Ilja Kovtun

 IVAN PERIĆ/CROPIX
PRIGIRLILI GA KAO SVOGA

Ukrajinski bećar: ‘Zavolio sam osječki mir i izlaske u Tvrđu, a tek ćevapi - uh, to je dobro‘

Jedan od najboljih europskih gimnastičara godinu dana živi u Osijeku u kojem je pronašao novi dom
Piše: Vedran BožičevićObjavljeno: 13. lipanj 2023. 20:41

Prošle je godine to bio scenarij iz snova za rođene Osječane. Iskusni Robert Seligman je osvojio zlato na konju s hvataljkama, a mladi Aurel Benović je bio najbolji na parteru. No, ne može baš svaka godina biti tako bajkovita. Seligman je ionako još lani potvrdio da mu je to bio posljednji nastup na Svjetskom kupu u rodnom gradu, a Benoviću je ove subote jedna veća pogreška odnijela novo postolje.

No, nikako ne možemo reći da je Osijek ove godine ostao bez medalje na svom domaćem turniru svjetskog glasa. Štoviše, u osječki Sokol Centar stiže još jedno zlato, a kao dodatak i još jedna bronca. Nisu, doduše, ove medalje osvojene pod hrvatskom zastavom, ali to ionako nije previše važno jer Osječani su 19-godišnjeg Ukrajinca Ilju Kovtuna prigrlili kao svoga. A i on se u Gradu na Dravi sve više osjeća kao kod kuće i uopće to ne skriva.

Želi vladati na svjetskoj sceni

Kovtun je danas jedan od najboljih i najsvestranijih europskih gimnastičara, a u godinama koje dolaze cilj mu je zavladati i na svjetskoj sceni. Istina, u svojoj riznici već ima i jednu globalnu medalju, 2021. je samo nekoliko mjeseci nakon 18. rođendana osvojio broncu u višeboju na Svjetskom prvenstvu u Kitakyushuu. No, zasad mu ipak skupljanje kontinentalnih odličja ide bolje - u Baselu je 2021. i prije ulaska u punoljetnost bio treći u višeboju, godinu kasnije u Münchenu je osvojio srebro na ručama, a briljirao je na nedavnom EP-u u Antalyji iz koje je u Osijek donio zlato na ručama, te bronce u višeboju i na preči na kojoj je dijelio postolje s našim Tinom Srbićem.

image

Ilja Kovtun (desno) na postolju s Tinom Srbićem na Europskom prvenstvu prošle godine

SLOBODAN KADIĆ/HGS

Kovtun u Osijeku živi i trenira posljednjih godinu dana. Razlog vjerojatno nije potrebno spominjati - njegova domovina se od veljače prošle godine nalazi se pod ruskom agresijom i brojni su Ukrajinci morali potražiti privremene nove domove. Ilja je sa svojom trenericom Irinom Nadjuk i njezinom obitelji završio u Slavoniji.

- Prije dolaska u Osijek tri smo mjeseca bili u Italiji. Tada je Vladimir Mađarević predložio pomoć našoj reprezentaciji, pozvao nas je ovamo i pristali smo. Ovdje nam je sve omogućeno, imamo i dvoranu za treninge, i smještaj, i hranu. Jako nam se sviđa, zato smo i ostali - objašnjava nam Kovtun.

U subotu je u svome Osijeku odnio pobjedu na svojoj najjačoj spravi, ručama, a dodao je tome i broncu na konju s hvataljkama. Da je istinski višebojac, potvrdio je i plasmanima u finale na karikama, preskoku i preči, ali nedjelja nije bila njegov dan i ostao je bez novih odličja.

- Jako sam zadovoljan svojim nastupom ovdje. Bilo je nekih malih pogrešaka, ali to valjda tako mora biti. Već na sljedećem natjecanju mora biti bolje.

Ilja je iz grada Čerkasija u središnjoj Ukrajini i redovito je na liniji sa svojom obitelji i prijateljima.

- U Čerkasiju je trenutno mirnije iako povremeno i tamo lete rakete. Tamo su mi ostale mama i babuška. Već su se navikle na sve. U početku je bilo strašno, a sada je malo normalnija situacija.

Nema više onakve panike

Nije mu lako govoriti o ovoj temi jer među stradalima ima i ljudi koje zna.

- Bilo je nekoliko teških situacija, nekoliko je mojih poznanika poginulo na bojištu. Kada je počeo rat, bilo mi je jako teško, i trenirati i odlaziti na natjecanja. Sada je ipak malo lakše, nema više onakve panike, nešto sam smireniji.
Ruski sportaši su još uvijek pod zabranom nastupa na velikom broju međunarodnih natjecanja, ali prijedlog Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) je da im se dopuste nastupi u neutralnom statusu, a sve je jasnije da je to plan i za Olimpijske igre u Parizu. Ukrajincima to, očekivano, nije dobro sjelo, a potvrđuje nam to i Kovtun.

image

Ilja Kovtun i trenerica Irina Nadjuk

MARKO BANIĆ/REROOT

- Podržavam zabranu nastupa ruskim sportašima, a hoće li im dopustiti, to je izvan moje moći. Naš predsjednik Volodimir Zelenski je razgovarao s predsjednikom MOO-a Thomasom Bachom i bez obzira na sve što mu je rekao, i dalje žele dopustiti ruskim sportašima da se natječu. Iskreno, bit će mi jako neugodno nastupati na natjecanjima na kojima budu i Rusi i bit će veliki problem ako to dopuste.

Idemo se ipak okrenuti vedrijim temama? Kako mu je u Osijeku, što mu se posebno sviđa?

- Jako je miran grad, to mi se dopada. I jako mi se sviđa stari dio grada u Tvrđi.

Uz smijeh dodaje da voli izlaziti u Tvrđu.

- Ima prekrasnih djevojaka tamo, ali nećemo o tome, ha-ha.

Razgovaramo uz pomoć prevoditelja, ali uglavnom razumije sva naša pitanja.

- Da, razumijem hrvatski prilično dobro, ali još uvijek mi je teško pričati na hrvatskom.

Stroga trenerica Irina Nadjuk

Na pitanje sviđa li mu se hrvatska hrana, kao iz topa je ispalio:

- Daaaa... Ćevapiiiii. Uh, to je dobro, ha-ha.

U Osijeku je najbolje prijatelje pronašao među našim gimnastičarima.

- Aurel Benović mi je jedan od najbližih prijatelja ovdje, družim se i s Josipom Vukovcem i s nekim mlađim trenerima iz kluba. Volimo zajedno otići do Tvrđe.

Kovtunov boravak u Sokol Centru pomaže i hrvatskim gimnastičarima jer imaju priliku gledati jednog od najboljih Europljana i učiti od njegove trenerice.

- Vladimir Mađarević nam pomaže u svemu, tako da se i moja trenerica Irina trudi koliko god može pomoći Aurelu i ostalim osječkim gimnastičarima.

Za trenericu Irinu Nadjuk kruže priče da je vrlo stroga.

- Trenerica mi je od četvrte godine i dobro se slažemo. A je li stroga? U razumnoj mjeri. Ponekad je stroga kada to treba biti, ali isto tako i popusti kad treba.

Nakon tri medalje na EP u Antalyji, ne skriva da ima još veće ambicije.

- Sljedeći veliki cilj mi je Svjetsko prvenstvo u Antwerpenu, tamo želim izboriti plasman na Olimpijske igre. A nakon toga nastavljam s napornim treninzima i trudit ću se da u Parizu osvojim medalju za Ukrajinu.

Linker
04. ožujak 2024 08:53