Prvak Europe, zvuči tako lijepo, bile su prve riječi Tina Srbića nakon što je u Antalyji postao novi europski prvak na preči.
- Bila mi je to velika želja, spominjao sam to i ranije i nadao sam se da može doći ovako brzo, ali nisam time baš puno razbijao glavu. Uspio sam se fokusirati na svoju izvedbu i dati maksimum od sebe - dodao je novi europski kralj kraljevske sprave.
Čim je završio vježbu, ispričao je, vidio je na treneru Lucijanu Krceu koliko je sretan i ponosan.
- Ali ne toliko zbog rezultata, koliko zbog toga što smo se opet izdigli i zbog ovoga što sam uspio izvući iz sebe nakon loše sezone, nakon ozljeda, nakon psihičkih i fizičkih nestabilnosti.
Trebalo mu je vremena da se pronađe u novim okolnostima i sprijatelji s elementima koje ranije nije izvodio, ali u konačnici je uspio. Vratio se, kako sam kaže, onaj stari Tin.
- Jesam, ali nije to još uvijek bio onaj najbolji "feeling" na spravi u finalu, tako da može to još bolje. Veselim se, iskreno, daljnjem radu jer se u zadnjih par mjeseci napokon osjećam jako dobro sam sa sobom i sa svojim vježbanjem.
U sedmom velikom finalu karijere došao je do šeste medalje! Nema boljeg podatka za dočarati o kakvom se čudesnom sportašu radi.
- Da, stvarno je taj postotak odličan. Ne znam ni sam što bih rekao, tek sam sišao sa sprave i još uvijek sam malo pospan, ha-ha. Ma stvarno, čak i nisam toliko ponosan ili nešto drugo, nego sam baš sretan.
Odmah po doskoku, poslao je srce u smjeru Marija Možnika, svojeg velikog prijatelja i uzora, koji je nedavno proživio obiteljsku tragediju.
- Bilo mi je važno da je tu uz mene, da me gleda i da mu pokažem da ga cijenim. Ovo je bila vježba za njega i njegovu obitelj zbog svega što im se nedavno dogodilo.
Tin je nastupao peti u finalu. Dotad je svoj posao već odradio Carlo Macchini, talijanski gimnastičar koji je bio najbolji u kvalifikacijama i koji je imao najveću startnu ocjenu na ovom EP-u. Samim time se nametao i kao glavni konkurent Srbiću i s ukupnom ocjenom 14,200 mu je bacio rukavicu u lice. Povećao je Macchini start na 6,3 u odnosu na kvalifikacije, bilo je jasno da napada zlato, ali bila je to vježba s dosta sitnijih pogrešaka i s nesigurnošću u saskoku, tako da je u konačnici dobio i malo nižu ocjenu nego u utorak.
No, nije Tin ni na trenutak zbog pomislio ići s nekom lakšom verzijom svoje vježbe.
- Prošlo bi mi to kroz glavu da Macchini nije dobio 14,200, nego, recimo, 13,900. Ali, opet ne bih išao s lakšom vježbom ako ni zbog čega drugog, onda zato što bi me trener istukao kasnije, ha-ha. Verbalno, naravno. Dogovor je bio da idemo s težom vježbom, a kad se nešto dogovorimo, toga se i držimo.
Široki osmijeh na licu otkrio je koliki mu je teret pao s leđa. Koliko god je bio opušten posljednjih dana i koliko god su mu svi ponavljali da samo uživa u finalu, bilo je sigurno da neće biti tako.
- Prije nego što smo izašli na finale, Macchini je rekao "uživajte, dečki". A ja sam mu odgovorio "uživat ćemo kasnije". Jer jednostavno, na spravi je teško uživati. I kad radiš poletno i dobro, opet to nije uživancija, opet moraš biti koncentriran, nema tu opuštanja. Uživa se poslije i mislim da sam krenuo uživati od trenutka kad sam doskočio.
Priznat će da je bilo i treme, ali ne u nekom uobičajenom obliku. Jer spavao je noć uoči finala kao beba.
- Nije to bila takva trema da se treseš, da si nervozan, ovaj put je došla u obliku pospanosti i mirnoće. I inače sam miran, ali sad sam bio još mirniji. Mogao sam još odspavati da nismo tako rano morali ići u dvoranu, ha-ha. Osjećao sam se i u dvorani malo sporo i uspavano, ali čim sam uhvatio preču i napravio prvi element, samo sam se ‘stresao‘ i rekao si, "OK, sad daj sve od sebe". I uspio sam.
Koliko je mama ovaj put bila nervozna? Poznato je da šeće kvartom tijekom Tinovih velikih finala.
- Nemam pojma, poslala mi je poruku prije, klasično "sretno" uz sliku našeg psa Zdenka. Nisam joj odgovorio jer ne volim baš previše odgovarati na takve poruke prije samih finala, ali čut ćemo se kasnije. A siguran sam da nije gledala.
Priprema li se fešta u Dubravi, kako će slaviti europski prvak?
- Iskreno, mislim da se prije malo više i ekstremnije slavilo. Ali ne znam kako slavi prvak Europe, nisam to još bio pa ću tek vidjeti kad se vratim, ha-ha.
A taj povratak očekuje s nestrpljenjem jer nakupilo se već deset dana u Turskoj.
- Prošlo je brzo, ali u nedjelju ujutro sam ipak počeo razmišljati, "ajde još samo danas". Otići ćemo sad do grada popiti koje pivo i idemo doma. Veselim se povratku i svemu što me čeka iako doma baš i nema puno opuštanja. Uzet ću si dan-dva da mi se malo sve slegne i idemo dalje raditi. Uskoro me čeka Svjetski kup u Osijeku i već tamo planiramo isprobavati neke kombinacije za Svjetsko prvenstvo. Radujem se povratku u dvoranu. Nije da mi se u ovom trenutku baš puno trenira, ali veseli me to što ću moći pokazati još više od ovoga.
Znači, trener neće dati europskom prvaku koji slobodan dan?
- Dao bi mi on da ja želim. Ali mislim da ću već u utorak doći lagano u dvoranu pozdraviti ekipu i pokazati se, a već od srijede kreće normalno dalje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....