Kad je prije tri godine došao u Osijek kako bi se pripremao u tamošnjem Sokol Centru, daleko od ruskih granata koje su padale, a i dalje na žalost padaju na njegovu rodnu Ukrajinu, teško da je mlađahni Ilja Kovtun mogao zamisliti da će jednog dana nastupati u hrvatskom dresu. Ideja je bila da s trenericom Irinom Gorbačevom Nadjuk ostane oko dva mjeseca, ali boravak se, eto, odužio na više od tri godine, a prije nekoliko dana stigla je i službena potvrda da je jedan od najboljih gimnastičara svijeta dobio hrvatsko državljanstvo te da će ubuduće nastupati za našu zemlju.
U Osijeku se danas 21-godišnji Kovtun potpuno udomaćio, naučio je hrvatski jezik, našao je i djevojku, a kad se na sve to doda nezadovoljstvo odnosom matičnog Ukrajinskog gimnastičkog saveza prema njemu, nije bilo toliko neočekivano kad su trenerica i on krajem prošle godine zatražili hrvatsku putovnicu. Za našu gimnastiku i sport to je ogromno pojačanje jer mladić iz Čerkasija je aktualni svjetski doprvak u višeboju, donedavno europski prvak na ručama i preči, a na lanjskim Olimpijskim igrama u Parizu osvojio je srebro na ručama, te bio četvrti u višeboju i na parteru. Kako nam je rekao u intervjuu prije tri mjeseca, veliki mu je cilj osvojiti svjetsko i olimpijsko zlato, po mogućnosti u višeboju. Dakako, u hrvatskom dresu.
Ove godine na SP-u u Indoneziji to neće imati priliku napraviti jer kako je Međunarodna gimnastička federacija (FIG) tek 10. srpnja potvrdila promjenu državljanstva, treba proći godina dana da Kovtun može nastupati za novu reprezentaciju. Je li se cijela ta procedura otegnula više nego što su mislili čelni ljudi naše gimnastike, pitamo hrvatskog izbornika Vladimira Mađarevića, čovjeka koji je prije tri godine i pozvao Kovtuna u Osijek.
- Malo jest, ali čak ne toliko zbog FIG-a, nego je naš sustav reagirao sporije nego što smo mislili. Od Nove godine smo krenuli u to i trajalo je, eto, šest mjeseci da se formalizira cijela priča. Trebalo je proći nekoliko razina, najprije HGS, pa HOO, pa Vijeće za sport i Ministarstvo turizma i sporta, a na kraju je ministar Tonči Glavina to trebao potvrditi. Poslije toga je sve otišlo na policiju gdje je procedura bila jasna s obzirom na to da su svi preduvjeti ispoštovani - objašnjava Mađarević i otkriva da se sve umalo još i više zakompliciralo.
- U FIG smo upali u zadnji čas jer je taman bila u tijeku srpanjska sjednica Izvršnog odbora, a sljedeća je najavljena tek za listopad. A kad je sjednica već bila u tijeku, mi smo još uvijek imali proizvodnju putovnice, tek je izlazila iz tiska na policiji, ha-ha. Uspjeli smo se na kraju "zakačiti" na taj IO i tamo je prošlo sve kako treba. Jednogodišnja karantena mu istječe 10. srpnja 2026., ako u međuvremenu ne uspijemo to razdoblje skratiti. Ali čak i nema potrebe jer hvata sva najvažnija natjecanja u 2026., odnosno EP u Zagrebu gdje se ujedno kroz višeboj može kvalificirati na SP koje je najesen.
Da nisu u posljednji trenutak uspjeli predati zahtjev Izvršnom odboru FIG-a...
- Cijela sljedeća godina bi nam bila kompromitirana.
Reakcije iz Ukrajine na Kovtunovu odluku bile su vrlo oštre, što je i razumljivo jer ne bi ni u Hrvatskoj bilo drugačije da je priča obrnuta. Jesu li ga Ukrajinci pokušali zaustaviti proteklih mjeseci?
- Pokušavali su ga iz njihovog Saveza nagovoriti da se predomisli, ali nisu uspjeli, i zasad mu nisu voljni dati razrješenje što znači da ga čeka tih godinu dana karantene. Ali treba reći da on već više od tri godine živi ovdje, govori hrvatski, ima djevojku ovdje i on je praktički Hrvat i bez te potvrde i putovnice. Vjerojatno će se kroz neko vrijeme i oženiti, pa bi tako i "prirodnim" putem došao do državljanstva.
Može li više od godine dana bez jakih nastupa ostaviti traga na njegovoj formi?
- Ne. On je profesionalac, zna kako mora trenirati i što mora raditi, a postoje i klupska natjecanja u njemačkoj, talijanskoj i francuskoj ligi na kojima nastupa i koja nisu vezana uz državljanstvo, tako da može imati neke kontrolne točke. Imamo i mi kontrolne treninge reprezentacije koji mu također mogu biti motivacijske točke, tako da mislim da će ta godina proći dok se pljesne dlanom o dlan, te da to neće biti problem.
Što Ilja, ili da ga sada nazovemo hrvatskom inačicom Ilija, može donijeti hrvatskoj gimnastici?
- Za našu gimnastiku je čudo da ima kontinuitet velikih rezultata već 17 godina, ali kod malih zemalja je to uvijek kao mjehur od sapunice. Imamo primjer plivanja koje je prije 15-20 godina bilo u punoj snazi i onda se pomalo sve to raspalo. Mi sada imamo Filipa Udea koji ima gotovo 40 godina, Tin Srbić je blizu 30, boli ga ključna kost i kalkulira s natjecanjima, tako da praktički ostajemo samo na Aurelu Benoviću, dakle jako nas je malo. S Ilijom dobivamo sigurnost, dobivamo 21-godišnjeg gimnastičara koji je barem u sljedeća dva olimpijska ciklusa potentan za velike rezultate i može biti uzor našim mladim sportašima.
Može li kao jedan od najboljih svjetskih višebojaca dati zamah ovoj disciplini i u Hrvatskoj?
- Nama to i jest cilj, mi smo već sada u mlađim dobnim kategorijama stavili naglasak na višeboj. Iako je jako rijetko da višebojci iz malih zemalja konkuriraju za medalje ili velika finala, jer obično je to rezervirano za velesile poput SAD-a, Japana, Kine, nije isključeno da možemo uspjeti. Radit ćemo na tome s Lucijanom Krceom, trenerom Tina Srbića, koji je izbornik mlađih dobnih kategorija, a Ilija sigurno može pridonijeti tome kao dobar primjer mladima koji kreću tim stopama. Dobar je i na onim spravama na kojima mi nemamo iskustvo i znanje, poput ruča i karika, tako da upotpunjuje cijelu našu priču.
Nema sumnje, bit će nam jak adut za Olimpijske igre u Los Angelesu...
- Apsolutno, tome smo se i nadali. Uz naše dečke, Srbića, Benovića, a još uvijek i Udea, sigurno će biti dominantan lik hrvatskog sporta. Pronosit će ime Hrvatske po svijetu i na najbolji način promovirati naš sport i našu zemlju. Drago nam je da se odlučio za naš klub, grad i državu, jer sportaš takvog kalibra je mogao otići u Njemačku ili negdje drugdje, ali uspjeli smo ga zadržati kod nas.
I za kraj, koliki će biti dobitak od ulaska Kovtunove trenerice Irine Gorbačeve u sustav hrvatske gimnastike?
- Ona je trenerica koja potječe iz bivšeg Sovjetskog Saveza, dakle sa znanjem koje počiva na velikoj tradiciji jer SSSR je bio perjanica gimnastike dugi niz godina, a Rusija i Ukrajina su to i danas. S Irinom dobivamo znanja koja dosad nismo imali u Hrvatskoj. Gimnastika je kod nas tek u posljednjih 20-godina došla do ovih razmjera, tako da nam još uvijek puno toga nedostaje i sigurno možemo puno naučiti od trenerice njenog kova. Tu je i njezin suprug Stepan Gorbačev koji je Kazahstanac i koji je bio vrhunski gimnastičar, natjecao do svoje 38. godine. Njih dvoje kao tim su puni znanja, predani su ovome što rade, vole to i mislim da će to biti sjajna nadopuna trenerskom kadru u Hrvatskoj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....