Pomalo nestvarno zvuči podatak da je prošlo 20 godina od njegova debitantskog nastupa na Svjetskom prvenstvu. U kolovozu 2003. godine američki je Anaheim bio domaćin najboljim gimnastičarima svijeta, a među njima je bio i tinejdžer iz Čakovca, tada tek 17-godišnji Filip Ude. Pokušao je izboriti nastup na Olimpijskim igrama u Ateni, lovio ih je kroz višeboj, ali dvaput je pao baš na konju s hvataljkama, sprave koja će ga kasnije proslaviti.
Nije ga to pokolebalo, izborio je sljedeće Olimpijske igre, one u Pekingu, i tamo osvajanjem srebra došao do najvećeg uspjeha karijere.
Puna dva desetljeća nakon Anaheima, Filip Ude i dalje je tu, spreman za nastup na Svjetskom prvenstvu u Antwerpenu i to ovu priču čini toliko nevjerojatnom. Jer nije Filip samo prolaznik, on je i dalje svjetska klasa na konju s hvataljkama. Istina je da mu ova sezona nije bila posebno dobra, ali na posljednja je dva SP-a, u Kitakyushuu 2021. i prošle godine u Liverpoolu bio u finalu, a lani je bio i među najboljom osmoricom na Europskom prvenstvu u Münchenu. I dalje ima velike snove, mašta o nastupu ne samo na Olimpijskim igrama u Parizu dogodine, nego i na onima u Los Angelesu 2028.
Ude je već u Belgiji, upija ozračje Sportpaleisa u kojem je nastupio i 2013. na SP-u, i pokušava se što bolje prilagoditi konju i podiju uoči subotnjih kvalifikacija. Posljednji nastup prije SP-a odradio je prošle subote u Lučkom, u završnom kolu CRO-GYM lige. Nije to baš bila izvedba za pamćenje, ali nije ni bila od presudne važnosti.
- Dobro sam se spremio, istina je da to u subotu na natjecanju nisam uspio pokazati, ali bio je to i jedini neuspješan pokušaj od njih sedam ili osam koliko sam ih odradio tog dana, što znači da sam u formi. Jedini cilj na SP-u je odraditi vježbu od početka do kraja, s time ću biti zadovoljan, a koje će mi to mjesto donijeti, to ćemo vidjeti. Nekada je i dvosjekli mač biti ovako spreman. Na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru sam bio najspremniji ikada, došao sam tamo i nikako se nisam mogao spojiti u tih tjedan dana. A znao sam otići na SP ne tako spreman, pa sam bio među osam. U svakom slučaju, na konju je uvijek najvažnije ne pasti, kao i gimnastičarkama na gredi - kaže Ude.
Ova mu godina nije krenula najbolje, na prva tri turnira Svjetskog kupa nije uspio ući u finale, a nije prošao kvalifikacije ni na EP-u u Antalyji. Kako se nosio s tim, koliko ga je to uzdrmalo?
- Ova sezona mi nikako nije išla kako sam htio. Tri godine zaredom sam bio u vrhu, od 2020. do 2022. sam uvijek bio u top 8, u četvrtoj godinu u nizu očito nije išlo. Ali nismo ni mi roboti da uvijek možemo biti na najvišoj razini. Nadam se da će sljedeća godina biti puno bolja od ove, vjerujem da će biti tako. Rekao sam da želim četiri puta u karijeri nastupiti na Olimpijskim igrama, triput sam to ostvario, a ako se ne uspijem plasirati u Pariz, postoji i Los Angeles 2028. Guram dalje, dobro se osjećam, tijelo me služi, i dok god je tako, trenirat ću i probati ganjati svoje.
Budući da su prva četiri turnira Svjetskog kupa kvalifikacijska za nastup na SP-u, Filip je bio u neugodnoj situaciji jer nakon Cottbusa, Dohe i Bakua imao na kontu samo pola boda. Spasio ga je na kraju plasman u finale Kaira, to mu je bilo dovoljno da izbori kartu za Antwerpen.
- Već sam mislio da nema šanse da ću ići na SP. Ma uvijek nam uvode neka nova pravila, pa su tako uveli i da su ta četiri turnira kvalifikacijska za SP. Stalno nešto mijenjaju, kao da ovaj sport već sam po sebi nije dovoljno težak, nego nam ga još i dodatno otežavaju. Treniraš jedan element, pa ti ga ne priznaju ili mu smanje vrijednost, pa onda odjednom više nisi konkurentan... Sve je to dosta čudno, ali svi se moramo prilagoditi, pa tako i ja.
Bit će mu ovo već 13. svjetsko prvenstvo u karijeri. Sjeća li se detalja svih prijašnjih nastupa?
- Da sada zažmirim i prolazim po godinama, sjetio bih se svih, jednako kao i svih nastupa na europskim prvenstvima. Već 20 godina sam u vrhu, nadam se da ću izdržati još tih 4-5 koliko mi treba do Los Angelesa, samo moram pametno trenirati. Htio bih ja još više, ali ne da mi trener, tjera me iz dvorane. Prije me nije puštao van, a sad me tjera, ha-ha. Promijenila se situacija, ali ja to još uvijek volim, sretan sam kad napravim vježbu, to me još uvijek ispunjava i dok god je tako, to ću i raditi.
A uživa li i danas jednako u tome kao prije 15 ili 20 godina?
- Sad više uživam jer sam ranije radio višeboj. A kad si osam sati u dvorani, to baš i nije neka zabava. I uz to ne znaš gdje i kad ćeš se ozlijediti. Ja sam prošao tako kako jesam, 2019. sam potrgao nogu, ali hvala Bogu da mi je konj najbolja sprava. Da su to parter ili preskok, ne bih se više usudio skakati i završio bih s karijerom. Valjda je tako trebalo biti. Opet, da sam prestao ranije s višebojem, možda bih ozlijedio zglobove, a ovako mi je cijelo tijelo razvijeno. Volim konja i volim trenirati, nekad više, nekad manje, kao i svi. I veselim se uspjehu. Cijeli proces me, naravno ne veseli, ali kad vidiš da ide na bolje, kad vidiš rezultat, onda si sretan i zaboraviš kroz što si sve prošao. Moj cilj je do kraja karijere osvojiti barem još jednu veliku medalju. Dakle, nema mi druge nego trenirati za taj cilj.
Je li pojačavao vježbu za predstojeće SP?
- Posljednji put sam ovu vježbu radio lani na SP-u u Liverpoolu i sad ću je godinu dana kasnije ponoviti. A za četiri Svjetska kupa koji su početkom sljedeće godine dodat ću još i element “busnari” i onda ću biti konkurentan svima.
To, dakle, znači da je temeljna ideja loviti plasman na OI kroz Svjetski kup? Jedna će ulaznica, naime, biti dostupna već sada u Antwerpenu.
- Uvijek postoji i taj faktor sreće, ali na njega ne možeš računati. Tako se i meni možda sada slučajno posreći da se plasiram u Pariz, ali stvarno ne znam kako, jer mislim da bih za to doslovno morao biti svjetski prvak. Tako da se više fokusiram u glavi na turnire Svjetskog kupa s kojih će dvojica ići na OI.