Još nekoliko stresnih sati čeka najboljeg hrvatskog gimnastičara Tina Srbića nakon odrađenih kvalifikacija preče na 52. Svjetskom prvenstvu koje je u subotu počelo u Antwerpenu. Za svoju je vježbu dobio ocjenu 14,433 što ga nakon prvog kvalifikacijskog dana i nakon što su posao odradili gimnastičari u četiri od šest skupina, drži na četvrtom mjestu. Točno tu je Tin bio i neposredno nakon svog nastupa, a premda su do kraja subote ostale još dvije skupine, nitko ga više nije prestigao. Ispred njega su zasad samo aktualni olimpijski pobjednik, Japanac Daiki Hashimoto (15,000), Kazahstanac Milad Karimi (14,600), te drugi japanski predstavnik Kenta Chiba (14,500).
Zanimljivo je da su u trećoj i četvrtoj skupini bile reprezentacije SAD-a i Kine prepune sjajnih gimnastičara, ali svi su ostali iza Srbića, a najviše su mu se približili Su Weide (14,300) i Paul Juda (14,166). Osim njih, mjesta u finalu zasad drže još i Brazilac Arthur Mariano (14,133) te Nizozemac Bart Deurloo (14,100). Naravno, ništa još nije gotovo jer i u dvije nedjeljne skupine ima odličnih gimnastičara, poput lanjskog finalista, Cipranina Iliasa Georgioua, opasnih Mađara Balazsa i Meszarosa, nepredvidivih Talijana... No, Tin ima vrlo dobre šanse, a poklopi li se tako da s njim u finalu budu svi gimnastičari koji su izborili plasman na Olimpijske igre kroz višeboj ili kao dio ekipa, mogao bi već ove nedjelje slaviti i odlazak u Pariz.
Gotovo savršena izvedba
Tin je planirao u kvalifikacijama raditi vježbu početne ocjene 6,3, no svjesno je to smanjio, izbacivši jedan element na kojem se nije osjećao sigurno na zagrijavanju. Time mu je početna ocjena automatski pala na 6,1, a suci su mu je dodatno smanjili na 5,9, procijenivši da "tkačev" koji je odradio nije bio pruženi nego sklonjeni. Uložili su Srbić i njegov trener Lucijan Krce prigovor, ali suci su ostali pri svome.
- Ma, osobno bih i ja uvijek tako sudio i to je realno, ali znam da tako ne sude svima i malo se testira strogoća na meni. Iskreno, ne znam zašto je tako. Ali, neću se žaliti na njih, puno je ostalo do kraja.
Na stranu odbici od startne ocjene, sama Tinova izvedba bila je gotovo savršena, a ukopao je i saskok.
- Jako sam zadovoljan sobom, svojim pristupom i sitnicama s kojima sam se uspio izboriti. Bilo je malo stresno jer sam imao rupu od 40-ak minuta od zadnjeg zagrijavanja do dizanja ruke i samog nastupa. Znao sam u sebi da, ako napravim prvi i najteži dio vježbe kako treba, element "quast" nema smisla raditi jer jednostavno mi je stvarao preveliki stres i previše crpio snagu iz mene, i mentalnu i fizičku. Zapravo je to prelagani element, ali imao sam s njim probleme tehničke prirode. To je tako, nekad mozak odluči da nešto jednostavno ne ide, da se pokvario osjećaj. Osim toga, izvedba je stvarno bila idealna, ukopan saskok, sve kombinacije su bile lijepe.
Jasno je da neposredno nakon nastupa Tin nije bio siguran hoće li mu dobivena ocjena biti dovoljna.
- Na nekoliko posljednjih svjetskih prvenstava ova je ocjena bila dovoljna za finale, ali sada mi slijedi čekanje. Nemamo si što zamjeriti, ni trener ni ja. Ovo je najveće moguće natjecanje, ujedno i kvalifikacije za Olimpijske igre, a mi smo odradili dobar posao nakon svih ozljeda, promjena pravila i svega... Ovo je za mene pobjeda, ogroman zalog za dalje, a kako će sve ispasti, vidjet ćemo. Više ćemo moći komentirati u nedjelju kad završe kvalifikacije.
Nije se Tin želio previše zadržavati u dvorani nakon nastupa i gledati nastavak kvalifikacija.
- Ma ne mogu tu biti cijeli dan, puknuo bih.
Za kraj je poželio poslati poruku podrške kolegi koji prolazi kroz teške trenutke.
- Htio bih našem kolegi Aurelu Benoviću izraziti sućut zbog gubitka majke. Znam da mu nije lako, ali nadam se da će izaći jači iz toga.
Četiri puta na Olimpijske igre
Za razliku od Srbića, naš drugi predstavnik Filip Ude znao je odmah nakon svog nastupa da ga neće biti u finalu. Čakovčanin je pogriješio u drugom dijelu vježbe i pao s konja, te dobio slabu ocjenu 13,133 s kojom je nakon četiri skupine na 45. mjestu.
- Sve je dobro išlo, a onda sam na sedmom elementu napravio tehničku pogrešku. Ruku sam postavio nekoliko centimetara krivo i taman je tu bila hvataljka. Nisam ni razmišljao da bi se tu moglo nešto dogoditi, ali to je gimnastika, a konj s hvataljkama je isti kao ženska greda, možeš napraviti 100 vježbi, pa na 101. padneš. Ništa, glavu gore i vraćamo se u dvoranu raditi za Svjetski kup preko kojeg ću loviti Olimpijske igre.
Silno je želio i treću godinu zaredom ući u finale SP-a, ali ovaj put nije išlo.
- Naravno da bismo svi željeli biti prvi, ali ne ide uvijek tako. No, kako moj trener kaže, ako se trudiš, radiš i vjeruješ, doći će praznik i u tvoju ulicu. Time se vodim kroz cijelu karijeru.
Bilo je već dosta praznika i u njegovoj ulici. Nema velikog natjecanja s kojeg nema medalju.
- Još dok sam bio mali, rekao sam da želim četiri puta otići na Olimpijske igre. Nedostaju mi još jedne i to me tjera dalje, osjećam da mogu još puno dati, da mogu osvojiti još jednu veliku medalju i dok god sam zdrav, težit ću tome. Ne želim se osvrnuti za deset godina i reći si "mogao si još 3-4 godine biti na visokoj razini, a nisi". Rekao sam već jednom da će me lopatom morati odnijeti s konja - zaključio je naš srebrni olimpijac iz Pekinga.