Što nam je donijelo SP u Francuskoj?! Unatoč izborenom polufinalu u koje mnogi i nisu vjerovali, donijelo je smjenu izbornika Babića i njegovog stožera, te se postavlja pitanje tko će imati tu čast da vodi Hrvatsku na domaćem SP-u u siječnju sljedeće godine. Tko će biti novi Zdravko Zovko ili Lino Červar, dva trenera koji su vodili reprezentaciju na domaćim prvenstvima, na EP-u 2000. i SP-u 2009!?
U globalu, SP se nije trebalo ni igrati, barem što se pitanja pobjednika tiče. Francuzi su osvojili šesti naslov prvaka svijeta i tu dvojbi nije bilo. Karabatić i suigrači mu pobijedili su u svih devet utakmica, kao što i dolikuje najboljoj momčadi svijeta. Zapravo, nikad do 2017. nisu do naslova došli na tako lagani način. Što se ostalog tiče, bilo je to najzanimljivije prvenstvo u povijesti s najneočekivanijim raspletom.
Norvežani su s pozivnicom dogurali do finala i svog prvog odličja u povijesti. Istovjetni je slučaj i s brončanom Slovenijom koja je osvojila prvo odličje na SP-u, imajući prije toga samo domaće europsko srebro iz 2004. Njemačka i Danska ispali su u osmini finala, naši su kući poslali Španjolce u četvrtfinalu. Tri od četiri trenutačno objektivno najbolje momčadi nisu dogurale do polufinala.
A Hrvatska? Hrvatska je posebna priča, hrvatski rukometaši ne mogu bez čuda i nevjerojatnih raspleta. Nakon “čuda u Krakovu” s prošlog EP-a, kad su sa 14 razlike zgazili domaćina Poljsku i “uz pomoć Gospe” ušli u polufinale, sada im je pomoć s nebesa u potpunosti uskraćena. Izgubili su u polufinalu od Norveške u jednom od najčudnijih raspleta na utakmicama u povijesti odigravanja velikih turnira, a zatim se to ponovilo u još gorem scenariju i u borbi za broncu protiv Slovenije. Nakon ogromnih osam razlike za Hrvatsku, bronce su otišle u Ljubljanu, Celje, Velenje, Ribnicu... I u Šabac kod “majstora Vuje” koji je bio miljenik sreće za razliku od našeg izbornika Željka Babića.
Ilustracija
Nakon što se činilo da je sve i dalje u najboljem redu i da sreća i dalje mazi naše rukometaše jer se otvorio put do polufinala, situacija se u dva dana okrenula do neprepoznatljivosti. Hrvati su opet izborili polufinale, euforija je bila na vrhuncu, a onda je uslijedio bolni pad:
“Dva najgora dana u mojem životu”, bio je rekao Manuel Štrlek, najbolji hrvatski igrač u zadnjih nekoliko godina. Nakon što je lani osvojio sve, broncu u Krakovu i nakon toga Ligu prvaka s Kielceom u neviđenom preokretu u kojem je njegov klub stigao devet razlike koje je imao Veszprém, nova je godina počela katastrofalno. Gubitkom dviju najvažnijih utakmica na SP-u na najgori mogući način.
Najgora kletva je, kažu Židovi, “dabogda imao pa izgubio”, a upravo se to dogodilo Babiću, suradnicima i njihovim igračima. Imali su sve, a ostali praznih ruku. Kao posljedica toga, UO HRS-a razriješio je u utorak kompletni stožer reprezentacije. Babić, Balić i ostali su “aorist”, no njihovi se nasljednici neće znati još neko vrijeme. Bez obzira na to tko će biti novi izbornik, “kostur” pomlađene momčadi za Hrvatsku 2018. je formiran i vjerojatno je da se u igračkom smislu neće puno toga mijenjati. Vratit će se Marko Kopljar, Marino Marić, možda Igor Karačić, Ivan Čupić, Ivan Slišković... Hrvatska bi na sljedećem EP-u trebala biti puna jača nego u Francuskoj, kada se opterećena mnogim problemima ugurala među četiri najbolje momčadi. Još kad bi se u potpunosti poštovala logika i da igraju oni najbolji, a ne oni koji su budućnost, gdje bi nam bio kraj...