Gradski vrt ponovno je bio u transu, ponovno su navijači bili na nogama, ponovno je osječkom dvoranom odzvanjala Lijepa naša. U subotu je Grad na Dravi slavio zlata svojih sugrađana Roberta Seligmana i Aurela Benovića, ali s ništa manje emocija nisu dočekane ni nedjeljne medalje - zlato Tina Srbića na preči i srebra Ane Đerek na gredi i parteru. Uostalom, Tin i Ana odavno su ušli u srca Osječanima, već godinama ovdje izvlače najbolje iz sebe i oduševljavaju svojim izvedbama.
Srbić je prijašnjih godina na Svjetskom kupu u Osijeku osvojio jednu broncu i tri zlata. Ove je godine s malo više opreza došao u Slavoniju, dijelom zbog toga što je za ovu sezonu morao drastično promijeniti vježbu i još uvijek nije s njom “na ti”, a još više zbog ozljede ključne kosti koju je zadobio u ožujku u Dohi i koja ga još uvijek sprečava da radi najtežu verziju svoje vježbe. Imao je, osim toga, čak i jaču konkurenciju nego što je očekivao jer Brazilci Lucas de Souza Bitencourt i Caio Souza odradili su odličan posao, obojica su dobili ocjene 14,266, ali Tin je ipak bio za nijansu bolji i s ocjenom 14,300 četvrti put u karijeri stao na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja u Osijeku. Jubilarno mu je to deseto zlato u Svjetskom kupu i ukupno 18. medalja.
"Bilo mi je preteško, zadnji sam nastupao s novom vježbom i to još pojačanom. Na kraju nije ispalo da je pojačana, jer nisam uspio zadnju vezu dva “tkačeva” napraviti. Po novim pravilima onda nema smisla ni da posebno radim taj zadnji element, tako da i nisam, ali bila je na kraju desetinku jača početna ocjena nego u kvalifikacijama jer sam napravio jedan težak element i to onaj koji inače radim prvi, a sad sam napravio četvrti. Svašta sam tu promijenio, bilo je puno novih elemenata i uspio sam na kraju odraditi jako dobro", rekao je Tin.
Brazilci su postavili iznimno visoke kriterije.
"Mislim da su ocjene svih bile malo više nego što sam očekivao. Nisam bio siguran da ću dobiti veću ocjenu od Brazilaca, ali mislim da su suci nagradili moju borbenost, a i dečki su mi rekli da sam zasluženo prvi."
Hrvatski rekorder
Osječku atmosferu već je ranije proglasio najboljom u Svjetskom kupu, a oduševljenje publikom nije skrivao ni nakon nastupa.
"Stvarno nisam bio toliko nabrijan sve dok me nisu prozvali i dok nisam čuo publiku. I tijekom same vježbe bi mi bilo dosta teže da nisam čuo kako me bodre jer dosta sam se čupao što se možda i nije vidjelo. Nije svaki element išao kako treba i to mi je uzelo puno snage. Ali, sretan sam da sam se uspio izboriti i da sam opet uspio odraditi sve nove elemente, nisam ih još nijednom fulao na natjecanjima tako da to očito ide u dobrom smjeru. Istina, nisam uspio odraditi zadnju kombinaciju. Da je bilo SP, možda bih išao na glavu pa i odletio na tom zadnjem elementu, ali u ovom trenutku nisam imao snage, potrošio sam se prije u vježbi i htio sam je završiti kako treba. Nadam se da je trener zadovoljan."
Ne sumnjamo da će Lucijan Krce biti zadovoljan nakon zlata.
"Ma pustite vi to. Da nisam išao tu vježbu koju smo se dogovorili s tim novim ekstra elementom “stadler-ribalkom”, špotao bi me i da sam bio prvi. Takav je bio dogovor, ja sam ga pokušao ispuniti, trudio sam se i on to vidi, tako da mislim da smo obojica jako zadovoljni idemo sada dalje raditi da budemo potpuno spremni do Europskog prvenstva u Münchenu."
Gdje čuva sva ta silna osječka zlata?
"To sve mama vješa po zidu u Dubravi, tako da ću to njoj dati da sredi."
S četiri zlatne medalje u Osijeku sada je hrvatski rekorder.
"A ništa, onda to moram još “podebljati” da me nitko ne stigne u budućnosti."
Savršeni tjedan u kojem je položila posljednji kolokvij na Učiteljskom fakultetu i saznala da je dobitnica rektorove nagrade, odlična studentica i ista takva sportašica Ana Đerek zaokružila je s nove dvije medalje u Osijeku. Na gredi je bolja od nje bila samo svjetska prvakinja iz 2017. godine, Njemica Pauline Schäfer, a na parteru iza Rumunjke Ane Barbosu.
"Rekla sam ujutro da će biti odlično ako osvojim srebro jer to je bila jedina medalja u Osijeku koju nemam. Ovo je treći vikend zaredom da osvajam po dvije medalje, a to stvarno nije mala stvar", istaknula je Ana.
Treneru Miroslavu Končareviću poklonila je najljepši poklon za rođendan.
"S obzirom na to da nema boljeg trenera od njega, zaslužuje ovakav poklon."
Posljednji atom snage
Prokomentirala je Splićanka i obje svoje jučerašnje vježbe.
"Počelo je klimavo na gredi, s greškom na prvom elementu, i već tu je trema porasla s 10 na 110 posto, ali na kraju sam opet izvukla vježbu bez većih pogrešaka s jako teškim i dobrim saskokom. Sve skupa, na postolju su uz mene bili svjetska i europska prvakinja, prezadovoljna sam što sam se našla rame uz rame s tako klasnim gimnastičarkama."
Nakon što je izgrlila Tina i čestitala mu na zlatu, odradila je i drugi dio nedjeljnog posla.
"Na parteru sam se stvarno osjećala dobro, znala sam da ću dati zadnji atom snage. Uspjela sama uživati, nisam napravila nikakvu veću pogrešku i prezadovoljna sam", zaključila je Ana koja sada ima 17 medalja u Svjetskom kupu.
Dodajmo za kraj da je ovo bila najupsješnija godina za hrvatsku gimnastiku u Osijeku, s tri zlata i dva srebra. Od osam naših predstavnika, čak šest ih se plasiralo u finale, a dvije najmlađe djevojke, Tina Zelčić i Antea Ercegović su bile u statusu prve, odnosno druge rezerve.