Kad smo na kraju prošle, vrlo teške sezone, sezone u kojoj su prvi put od 2016. ostali bez finala velikog natjecanja, razgovarali s trenerom Tina Srbića, rekao nam je - možemo mi sada kukati koliko hoćemo, ali moramo zasukati rukave i boriti se dalje. To kukanje odnosilo se na promjenu pravila koja je našeg najboljeg gimnastičara nakon olimpijskog srebra bacila nekoliko koraka unatrag i prisilila ga na drastično mijenjanje vježbe zbog čega u konačnici ni rezultati nisu bili onakvi na kakve je navikao.
No kako je trener Lucijan Krce i najavio - dodatno su zasukali rukave, borili se, napravili još promjena u vježbi i danas s osmijehom na licu čekaju nedjelju i finale Europskog prvenstva u Antalyji. Tin je kvalifikacije preče odradio rutinski, s lakšom verzijom vježbe dobio treću ocjenu i optimistično čeka borbu za medalje u koju će krenuti s pojačanom vježbom.
- U kvalifikacijama je napravio sve što smo se dogovorili i očekujem takvu izvedbu, samo s težom vježbom, i u nedjelju - mirno priča Krce.
Tin kaže da se napokon vratio u svoj nekadašnji ritam te da i na treninzima odrađuje vježbe bez problema i padova. A kako trener vidi svog učenika, je li ga očekivao na ovako visokoj razini?
- Forma mu ide po planu, zadovoljavajuća je. Na prvom Svjetskom kupu je krenulo loše, ali na svakom sljedećem je bio sve bolji. Dobro je trenirao i u razdoblju do EP-a i nekako mi je i bilo za očekivati da će kvalitetno nastupiti ovdje. Uvijek se može dogoditi neka pogreška, ali bio bih iznenađen da je napravio neku veću.
Je li izostanak finala na turniru Svjetskog kupa u Cottbusu bio trenutak koji ga je trgnuo i omogućio mu da danas bude na ovakvoj razini?
- Svaki kiks pravi sportaši pretvore u nešto pozitivno. Tako je i on. Jasno je da mu je to bio šok jer imali smo čak i plan da, ako jako dobro odradi prva dva Svjetska kupa, možda nećemo ni ići na treći. Ali eto, dogodio mu se taj kiks, možda zato što je pomalo i sam sebi napravio pritisak jer su ti turniri bili kvalifikacijski za SP, a lani smo upravo zbog kvalifikacija za SP imali cijeli niz nesretnih okolnosti i praktički smo isforsirali ozljedu ključne kosti. Ali na kraju je sve super prošlo, forma mu ide prema gore i do kraja godine planiramo još pojačati vježbu za Svjetsko prvenstvo u Antwerpenu koje nam je zapravo i najvažnije ove godine jer je kvalifikacijsko za Olimpijske igre.
Tinova startna ocjena za finale ovog EP-a je 5,9, na koliko je mislite pojačati do kraja godine?
- Plan je 6,2 i onda ćemo biti konkurentni za sve. Dodat ćemo jedan element, “stalder rybalko”, koji je i ranije Tin dodavao u svojim najtežim vježbama. Jako malo gimnastičara ga radi i premda naoko možda ne izgleda atraktivno kao neka puštanja, jako je kompleksan i tehnički puno zahtjevniji za izvesti nego “kolman” ili “tkačev”. Tin ga povremeno radi na natjecanjima, ali problem je što i on zna oscilirati u tom elementu. No, sad ga radi već dulje vrijeme i moramo ga uvježbati u novu kompoziciju.
Tin je rekao da mu je ovo finale jako trebalo nakon teške prošle sezone. Doživljava li to i trener na isti način?
- Jako mi je drago da smo uspjeli jer vidim da to njemu stvarno puno znači, jasno i meni. Poslije rezultata kao što je olimpijsko srebro svi očekuju da će dalje biti lagano i da će sportaš nastaviti osvajati medalje bez problema. Ali često se događa da fizički i emotivno date sve na Olimpijskim igrama i još ako ostvarite dobar rezultat, treba vam malo vremena da dođete k sebi, da se regenerirate i skupite snagu i volju da ponovno krenete u borbu. Osim toga, nama se i taj nesretni pravilnik promijenio zbog čega je Tin također bio frustriran.
Da nije bilo promjene pravila, bi li Tin lani nastavio tamo gdje je stao u Tokiju?
- Bi, jer je ta vježba bila iznimno dobra i jaka i njemu ti elementi jako dobro leže. To ga je i ljutilo jer gledajući u prošlost, primjerice Epkea Zonderlanda ili neke još ranije sportaše, oni su svoje vježbe uz manje promjene radili po desetak i više godina. A Tin je u tri godine došao do visoke razine i onda je morao promijeniti praktički 50 posto svoje vježbe. A sad već najavljuju nove velike promjene za idući olimpijski ciklus. Ali Bože moj, to je naš sport, ako želimo biti u vrhu, moramo se nositi i s tim.
Možemo li malo baciti pogled na suparnike u nedjeljnom finalu? Talijan Carlo Macchini je bio najbolji u kvalifikacijama, je li on i najopasniji?
- Svatko tko je u finalu je konkurentan za postolje. Ima jako puno finala u kojima se netko iz sjene popeo na prvo mjesto. To se praktički dogodilo i Tinu na SP-u u Montrealu 2017., nitko ga tamo nije gledao kao nekog ozbiljnog konkurenta za postolje, pa je na kraju bio prvi. Ali da, Macchini je jako kvalitetan, ima vježbu s najjačim startom, a i po iskustvu se izdvaja kao najveći konkurent.
Jasno je da je i Tin u najužem krugu favorita. U prethodna dva finala europskih prvenstava bio na postolju, oba puta sa srebrom oko vrata, no Krce će ipak reći da trenutno ne razmišlja o novoj medalji.
- Nikad ne razmišljam o medalji, već samo o onome na što mogu utjecati, a to su njegove izvedbe na treninzima i natjecanju, kao i sama priprema na spravi pred natjecanje. A tko mu sudi i kakvi će biti kriteriji, o tome ne želim razmišljati jer sam sebi radim pritisak i nervozniji sam, a to onda mogu prenijeti i na njega.
Krce trenira Tina otkad je ovaj imao devet godina. Jako su dugo zajedno, ali nisu si dosadili...
- Očito nismo, ha-ha. Dapače, mislim da kako Tin sazrijeva, mijenja se i naš odnos. Više nije dječarac na kojeg, ako bude nestašan, mogu samo podići glas. I ja sam se morao promijeniti i mislim da je naš odnos sada zreliji, bolji i kvalitetniji. Jako mi je važno da imam dobar odnos sa sportašem, da mi uistinu može reći što misli, da se ne boji. Jer ja ne volim autoritete koji se grade na taj način, forsiranjem straha kod sportaša. Tako ga dovedeš samo do toga da bude stroj za rad bez svoga stava.
Ranije je nekako vrijedio stereotip za gimnastičke trenere, posebno one iz Rusije, da su iznimno strogi.
- Kako gdje, kako u kojem sustavu. Ja sam išao dosta po Rusiji i radio sam s ruskim trenerima koji su bili iznimno dobri, blagog karaktera, ali su imali autoritet. I oni su mi uvijek bili najveći uzori. Znači, nisu svoj cilj postizali forsiranjem i ulijevanjem straha. Makar, morate shvatiti da su to jako veliki sustavi, tamo je konkurencija velika i malo su drugačije posloženi parametri. Mi ovdje imamo jednog ili dvojicu sportaša i morate ih držati kao malo vode na dlanu, jednostavno nemate izbora. Kad krenete raditi s nekim gimnastičarem kod nas, to su projekti od 15, 20 ili više godina.
Kad smo se već dotaknuli Rusa, nedavno nam je Tin rekao kako nema ništa protiv povratka ruskih sportaša na natjecanja, što je nedavno preporučio i Međunarodni olimpijski odbor. Kako vi gledate na to?
- Iskreno, cijela ta priča oko zabrane sportašima mi je žalosna jer oni su najmanje krivi za politička događanja, za ovaj rat u Ukrajini. Ali opet, zašto je MOO uopće donosio odluku o suspenziji ako je sada mijenja? Ne znam, neka odluče u Međunarodnoj gimnastičkoj federaciji o tome, ali kažem, moje mišljenje je da su sportaši najmanje krivi.
Vratimo se za kraj na ono što je pred nama. S čime biste bili sretni u nedjelju?
- S izvedbom kakvu je imao u kvalifikacijama, ali jasno, s vježbom od 5,9. A onda neka suci odsude što imaju.