Rekao je da je i noć uoči finala spavao kao beba, a kako li je tek lijep san bio noć kasnije. I buđenje u ponedjeljak ujutro, buđenje s europskim zlatom oko vrata. Tin Srbić ispunio si je još jedan sportski san, napravio još jedan pothvat u grandioznoj karijeri, pothvat koji će imati itekako važno mjesto u njegovom životopisu.
Kad se sjetimo koliko je prije manje od pola godine bio tužan i uzdrman nakon neuspješnog nastupa u kvalifikacijama Svjetskog prvenstva u Liverpoolu, onda ovo zlato iz Antalyje dobiva još više na vrijednosti. Istina, poručio je i tada da nikad neće odustati i da će se vratiti na najvišu razinu, ali vjerojatno ni on sam nije bio siguran da će taj povratak doći tako brzo.
A došao je jer u ovom se 26-godišnjaku iz Dubrave krije žilavi sportaš, sportaš koji je spreman ići i preko granica boli, koji neće dopustiti da ga sruše sudačke nepravde kakve su neizbježne u gimnastici, koji je spreman sate i sate provoditi u dvorani i krvavo raditi, koji će i nakon osvojenog zlata mirno reći - idemo dalje trenirati, nije sad vrijeme za odmor. Kad si Tin Srbić nešto zacrta, on to i ostvari, čak i kad su izgledi protiv njega i kad mu poručuju - mislili smo da si gotov. I zato nije pretjerano reći da već danas spada u red najvećih hrvatskih sportaša svih vremena. Šest medalja s najvećih natjecanja govori u prilog tome, šest medalja u bazičnom sportu koji je raširen po cijelom planetu i u kojem dominiraju najveće svjetske sile.
Ne tako davno je priznao da mu je europsko zlato velika želja i motiv nakon svega što je već osvojio. I nije trebalo dugo da to ispuni. S obzirom na to da je tako brz, pitali smo ga dan nakon trijumfa u Turskoj koji će si sljedeći cilj postaviti.
- Pa sad trenutno nemam pojma. Možda još jedno europsko zlato, ha-ha. Nisam o tome još stigao razmišljati.
Ne opterećuje se rekordima
Nije se puno feštalo u nedjelju navečer u Antalyji jer već je sljedeće jutro trebalo krenuti kući, ali vremena za malu proslavu se ipak našlo.
- Nije to bilo neko veliko slavlje, ali počastio je trener lijepom večerom sve nas koji smo ostali ovdje. Odveo nas je u jedan od najljepših restorana u Antalyji, s prekrasnim pogledom, zalaskom sunca i finom ribom. Malo smo pojeli, popili, družili se, poslije toga i prošetali gradom. Ništa spektakularno, ali ugodno.
Gdje bi svrstao ovu medalju u poretku svojih uspjeha, posebno s obzirom na to da je došla nakon malo težeg razdoblja i godine bez velikih finala?
- Sve medalje idu ispod olimpijske, ali ovu bih stavio u rang svjetskog zlata. Naravno da je to svjetsko zlato posebno jer je bilo prvo i totalno neočekivano, ali ova medalja mi je jedna od najdražih baš zbog toga što znamo iz kakvih smo se sve problema izvukli. Poslije svega sam došao ovamo kao jedan od favorita, opravdao tu ulogu i zato mi je ovo stvarno jedan od najdražih uspjeha.
Trener Lucijan Krce rekao je odmah nakon finala da je Tin sazrio i da je sad stvarno počeo uživati u tome što radi.
- Definitivno je tako, pogotovo u posljednjih nekoliko mjeseci. Puno više nego što je to bilo prije. Nekako sam promijenio pogled na sve stvari, i na treninge i na nastupe, i počeo sam opet uživati u svemu.
Koliko mu znači podatak da više nema nijednog velikog natjecanja na kojem nije nadmašio ili izjednačio najbolji hrvatski rezultat? Trener je spomenuo da je bilo razdoblja kad su ga prošli rezultati znali opterećivati.
- Nije me nikad toliko opterećivao rezultat koliko taj neki osjećaj nemoći prošle sezone, osjećaj da možda ipak nisam na razini na kojoj sam bio i na kojoj bih htio biti. A ti podaci da sam sada možda najbolji hrvatski gimnastičar u povijesti mi ništa posebno ne znače. Najbitnija mi je ipak osobna satisfakcija da sam opet u vrhu, da je ono što radim dobro, da vjerujem u sebe i da znam da vrijedim.
Velika razlika između EP i SP
Je li ikad bilo trenutaka da je nakon promjene pravilnika pomislio ili se uplašio da se više neće moći boriti za najveće medalje? Jer, podsjetit ćemo još jednom, zbog novih pravila koja su uvedena nakon Olimpijskih igara u Tokiju, u velikoj je mjeri morao promijeniti svoju vježbu, čak toliko da su mu i drugi gimnastičari govorili da su mislili da je gotov što se tiče borbe za vrh.
- Imao sam jedan takav kratak period, da. Bilo je to prošle godine, ne znam točno kada, vjerojatno negdje oko EP-a u Münchenu. Shvatio sam tek kasnije da u tom razdoblju nije bilo ni realno očekivati da budem u vrhu jer osim što sam mijenjao vježbu, i tu promijenjenu sam morao opet mijenjati jer mi je ispala ključna kost. Tako da nisam realno gledao situaciju, nisam gledao kroz što sve prolazim i da treba proći izvjesno vrijeme da se sve posloži. Kažem, u jednom je razdoblju bilo takvih misli, ali naravno da to nije bilo nešto što stvarno mislim nego više neki obrambeni mehanizam ili strah.
Kao što smo već i naglasili, gimnastika je globalni sport i jasno je da postoji velika razlika u konkurenciji između europskih i svjetskih prvenstava. Samim time je jasno i da će Tin morati pojačavati vježbu za Svjetsko prvenstvo koje se najesen održava u Antwerpenu i na kojem će imati prvu mogućnost plasmana na OI u Parizu. U planu je za početak povećanje startne ocjene s 5,9 na 6,2, no hoće li to biti dovoljno da se može uključiti u borbu i za svjetsko postolje ili će za okršaje protiv Japanaca i ostalih trebati još nadograđivanja?
- Tih 6,2 je dovoljno za borbu, ali da bih bio baš jedan od favorita za medalju, trebat će vježbu još pojačati, plan je do 6,4. Mislim da bi to onda bilo sasvim dovoljno. I ta vježba od 6,2 je već jako dobra na svjetskoj razini, definitivno za borbu za finale. Možda i za medalju, ali u tom slučaju ipak moraš čekati grešku Japanaca, Kineza, Amerikanaca i ostalih.
Nova kombinacija za 6,4
Odmah nakon povratka iz Antalyje kreću s uvježbavanjem novih kombinacija.
- Na ovu vježbu ubacujemo element “stalder rybalko”, to će onda biti startna ocjena 6,2. A za 6,4 ide jedna nova kombinacija koju još nisam izvodio, probao sam je tek tu i tamo na treningu. Nismo to dosad imali vremena isprobavati, rekli smo da ćemo se baviti time kad završi EP. Početak vježbe će biti isti, “adler” s pola okreta, a na to će se odmah vezati pruženi “piatti”, jedna zanimljiva kombinacija koju nitko ne radi. Vjerujem da to mogu, ali trebat će opet neko vrijeme da se to usavrši jer je dosta teško. A ova vježba od 6,2 ne da je realna, nego već sada osjećam da to mogu.
Kako bi opisao svoj odnos s trenerom s kojim radi praktički cijeli život?
- Puno mi znači odnos s mojim trenerom koji je ekstremno dobar. Pogotovo sad kad sam i ja stariji pa možemo normalno i otvoreno o svemu razgovarati. Svjestan sam da mu ne moram u detalje govoriti o svom privatnom životu, ali mu moram reći ako imam nekakvih problema da zna prema tome prilagođavati i treninge. Jer ipak nam je obojici u cilju da smo u toj dvorani sretni i zadovoljni i da ne dovodimo treninge u neku riskantnu zonu. Zato mi je jako drago da imam normalnog trenera kojem je jako stalo do mene i meni do njega.
Ponekad psihički odlutaš
Krce je spomenuo prije nekoliko dana da nikad svoj autoritet nije gradio na ulijevanju straha. Koliko Tinu to znači, odnosno bi li se mogao i htio nositi s nekim trenerom koji bi se postavljao kao strah i trepet?
- Iskreno, mislim da to ne bi dugo trajalo. Vrlo brzo bismo se posvađali. Mislim da nijedan trener ne bi uspio usaditi u mene strah jer to i nema smisla.
Zna li danas biti nesuglasica između njih dvojice i kako ih rješavaju?
- Zna ih biti, ali nisu to nikakve nesuglasice na duge staze. To je jedan trening na kojem se svašta zna dogoditi. Ponekad psihički odlutaš, čak i treneru se to zna dogoditi, i kažeš neke stvari koje nemaju smisla i koje zapravo ni ne misliš. Dođeš drugi dan normalno na trening, sjedneš i porazgovaraš. Samo trebaš biti iskren i normalan i ljudski se to riješi. Mislim da svaki trener može razumjeti svog vježbača kad ima neke probleme, samo trebaš to otvoreno reći i probati u objasniti kako se osjećaš u tom trenutku. I čim to izgovoriš, već je lakše.
Ima vrhunskih sportaša koji nakon velikih uspjeha pomisle da sve znaju i da dalje mogu bez pravog stručnog vodstva, ali Tin nije iz te priče.
- To i nisu vrhunski sportaši, samo toliko ću reći. Jer ne da ne znaš sve, nego ti je trener sve i bez njega ništa ne bi napravio. Svaki “vrhunski” sportaš koji misli da može sam nije vrhunski sportaš.