Srbić ostao bez finala: ‘U milisekundi sam krivo procijenio pod i malo su mi noge klecnule‘

Cijela mu je godina bila takva da ni njezin završetak zapravo nije iznenađenje. Tin Srbić nije se uspio plasirati u finale Svjetskog prvenstva u Jakarti gdje je došao kao aktualni doprvak na preči. Najbolji hrvatski gimnastičar s vježbom koju trenutačno ima "u arsenalu" teško može konkurirati za sam svjetski vrh, a kad mu se još dogodi pogreška na saskoku kao u nedjeljnim kvalifikacijama, i plasman u finale ostaje samo san. Kvalifikacije još uvijek nisu dovršene, ostale su još dvije skupine koje su na rasporedu u ponedjeljak, pa tako i ne znamo konačan Srbićev plasman, ali nakon nastupa 87 gimnastičara nalazi se na 12. mjestu s ocjenom 13,833.

Još od prošlogodišnjih Olimpijskih igara u Parizu gdje je dvaput pao u finalu i ozlijedio lakat i rame, ništa na Tinovom sportskom putu nije teklo glatko. Trebalo je najprije vremena za zaliječiti spomenute ozljede, a onda je morao prionuti vrlo ozbiljnom poslu jer Svjetska gimnastička federacija (FIG) još je jednom promijenila pravilnik, što je značilo da i našeg najvećeg aduta čekaju novi izazovi. Sama činjenica da je smanjen broj elemenata u vježbi s deset na osam, kao i da je ograničen broj letova iz iste skupine na samo dva, nekima je išla na ruku, ali Tinu nikako ne. A dodatan problem mu je stvorila promjena vrijednosti saskoka, zbog čega je morao početi uvježbavati novi - dupli pruženi s dva okreta. Kako nam je ovih dana i sam rekao, nije mislio da će ikad u karijeri morati mijenjati saskok, ali i to se dogodilo.

No, sve to u konačnici i ne bi bio toliki problem, da mu se na jednom od treninga uoči Svjetskog kupa u Osijeku nije dogodila ozljeda ključne kosti. Prije toga je osvojio zlato na Svjetskom kupu u Antalyji, priznao je da je i sam bio iznenađen kako je to dobro izgledalo, dalo mu je to puno dodatnog motiva i energije, a onda ga je ključna kost vratila nekoliko koraka unatrag. Mučila ga je i nakon srebra na tokijskim Igrama, također kada je morao raditi na novoj vježbi, pa sada ništa nije htio riskirati - otkazao je Osijek, pa poslije toga i Europsko prvenstvo u Leipzigu i na koncu se ta natjecateljska stanka protegnula na šest mjeseci, sve do Svjetskog challenge kupa u Parizu. A bez natjecanja je teško steći sigurnost, posebno kad uvodite nove elemente u vježbu.

Vidjelo se da mu nedostaje te sigurnosti i rutine na spomenutom turniru u Parizu gdje je pao upravo na saskoku, a potom je u mađarskom Szombathelyu napravio pogrešku unutar vježbe zbog koje je opet ostao bez finala. S dva uzastopna kiksa nije lako doći na veliko natjecanje i bilo je jasno da je pred Srbićem velika borba kako bi se u iznimno jakoj konkurenciji u Jakarti dokopao finala.

TOM DUBRAVEC Cropix

Nastup u kvalifikacijama mu je zapravo bio vrlo dobar sve do samog kraja kada su mu noge malo popustile na saskoku. Nije pao, ali je u tom "spašavanju" napravio veći iskorak koji mu je odnio bodove s kojima bi vjerojatno bio u igri za finale.

- Odradio sam vježbu koju smo i zamislili, jako sam se dobro osjećao cijeli dan, nekako mirno i samouvjereno, a tako sam se i zagrijao. Imao sam četiri penjanja na preču prije samog nastupa, a kako sam nastupao prvi u skupini, opet nisam imao onaj naš "one touch", nego sam odmah krenuo u vježbu i stvarno mogu reći da sam jako zadovoljan. Sama vježba je bila na visokoj razini, osim tog doskoka. Imao sam osjećaj u zraku da je to to, da ga mogu ukopati, ali u milisekundi sam krivo procijenio pod i malo su mi noge klecnule. To mi je odnijelo nekakve tri ili četiri desetinke s kojima bih se vrlo vjerojatno mogao nadati finalu - javio je Tin iz glavnog indonezijskog grada.

Ponovio je još jednom da je zadovoljan što se možda može činiti neobičnim nakon što je ostao bez plasmana u finale, ali poslije svih nevolja s kojima se borio, očito je u Jakarti osjetio kako ipak ide u pravom smjeru.

- Nakon svih problema poslije Olimpijskih igara u Parizu, nakon ozljede pa povratka, pa nove ozljede i novog povratka, doista mogu reći da sam zadovoljan. Uhvatili smo onaj svoj pravi ritam i samo mi treba još malo vremena da pojačam vježbu jer ovakva izvedba bi uz malo jaču vježbu sigurno bila vrijedna finala Svjetskog prvenstva i to je ono što me veseli. To je to, samo da dalje ne bude ozljeda i bit će super - optimistično je dodao Tin.

Prva ocjena koja se pojavila nakon njegova nastupa bila je 13,633, da bi u koju minutu kasnije ipak bila ispravljena na 13,833. Točnije, početna mu je ocjena nakon žalbe povećana s 5,3 na 5,5, pa je samim time narasla i ukupna. Nije prvi put da su se Tin i njegov trener Lucijan Krce morali žaliti na početnu ocjenu, događalo mu se to više puta...

- Da, opet su mi suci upisali dvije desetinke manju početnu ocjenu, opet smo ulagali žalbu, opet je žalba prošla, pa su mi povisili ocjenu... Iskreno, nemam pojma zašto se to događa, ali eto, svaki put uložimo žalbu i svaki put mi preprave ocjenu. Nema veze, radit ćemo to stalno i bit ću sve bolji i bolji!

Natjecateljska godina je za Srbića tako završena, slijedi mu kratki odmor, a nakon toga i pripreme za, nadajmo se, daleko bolju sljedeću sezonu, sezonu u kojoj ćemo gledati onog starog Tina. Strpljenja i volje za teškim radom mu nikad nije nedostajalo, tako da vjerujemo da će uspjeti nadograditi i usavršiti sadašnju vježbu i ponovno konkurirati za vrh. Europsko postolje će dogodine u kolovozu loviti u Zagrebu, u rodnom gradu, tako da će sigurno biti silno motiviran, dok će povratak u svjetski vrh tražiti u listopadu u Rotterdamu.

Vratimo se još malo nedjeljnim kvalifikacijama u Jakarti koje su još jednom potvrdile koliko je preča nezgodna disciplina u kojoj nema sigurnih oklada, u kojoj jedna sekunda i jedna greška mogu odnijeti sve. Najbolju ocjenu uoči drugog dana ima Japanac Tomoharu Tsunogai (14,800), a u finale će gotovo sigurno i njegov sunarodnjak, branitelj naslova na preči Daiki Hashimoto. No, bez finala su ostali aktualni olimpijski pobjednik Shinnosuke Oka, bivši svjetski prvak Arthur Mariano, ali i Tajvanac Tang Chia-Hung, vlasnik najatraktivnije vježbe u ovom trenutku i najveći favorit uoči SP-a.