Velika Oksana Čusovitina, legenda svjetske gimnastike, proslavila je u četvrtak 50. rođendan. Ne bi ta vijest bila osobito zanimljiva da dan kasnije nije nastupila u finalu preskoka na Svjetskom challenge kupu u Taškentu i osvojila srebro! Da, nevjerojatna Uzbekistanka natječe se i s pola stoljeća na leđima i redovito osvaja medalje na turnirima Svjetskog kupa. Istina je da se vijek trajanja u sportu pomaknuo i da se sve više sportaša i nakon 40. rođendana ozbiljno natječe, ali ovo je gimnastika, iznimno zahtjevan i težak sport, a Čusovitina nema 40, već 50 godina. I sanja nastup na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 2028. godine!
Čusovitina je rođena u Uzbekistanu, a u karijeri dužoj od 30 godina osvajala je medalje pod četiri različite zastave. Najprije pod onom Sovjetskog Saveza, pa Zajednice neovisnih država, potom Uzbekistana i Njemačke, a danas opet nastupa za zemlju u kojoj je i rođena. Kako nam je objasnila prije nekoliko godina kad je bila na Svjetskom kupu u Osijeku, njemačko državljanstvo uzela je u znak zahvalnosti zemlji koja joj je osigurala liječenje teško bolesnog sina. Srećom, sin se izliječio od leukemije, a Oksana je Njemačkoj donijela olimpijsko srebro na preskoku u Pekingu 2008., te još dvije svjetske i četiri europske medalje, uključujući jedno zlato.
Jedina je gimnastičarka u povijesti koja je nastupila na osam Olimpijskih igara, počevši s onima u Barceloni 1992. kada je osvojila ekipno zlato kao dio ZND-a. Pojavila se nakon toga na svim Olimpijskim igrama do 2021. i Tokija gdje je nastupila s 46 godina i gdje su je kolegice gimnastičarke, pa čak i suci počastili dugotrajnim pljeskom i ovacijama nakon izvedenih skokova.
- Najdraže su mi Olimpijske igre u Pekingu, ali ne zato što sam osvojila medalju, nego zato što sam, kad sam došla kući, saznala da mi je sin zdrav. To mi je najljepša olimpijska uspomena - ispričala je tijekom spomenutog boravka u Osijeku.
Imala je silnu želju nastupiti i u Parizu prošle godine, ali ozljeda ju je spriječila da se natječe na Azijskom prvenstvu, posljednjem kvalifikacijskom natjecanju za Olimpijske igre.
- Ta ozljeda me mentalno iscrpila jer sam se jako naporno pripremala, a Azijsko prvenstvo je bilo kod kuće, u Taškentu. Htjela sam se pokazati u dobrom izdanju pred svojim navijačima, pred svojim narodom, ali to se, na žalost, nije dogodilo i to mi je ubilo moral - ispričala je za Olympic Channel.
Ipak, vrlo brzo je “oživjela” moral. Iako su mnogi očekivali da će objaviti kraj karijere, još jednom se vratila natjecanjima.
- Kad sam ponovno počela trenirati, moje je tijelo bilo presretno što sam se vratila u dvoranu. Kad gledam djecu u svojoj akademiji, dobijem još veću motivaciju za treniranje. Oni me pune energijom.
Vrlo brzo si je postavila i novi cilj - Los Angeles 2028.
- Moj cilj broj jedan je doći do Los Angelesa. Ali do tada ima još puno vremena, pa ne razmišljam toliko unaprijed. Idem korak po korak, od jednog natjecanja do drugog. Ako se dogodi, dogodi se. Ako ne - ne. Ali pokušat ću i dat ću sve od sebe.
Na najvećim natjecanjima poput svjetskih prvenstava danas ipak više nije konkurentna za postolja, ali zato na turnirima Svjetskog kupa vrijedno skuplja medalje. U Bakuu je početkom godine osvojila zlato, u Cottbusu broncu, a posebno je sretna što se tako poklopilo da je 50. rođendan proslavila kod kuće, srebrom u Taškentu.
- Volim gimnastiku, ona mi donosi zadovoljstvo i dok je tako, bavit ću se njome. Želim reći ogromno hvala svima koji navijaju za mene, bodre me i pomažu mi da idem naprijed. To mi jako puno znači - rekla je za International Gymnast.
Godina rođenja za nju je samo brojka u osobnoj iskaznici i nimalo joj ne smeta što to ljudi stavljaju u prvi plan.
- U početku mi je bilo malo neugodno kad su ljudi počeli isticati moje godine, ali sada sam sigurna u sebe. Ako mi tako dobro ide, zašto bi mi bilo neugodno zbog godina? U duši ionako imam 18 - rekla je u intervjuu za Sportske novosti.
Bilo je to prije sedam godina, a neuništiva Oksana i dalje je na natjecanjima. I vjerojatno se i dalje osjeća kao da joj je 18...
Komentari (0)