Navigation toggle
 DARKO TOMAŠ/Cropix
PRIPREME ZA FINALE

Neugodan doživljaj Tina Srbića: ‘Vraćamo se iz Boljšoj teatra, vozač zaluta, stiže policija i baca ga na haubu‘

Uoči finala preče na SP-u u Antwerpenu, Srbić nam je rekao nekoliko riječi o svakom suparniku
Piše: Vedran BožičevićObjavljeno: 04. listopad 2023. 14:16

Tin Srbić ponovno se nalazi u tjednu velikog iščekivanja, baš kao i prije dvije godine na Olimpijskim igrama u Tokiju. I tada je imao veliku rupu između kvalifikacija i finala, baš kao i na Svjetskom prvenstvu u Antwerpenu koje je u tijeku. Odradio je najbolji hrvatski gimnastičar kvalifikacije još u subotu, a tek ga predstojeće nedjelje čeka nastup u finalu jer njegova je preča, već po tradiciji, posljednja na programu. I dok se u Sportpaleisu ovih dana održavaju ekipna i višebojska finala, Srbić je usredotočen na treninge jer u nedjelju je pred njim dvostruki ulog - borba za medalju, ali i za plasman na OI u Parizu za što će morati biti bolji od Brazilca Arthura Mariana.

A dok čeka posljednji i najvažniji ovogodišnji nastup, zamolili smo Tina da baci pogled na suparnike koji ga čekaju. Dobili smo ne samo preciznu analizu svakoga od preostale sedmorice finalista, već i prisjećanje na nevjerojatnu priču koja ga trajno veže uz Japanca Kentu Chibu.

- Bio sam s njim 2010. na Voronin Cupu u Moskvi kad smo još obojica bili mali, imali smo 14 godina. To je ona priča kad smo se izgubili, a on je bio sa mnom u autu - započinje Tin prisjećanje na događaj koji njegovom treneru Lucijanu Krceu i danas izaziva nelagodu

- Vodili su nas poslije natjecanja u Boljšoj teatar na operu Monte Cristo. Sjećam se da je trajala oko tri i pol sata i nama klincima je to bilo malo previše, spavali smo od umora. S nama su bila još dvojica Japanaca i jedan Izraelac, svi su imali 18 godina. U Moskvi je tada bilo normalno da se stopira auto na ulici i tako je žena koja nas je vodila zaustavila dva vozila da nas nakon opere odvedu do hotela. Ona je ušla u jedan auto sa starijima, a nas mlađe - mene, Chibu i još jednog 13-godišnjeg Japanca - poslala same u drugi auto. Vozač nas je dovezao negdje, u neku mračnu ulicu i rekao “tu smo”. Nismo znali gdje smo, pokušali smo mu objasniti da smo na krivom mjestu, ali Rus nije govorio engleski. Ja sam se nekako pokušao sporazumjeti s njim, ali nisam uspio - prepričava Tin.

image
AFP

- I baš je igrom slučaja u tom trenutku prolazila policija. Kad je policajac pogledao unutra i vidio dva japanska klinca i mene, odmah je izvukao vozača van, bacio ga na haubu i počeo se derati na njega. Mi smo izašli van, počeli objašnjavati da nas je čovjek trebao odvesti do hotela i to je trajalo i trajalo... Onda je policajac sjeo s nama u auto i doslovno nam je trebalo dvije minute da dođemo do hotela. Bili smo blizu, ali u nekoj drugoj ulici. Najzanimljivije je da mi je trener u džep jakne stavio karticu od hotela, ali od panike se uopće toga nisam sjetio. Kad smo konačno došli, jadna žena je tamo plakala, mislila je da smo završili tko zna gdje. Eto, to je bio zadnji put da sam vidio Kentu Chibu, prije 13 godina - prisjeća se Srbić uz smijeh.

Hashimoto je najjači

Nikad Chiba dosad nije bio na velikom natjecanju, toliko je jaka konkurencija u Japanu.

- Nisam znao što radi i koliko može, ali eto, bio je treći u kvalifikacijama s ocjenom 14,500. Imao je malo slabiju vježbu od 5,7, no bila je čista. Mala je šansa da on nešto fula i u finalu, ali dostižan je.

Toliko o Chibi, okrenimo se sada onom kudikamo poznatijem Japancu, aktualnom olimpijskom pobjedniku u višeboju i na preči Daikiju Hashimotu.

- Nemam tu što puno govoriti, on je definitivno najjači u finalu. Ima dobru, raznovrsnu vježbu, dva najteža puštanja. Malo se mučio na ovom SP-u i na podiju i na treninzima, ali čovjek je opet u kvalifikacijama dobio 15,000.

image
AFP

Mogu li ga eventualno malo potrošiti nastupi u ekipnom i višebojskom finalu?

- Više bi ga potrošilo da nema ništa do nedjelje, poput mene, jer Japanci ne znaju funkcionirati na taj način. Tako da mu odgovara da ima još dva nastupa, a moći će se i bolje prilagoditi preči koja je u glavnoj dvorani malo sporija.

Što reći o Kazahstancu Miladu Karimiju koji je bio drugi u kvalifikacijama s 14,600?

- On već godinama prolazi kvalifikacije na olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima, tu je stvarno konstantan, ali što se tiče finala, samo je na SP-u u Kitakyushuu uspio odraditi vježbu i tada je bio peti. Ima jaku vježbu, startne ocjene 6,3, ali radi je pomalo ‘luđački’, brzo, na neku agresivu. Nije toliko čist, ali je dobar, po kvaliteti je realno četvrti prečaš u ovom finalu.

Kinez Su Weide je velika nepoznanica.

- Njega stvarno ne znam, prvi put sam ga sada gledao. Čovjek je skoro poginuo na zagrijavanju, pao je na glavu, pa išao ponoviti vježbu, pa opet pao. I nakon svega odradi vježbu u kvalifikacijama i uđe u finale. Ima jako tešku vježbu i lijepo je radi. Na doskoku je imao odbitak od 0,3, tako da realno, ako sve odradi, može dobiti ocjenu oko 14,6 ili 14,7. Ne mogu reći da je favorit kad ga nikad nisam vidio, ali možda i jest.

Amerikanci ovaj put predstavnika u finalu imaju u 22-godišnjem Paulu Judi kojem je ovo debi na najvećim natjecanjima.

- Neću reći da je ušao na sreću u finale, ali njegova je vježba jako slaba. Ima start samo 5,4, ali odradio je to čisto. Poznato mi je ime, gledao sam ga na njihovim natjecanjima, ali nikad mi nije ostalo u glavi da je posebno dobar. No, čovjek je u finalu, prošao je kvalifikacije koje su bile jako stresne i napete i u kojima je bilo puno padova. Mnogi su zbog ekipnog plasmana išli na sigurno i Juda je to iskoristio.

Mariano kandidat za medalju

Na sigurno nisu išli Kanađani predvođeni Felixom Dolcijem koji je uhvatio i finale na preči.

- Kanađani su me jako iznenadili, otkad sam u seniorima, ne sjećam se da su ikad bili i blizu ekipnom finalu, a sada su bili četvrti u kvalifikacijama. Dolci im je najbolji, stvarno lijepo radi preču i ne znam koliko još ima prostora za pojačati vježbu. Opasan je, može biti favorit iz sjene jer je opušten, siguran je da ide na OI, a ima i finale partera. Ti koji su sigurni su uvijek najopasniji, tako sam i ja u Stuttgartu 2019., kad sam osigurao plasman na OI, u finalu s puknutom tetivom došao do srebra jer nikakvog pritiska nije bilo.

image
The Yomiuri Shimbun via AFP

Zlato je tada u Stuttgartu osvojio Arthur Mariano, čovjek od kojeg mora biti bolji da bi već sada osigurao plasman u Pariz.

- Provukao se u finale kao osmi iako puno, puno više može dati, on je sigurno kandidat za medalju. U kvalifikacijama zbog ekipe nije radio svoju najjaču vježbu. Sreo sam ga na treningu i rekao mu da možemo obojica dići ruku, nakloniti se sucima, dobiti nulu i obojica ćemo ići na OI, ha-ha-ha. Naravno, njima koji nemaju taj naš mentalitet to nije palo na pamet, ali je odmah išao reći treneru da je zanimljiva ideja. Ma, jasno je da ni jedan ni drugi ne bismo pristali na to jer bismo osramotili sami sebe.

Komentari (0)

Učitavanje komentara
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalima društva HANZA MEDIA d.o.o. dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu društva HANZA MEDIA d.o.o. te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima.
13. svibanj 2025 17:12