvarno dobro, zapravo iznenađujuće dobro. Bili su mi to prvi nastupi nakon OI i to s novom vježbom, tako da sam očekivao i veću tremu i veće probleme što se tiče tih novih elemenata. Cijela koncepcija vježbe je nova i ništa mi još od toga ne ide automatski, tako da još uvijek dok radim vježbu moram razmišljati “sad ide ovo, pa ovo, pa ovo”. No, na natjecanjima sam uspio ući u zonu, u fokus, i nisam imao problema. Osjećao sam se jako dobro i sigurno od dolaska u Cottbus, pa sve do odlaska iz Dohe. Nijednom nisam fulao taj novi element ‘kolman’, ni na treningu ni na natjecanju, a vidio sam dečke koji to rade godinama da griješe. Nadam se da će mi ostati taj osjećaj i kad se oporavim od ozljede. U svakom slučaju, nije to još ona najjača vježba za koju ćemo se spremati iduće sezone, ali da, ide mi bolje od očekivanja.

Kraći olimpijski ciklus

Kad je već spomenuo da mu zasad još ništa ne ide automatski, koliko je vremena potrebno da ti novi elementi i nova vježba postanu automatizam?

- To su godine rada, a sad smo u situaciji da nam je ovaj olimpijski ciklus kraći nego inače. Ako uđeš u novi ciklus s novom vježbom, mislim da ti treba vremena taman do olimpijskih igara, tek tada dolaziš baš u tu završnu fazu automatizma u kojoj si sto posto siguran u sebe. Vjerujem ipak da ćemo uspjeti do kraja iduće godine, kada je kvalifikacijsko SP za Igre u Parizu, ući u taj automatizam i formu koju tražimo. Sad smo ovo razdoblje kad sam ozlijeđen iskoristili da radim milijun ponavljanja nekih sitnica baš zato da dođemo do tog automatizma s njima, da ne moram usred vježbe o tome razmišljati.

DAMIR KRAJAC/CROPIX Cropix

Koliko je psihički teško bilo kretati praktički od nule u novi ciklus? U drugim sportovima takvih drastičnih promjena uglavnom nema.

- Psihički mi je najteži bio onaj dio odmah poslije Tokija, kada sam si u glavi možda i nesvjesno postavio da će sada biti malo lakše, da ne moram odmah krenuti maksimalno trenirati i mučiti se. Imao sam dosta problema s ulaskom u formu kad smo krenuli s tom novom vježbom, ali rekao bih da je to više bio taj psihički moment jer sam očekivao da će nakon Tokija sve biti lagano. Da sam mogao nastaviti sa svojom starom vježbom, ne bih se uopće sekirao jer bih znao “kad-tad ćeš ući u formu jer znaš sve što radiš i znaš da to radiš dobro”. A ovako sam imao borbe sam sa sobom. Hoću li uspjeti i zašto sad kad sam napravio nešto najveće u životu moram doslovno duplo više raditi da bih uopće bio konkurentan na običnom Svjetskom kupu? Takve misli su mi prolazile kroz glavu, ali mislim da je to zapravo i normalno kad poslije tako velikog rezultata moraš kretati od nule. No, prošlo je to razdoblje, tih pet-šest mjeseci. I prošlo je iznenađujuće dobro, ali to je najviše zbog mene i trenera Lucijana Krcea jer uvijek radimo jako puno. Možda sam u tom razdoblju malo manje vjerovao da ću uspjeti doći do najviše razine, ali sad vjerujem da hoću.

Znamo da je sljedeća godina ključna za plasman u Pariz, ali hoćete li s novom vježbom biti konkurentni već za ovogodišnje Europsko prvenstvo u Münchenu i Svjetsko prvenstvo u Liverpoolu?

- Za EP još nismo točno odlučili s kojom ćemo početnom ocjenom ići s obzirom da jaču od 5,7 nismo ni imali prilike izvoditi zbog ozljede. Ali, vjerujem da mi za kvalifikacije EP-a jača od ove s kojom sam nastupio u Cottbusu i Dohi ni ne treba, a za finale sam siguran da ću moći raditi vježbu 6,0, možda čak i 6,2. A s tom od 6,2 mislim da sam čak i na SP-u konkurentan, ne samo za finale, nego i za medalje. Međutim, opet kažem, vidjet ćemo i što svi drugi rade. Očekivao sam da će raditi svašta, ali na kraju je ispalo da se i ostali muče. Znači, vjerujem da ću, ako do kraja godine uspijemo doći do početne ocjene 6,2, opet biti konkurentan, a sad samo ovisi u kakvoj ću formi biti s tom vježbom.

Iako je srebrni olimpijac, Tinu će plasman na sljedeće Igre u Parizu opet biti otežan. I službeno je, naime, potvrđen novi sustav kvalifikacija prema kojem će iz finala posljednjeg SP-a prije Igara samo najbolji iz svake discipline, koji se već nije plasirao preko višeboja ili ekipe, ići na OI, a ne trojica kao dosad.

Neka misle da će biti teže

- Uopće ne znam što bih rekao. Ne znam što ti ljudi rade, zašto razbijaju glavu s glupostima. Umjesto da to malo poprave, oni samo prebacuju iz šupljeg u prazno. Dakle, promijeniš da ne idu trojica sa SP-a nego samo jedan, ali ajmo onda staviti da idu dvojica iz Svjetskog kupa, a ne jedan pa ćemo tu malo olakšati. Ali opet se radi o svjetskim kupovima koji se održavaju unutar samo dva mjeseca i ne daj Bože da ti se nešto dogodi u tom razdoblju, i ne ideš na OI. Međutim, sad kad sam malo stariji, razmišljam na način “probaj se ne živcirati oko stvari na koje ne možeš utjecati”. A na ovo stvarno ne mogu utjecati. Mogu utjecati na to da na SP i svjetske kupove dođem maksimalno spreman koliko u tom trenutku mogu biti i to ću, naravno, i napraviti pa što bude, bit će. Jasno da je glavni cilj pokušati se ponovno plasirati na OI, ali kažem, opet su nam to odlučili malo otežati, kao da nije bilo dosta. Ali neka... Neka samo misle da će nam biti teže.

Gimnastika je doista specifična po tim silnim i čestim promjenama. Svako malo se mijenjaju pravila ocjenjivanja, vrednovanja elemenata, kvalifikacijski sustavi za velika natjecanja...

- Koliko god to nema smisla i koliko god bih ja to radio drugačije da imam ikakvu mogućnost, nekad ti čak i treba taj inat. Čisto da možeš ljudima dokazati “radite kaj god hoćete, ali opet ćemo biti najbolji”.