U hrvatskoj gimnastičkoj karavani koja posljednjih tjedana putuje po turnirima Svjetskog kupa i skuplja bodove za plasman na Olimpijske igre trenutno je najugodnije iznenađenje 18-godišnja Sara Šulekić. Djevojka iz Zagreba nakon turnira u Kairu i Cottbusu najbolje stoji od naših predstavnika u lovu na Pariz, trenutno je s 28 bodova na diobi četvrtog mjesta na dvovisinskim ručama, a nije joj neuhvatljivo ni drugo mjesto, ono koje donosi posljednju olimpijsku ulaznicu. Bit će, u svakom slučaju, napeto na predstojeća dva kvalifikacijska turnira, sljedeći tjedan u Bakuu i idući mjesec u Dohi.
- I meni je to pomalo senzacionalno. Valjda zato što sam najmlađa u našoj reprezentaciji koja se trenutno bori za odlazak na Olimpijske igre. Ovih dana se baš osjećam posebno - priznaje Sara.
- Iznenađena sam činjenicom da sam u realnoj igri za Pariz. Nismo to očekivali. U Kairu sam išla na svoju sigurnu vježbu, a u Cottbusu posve novu koja nije sigurna. Riskirali smo zbog jake konkurencije i isplatilo se. Presretna sam što sam uspjela napraviti tu vježbu, to je najjača koju znam i dobila sam najveću ocjenu u karijeri - 13,400. Isto to pokušat ću sljedeći tjedan u Bakuu. Nadam se da ću ostati na istoj razini kao na prva dva turnira.
Osijek mi je najdraži turnir
Priznat će da je zapravo sanjala o Igrama u Los Angelesu 2028. godine, ali kad se već otvorila prilika...
- Ako uspijem osigurati Pariz, super, to će mi biti dodatni motiv za daljnji rad i velika nagrada za sve što sam napravila do sada. Idemo probati, nemamo ništa za izgubiti. Ako uspijemo OK, ako ne, idemo se dalje spremati za LA. Promatrala sam malo druge cure sada u Kairu i Cottbusu. Nevjerojatna su konkurencija, puno iskusnije od mene. Nisam mislila da ću doći blizu njih ovako brzo. Znala sam da jednom mogu, ali nisam mislila da će to biti već sada. Zato sam iznenađena.
Sara je prvi put u fokus javnosti došla krajem 2020. godine kada je u Mersinu osvojila europsko juniorsko srebro na dvovisinskim ručama i postala prva hrvatska gimnastičarka s medaljom s velikih natjecanja.
- Život mi se potpuno promijenio nakon te medalje. Od financijske potpore, boljih uvjeta za treniranje, do bolje opreme. I u školi mi je bilo puno lakše nakon te medalje. Trenutno sam maturantica Sportske gimnazije, voljela bih upisati nutricionizam na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu. U prvom razredu srednje još nisu znali tko je vrhunski sportaš, a tko ne. Zato je meni ta medalja puno pomogla da i profesori shvate koliko treniram i koliko vrijedim. Imam veliku potporu s te strane, iako na natjecanja uvijek nosim knjige i koristim svaki slobodan trenutak da učim - kaže Sara i dodaje:
- Ja sam očito imala sreće da uz sebe uvijek imam ljude koji vide koliko vrijedim - od vrtića kada su tete rekle mojim roditeljima da me moraju staviti na gimnastiku jer zbog moje živahnosti nisu znali kako sa mnom izaći na kraj, pa kroz trenericu Kseniju Piščević koja me prepoznala i gurala, do mog sadašnjeg trenera Marka Breza… Sjećam se kako mi je išlo na živce kad sam bila mala i kad su me svako malo prebacivali u neku novu grupu. Pa sve ispočetka, nova djeca, nova upoznavanja…
Jednostavno, u koju god bi me grupu stavili, brzo sam sve prestigla i slali su me dalje, među naprednije.
Izbori li Olimpijske igre u Parizu ili ne, ova će joj godine svakako biti vrlo zahtjevna.
- Ova godina je za mene izazovnija nego bilo koja druga. Nije dovoljno što imam maturu i upis na fakultet, nego je još i olimpijska sezona i prepuna natjecanja. Nakon Bakua čeka me i Svjetski kup u Antalyji, pa Europsko prvenstvo u Riminiju, a prije njega i nama najdraži turnir - Svjetski kup u Osijeku. Jako mu se veselim. Još nisam uspjela ući u finale, prošle godine sam bila korak do, deveta. Nadam se da ću uspjeti ovaj put, sada sam spremnija za to.
Obitelj i prijatelji najbitniji
Osječki DOBRO World Cup održava se od 4. do 7. travnja i ove godine slavi jubilarno 15. izdanje. Sara će biti jedna od najvećih hrvatskih uzdanica, a ima i jednu posebnu želju.
- Ako izborim finale u Osijeku, možda me i roditelji prvi put uspiju doći gledati. Finala su vikendom pa će im zbog posla ipak biti lakše doći. To bih jako voljela. Obitelj mi je sve. Ono malo slobodnog vremena koje imam nakon gimnastike i škole odvajam samo za obitelj i prijatelje. Oni su mi najbitniji - zaključuje Sara.
