Seuropskim prvenstvima nije baš u najboljim odnosima, na posljednja dva nije ni ušao u finale, ali zato su svjetska prvenstva uvijek bila njegovo “dvorište”. Na svjetskoj je pozornici redovito briljirao - ima tri nastupa i tri finala, nijednom nije bio lošiji od četvrtog mjesta, štoviše na onom premijernom u Montrealu 2017. je osvojio senzacionalno zlato. Tin Srbić, najbolji hrvatski gimnastičar, danas s ostatkom reprezentacije putuje u Liverpool na svoju četvrtu svjetsku smotru. Opušten i zadovoljan, nakon dugo vremena.
- Na SP-ima stvarno imam dobar skor, stopostotni što se tiče finala, volio bih tako i nastaviti. A što se tiče krajnjeg plasmana, ove je godine to ekstremno teško prognozirati. Ako odradim savršeno, stvarno mogu biti prvi, a mogu i ne ući u finale. Tolika je konkurencija i toliko se još uvijek svi traže da mislim da će biti svega - rekao je Tin nakon posljednjeg treninga uoči odlaska u Liverpool.
Nije mu ove godine sve išlo kao po špagici, ali posljednjih je tjedana napokon pronašao sebe.
- Posljednja dva mjeseca jako dobro treniram, i trener i ja smo zadovoljni napretkom i trenutnom formom jer imao sam dosta problema ove godine, što s ozljedama, što s kvalifikacijama za SP, što s problemima u glavi zbog nove vježbe, novih elemenata, padova... Sve se nagomilalo. Ali, u jednom trenutku, doslovno u tjedan dana, uspio sam sve prebroditi, počeo sam jako dobro trenirati i mogu reći da sam spreman. Osjećam se dobro jer znam da već sada imam vježbu koja iduće godine na SP može biti konkurentna za plasman na OI. Ako odradim kako treba, vjerujem da sam dovoljno dobar za finale, a u finalu ću ići na glavu, pa ćemo vidjeti.
Najviše mijenjao od svih
Puno se toga ove godine promijenilo u gimnastici, a posebno je to pogodilo Tina. Ona vježba s kojom je lani osvojio olimpijsko srebro više ne postoji, morao ju je drastično mijenjati. Radio je dosad vježbu koju je uvjetovala njegova stara dvorana, Sokolski dom, gdje neke elemente zbog rizika od teških padova i ozljeda nije mogao izvoditi. Sada su ti elementi postali obvezni, neki drugi su ukinuti, i Tin je na neki način u novoj dvorani u Lučkom kretao od nule. Većina njegovih konkurenata nije bila toliko pogođena promjenama.
- Olimpijski pobjednik Hashimoto, finalisti Igara Malone i Karimi, svi rade praktički istu vježbu kao u Tokiju, samo im je tada vrijedila 6,5, a sada vrijedi 6,3. U prednosti su preda mnom po sigurnosti i automatizmu. Ja sam više od svih mijenjao i svi su mi rekli, od Amerikanaca do Australaca i Ciprana da su doslovno mislili da sam gotov. Čak su mi i neki suci to rekli. Jedan je rekao, pustite ga da prođe godina ili dvije pa ćete vidjeti, a svi ostali su mislili da je to bilo to od mene. Drago mi je da su se svi uvjerili da nisam gotov, ni blizu, nego da sam čak i tri medalje ove godine osvojio u Svjetskom kupu što neki ne uspiju u cijeloj karijeri.
Kaže da je, unatoč svim problemima s kojima se sudario, mislio da će biti čak i teže dovesti vježbu do ove razine.
- Mislio sam da će mi biti puno veći problem spojiti vježbu. Znao sam da mogu odraditi te elemente jedan po jedan ili dva, tri u kombinaciji. Ali deset u kombinaciji, s cijelim novim rasporedom elemenata i s dva koja sam tek naučio, to mi činilo da će biti puno teže, i psihički i fizički. Bilo je velikih problema, najviše u glavi, ali kad sam ih prebrodio, shvatio sam da to ima smisla i da ću opet biti konkurentan.
Da stvar bude gora, od ove je sezone uvedeno da se plasman na SP može izboriti samo bodovima na prva četiri turnira Svjetskog kupa, na samom početku godine.
- Ne znam kojom je logikom donesena ta odluka jer da bi u veljači bio u top formi, već u prosincu moraš početi s pripremama za to, a tek u studenom si završio prethodnu sezonu. Uspio sam ove godine iako smo žrtvovali pola sezone jer sam se ozlijedio upravo zbog tih kvalifikacija. Inače bih možda još i spremniji išao na ovo SP.
Ključna kost i dalje nije u savršenom stanju, ali je danas ipak bolje.
- Kad bih išao raditi taj element na kojem mi se dogodila ozljeda, mjesecima bih prva dva, tri napravio s rezervom, lošije, samo da osjetim da mi ništa neće biti. I tek četvrti ili peti bih napravio kako treba, a to su već tri pokušaja previše, trošiš leđa, ramena i sve ostalo. Sad sam napokon došao u razdoblje u kojem već prvi element mogu odraditi opuštenije iako još uvijek osjećam nelagodu i ta ključna kost mi još uvijek malo viri. Ali što se boli tiče, skoro je nestala.
Jako u kvalifikacije
Uslijed svih tih problema, ni Mediteranske igre, a ni ono puno važnije, Europsko prvenstvo u Münchenu, nisu prošli po željama, ostao je bez finala.
- Čak Mediteranske igre i ne smatram totalnim neuspjehom jer sam išao tamo samo zbog jednog nastupa više, to sam i dobio. A europska prvenstva me muče tako i tako, pa to više ne smatram nekim velikim porazom, ha-ha. Bio sam ljut na sebe što se u Münchenu nisam uspio natjecati opušteno, bio sam u grču. Ali ta ljutnja mi je pomogla da si popravim motivaciju. Ne osjećam neki pritisak prije SP-a, ne razmišljam što će biti ako ne uđem u finale jer nije mi ovo zadnje SP, niti kraj karijere. Vjerujem da će biti svega u idućoj godini, a pogotovo u onom idućem ciklusu kad budem imao još sigurniju vježbu. Ako i ponovno promijene pravilnik, sad radim sve i bit ću dobar što god da odluče.
Bilo je i nekih padova na treninzima koji su također psihički utjecali na njega.
- Bio je jedan teži, u Münchenu na EP-u, pao sam “drito” na glavu. Srećom, nije bilo fizičkih posljedica, ali jest psihičkih. Vratiti se nakon takvih padova i opet raditi sve te iste stvari nije baš najlakše. Postojalo je razdoblju ove godine u kojem nisam baš dolazio sretan u dvoranu, bio sam u grču. Ali, sad opet volim dolaziti na treninge i upravo zbog toga se veselim ovom periodu poslije SP-a i treninzima za iduću sezonu.
Vježba je pojačana u odnosu na onu startne ocjene 5,7 s kojom je osvojio broncu na Svjetskom kupu u Parizu prošli mjesec.
- U kvalifikacijama idem sa startom 6,1 i to je stvarno dobra vježba, dosta jaka. Gledao sam što su radili drugi i rekao bih da ima Japanaca i možda koji Kinez koji mogu više od mene napraviti. Oni su totalno spremni za novi pravilnik, a nabode se i još koji padobranac. Ako uđem u finale, mislim da nećemo pojačavati vježbu, jer nijednom na treningu nisam probao tu jaču ocjene 6,3. Ali opet, možda u tom trenutku odlučim da idem na sve ili ništa, to ćemo vidjeti.