Još jedno prekrasno poglavlje u priči o svojoj grandioznoj karijeri ispisao je u nedjelju Tin Srbić. Najbolji hrvatski gimnastičar posljednjeg je dana 52. Svjetskog prvenstva u Antwerpenu osvojio srebrnu medalju na preči i tako na briljantan način zaokružio veliku sezonu! I to, kakve li simbolike, na isti datum na koji je prije šest godina senzacionalno postao svjetski prvak u Montrealu. A kao šlag na tortu, u nedjelju je osigurao i plasman na Olimpijske igre u Parizu gdje će dogodine braniti srebro iz Tokija.
Srbić je za svoju izvedbu u Sportpaleisu dobio ocjenu 14,700 i ostao samo iza nedodirljivog Japanca Daikija Hashimota (15,233) koji je od njega bio bolji i na tokijskim Igrama. Njegov izravni konkurent za plasman na OI u Parizu, Brazilac Arthur Mariano, završio je na šestom mjestu.
- Osjećam se kao da mi je ovo prva medalja ikad! Toliko je bilo problema u prošle dvije godine, sumnjao sam u sebe, sumnjao sam da ću se moći vratiti baš na ovu razinu, ali uspjeli smo, ovo je najbolji dokaz - bila je prva Tinova reakcija nakon još jednog velikog dana u karijeri.
Kakva velika godina jednog briljantnog, neuništivog sportaša. Nakon europskog zlata koje je osvojio u travnju u Antalyji, evo ga sada na postolju i na svjetskoj smotri. I s olimpijskom ulaznicom u džepu. A kad se sjetimo kako je završila prošla godina, pa i kako je krenula ova, tko je uopće mogao biti hrabar i prognozirati ovakav rasplet?! No, kad su u pitanju Tin Srbić i njegov trener Lucijan Krce ništa nije nemoguće. Vrijedni, tvrdoglavi i uporni radnici zasukali su rukave i nisu dopustili da ih izbaci iz tračnica sve što je išlo protiv njih.
A išla je protiv njih promjena pravilnika nakon Olimpijskih igara u Tokiju, promjena zbog koje je Tin morao učiti nove teške elemente koje nikad u životu nije radio, jer ranije nije ni imao uvjete za to, i zbog koje je u startu bio u zaostatku za konkurencijom. Išla je protiv njih i neugodna ozljeda ključne kosti koja se lani otegnula na nekoliko mjeseci i dodatno usporila našeg gimnastičara. Ostali su zbog svega toga prošle godine bez finala i na EP-u u Münchenu i na SP-u u Liverpoolu, a ni ova godina nije krenula idealno - nije Tin uspio doći do finala na prvom turniru Svjetskog kupa u Cottbusu i to ga je još malo uzdrmalo. No, nije on tip koji se tako lako predaje. Ostavio je sve iza sebe i korak po korak krenuo graditi novu uspješnu priču i dodatno pojačavati vježbu. Donijelo mu je to prvi naslov europskog prvaka u karijeri, a sada eto i treće svjetsko postolje.
- Rekao sam i treneru, mislim da je ovo najveći napredak koji sam napravio u životu u najmanje vremena. Promijenili smo praktički sve, naučili nove elemente, napravili novu koncepciju i sve to uz ozljedu koja je potrajala gotovo godinu dana. Ali eto, sad se osjećam savršeno!
U nedjeljnom je finalu ulog bio dvostruk. Jer, koliko god je i sam Srbić naglašavao da se prije svega radi o borbi za medalju, bio je i sam svjestan da istovremeno može izboriti i nastup na Olimpijskim igrama u Parizu.
Za podsjetnik, na ovom SP-u samo je jedan specijalist za sprave mogao izboriti put u Pariz. A kako su se šestorica finalista već plasirala na OI kroz višeboj ili kao članovi jedne od 12 najboljih svjetskih ekipa, borba za tu jednu olimpijsku ulaznicu svela se na dvoboj između Srbića i Brazilca Mariana, također nekadašnjeg svjetskog prvaka.
I to je nadmetanje zapravo riješeno vrlo brzo jer Mariano je u finalu nastupao prvi, a Srbić treći. Brazilac je pojačao vježbu u odnosu na kvalifikacije, išao je na maksimalan rizik i pao na pruženom "tkačevu" te dobio ocjenu 13,533.
Otvorilo je to šansu Srbiću koji je znao da čak i ne mora biti na svojoj najvišoj razini kako bi osigurao Pariz. Ali kako je i sam najavio, nikakve kalkulacije nisu dolazile u obzir jer ovo je borba za medalju. Nije htio ići na sigurno i radio je jaku vježbu iz koje je, doduše, izbacio element "hvast" koji ga je dosta mučio u posljednje vrijeme. No, bio je siguran na tri "tkačeva", odlično napravio i "kolman", a za kraj ukopao saskok. Osmijeh na njegovom licu, kao i na licu njegova trenera, rekao je sve. Suci su dugo vijećali i na kraju ga nagradili s velikih, ali ipak zbunjujućih 14,500, smanjivši mu početnu ocjenu na 5,9. Iako je Tin i s time preuzeo vodstvo i osigurao plasman na OI, odmah je trener Krce uložio prigovor koji je nakon pregleda snimke i usvojen, pa mu je ocjena povećana na sjajnih 14,700!
- Bilo mi je 10 tona na leđima, ali u tako sam dobroj formi da sam odradio možda i svoju najbolju vježbu u velikim finalima. Tresao sam se prije, ali čim sam uhvatio pritku, rekao sam si "ideš do kraja, pa što bude".
Priznao je da je gledao i Marianovu vježbu dok se pripremao za nastup.
- Ma, gledao sam, ne mogu si pomoći. Pokušao sam ovaj put, ali nisam mogao, čim je krenuo, pratio sve i malo me iznenadio koliko je pojačao vježbu. Stvarno je dobro radio do tog pada. Dovoljno je dobar da i on ode na OI i da tamo bude kandidat za medalju.
Brazilac se još mora boriti za Pariz, dok Tin više nema tih briga.
- Iskreno, nisam još svjestan da idem na još jedne Igre. Razmišljao sam o tome tjedan dana, ali tijekom nedjelje ni na sekundu to nije prošlo kroz glavu, čak ni nakon vježbe. Tek sada to polako dolazi na svoje. Ništa, imamo plan, imamo vježbu koja je među najboljima na svijetu i idemo raditi kroz cijelu sljedeću godinu do Pariza.
Rekao je Tin i ranije, ako Hashimoto odradi vježbu bez pada i veće pogreške, nedostižan je za ostatak konkurencije. Tako je i bilo, Japanac je bio sjajan i dobio astronomskih 15,233 za prvi naslov svjetskog prvaka na preči.
- Čovjek je genijalac koji u najbitnijim trenucima, kao i ja, odradi sve što treba, samo što je trenutno bolji od mene, tu se nema što razgovarati. Sad je to bilo pola boda razlike, ali to je jedan mali trenutak. Da je nešto malo zeznuo, ja bih bio prvi, on drugi. Kažem, trenutno je bolji, ali idem putem da mu se približim i da ga pokušam napasti.
Puno je ljudi zaslužno za ovo srebro...
Presretan sam kad vidim koliko je ljudi uz mene, posebno trener koji je sad u deliriju. Hvala mojima kod kuće, obitelji i frendovima koji su stalno uz mene, pa teti Mimi (nutricionistica Vurdelja, op. a.) i cijelom HOO-u, hvala mojoj psihologinji Renati Barić, mom klubu ZTD Hrvatski sokol, hvala svima u HGS-u... Tu su bili predsjednik Marijo Možnik i dopredsjednik Robert Seligman, kad pogledam tribinu i vidim ih da skaču od sreće, to mi stvarno puno znači. Sad ćemo se malo proveseliti zajedno. Nemam pojma kako, ali da ću popiti pivo - hoću. Barem jedno, ha-ha.
Veliki mu je ovo poticaj za olimpijsku godinu.
- Kažem, osjećam se kao da mi je ovo prva medalja, kao da opet imam 21 godinu. Idemo dalje opušteno, ali s velikim motivom i željom.