Posadili smo sjeme i primilo se, možemo biti samo sretni i ponosni. Ovo je kruna našeg cjelogodišnjeg rada - emotivno je govorio Ivo Bulaš, predsjednik Udruge Sijede vrijede koja tek nešto više od godinu dana te uz pomoć neumornih promotora misionari Hrvatskom da bi ideju cjeloživotnog nogometa, a oformljenu u hodomet, provela u djelo te putem sporta kao vječne ljubavi unaprijedila društveni i zdravstveni život starije populacije (60+) kojoj je igra i namijenjena.
Nepokolebljiv sportski duh
Na subotnjem turniru održanom u balonu Chromosovog igrališta iznova je potvrđen procvat hodajućeg nogometa, time i najljepša sportska nota što postoji - istinski sportski duh je nepokolebljiv, nema granica ni završetka! Sedam ekipa iz raznih gradova Hrvatske i slovenski Sokoli okupili su se na Savici i odigrali turnir u dvije skupine po četiri momčadi. Prvoplasirani su izborili finale, a drugoplasirani bitku za treće mjesto.
- Na prvu se malo teže prilagoditi pravilima, potrebno je nešto iskustva, a mi smo debitantska ekipa. Privuklo nas je prijateljstvo, druženje i interes za ovom igrom. Igrači koji su u mladosti bili fizički superiorni sada se moraju okrenuti tehnici. Kombinatorika, pozicioniranje, dodavanje i pregled igre ključne su stvari u hodometu - reći će Marijan Hanžek iz ekipe Mibex koja je na koncu morala čestitati pobjedničkoj ekipi Stari plehovi iz Zagreba, drugoplasiranoj Sport-line iz Velikog Trgovišća i trećima iz Brežica pod nazivom Sokoli.
Oko sokolovo, pak, bili su poznati suci Darko Cvitković, Željko Sokolić, Ivan Blažičević i Boris Vrbanović, koji nemaju lagan zadatak. Dozvoljeno je samo hodanje, a trčanje se kažnjava neizravnim slobodnim udarcem, kao i visoke lopte ili bilo kakav tjelesni kontakt. Ulazak igrača u vlastiti kazneni prostor ili izlazak vratara iz istog podrazumijeva kazneni udarac ili šesterac za suparnika, a izvodi se iz jednog koraka. To je sve što pet igrača i golman na terenu umjetne trave i dimenzija standardnog rukometnog igrališta za početak moraju znati tijekom dva poluvremena od 15 minuta, a sve ostalo najlakše je usvojiti igrom. Nije to uvijek lako pohvatati, reći će prisutni Zorislav Srebrić, viši savjetnik predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Marijana Kustića.
- Cijeli život treneri im govore “brže, jače, trči”, a sada je obratno. Evidentno je da sport donosi emociju i natjecanje koje pridonosi i u zdravstvenom smislu. Jedan sat ove igre starijima je približno adekvatan energetskoj potrošnji trčanja od sedam-osam kilometara. Savez je podržao hodomet, koji ima dodatnu vrijednost i nastavit će svoje akcije u brojnim gradovima. Kako će se sve više prihvaćati, tako ćemo se baviti daljnjim stupnjevima njegova razvoja i nadati se uspjehu - poručuje Srebrić.
Odlazak na SP preskup
Poslije četiri sata ubrzanog hoda, iznenađujuće snažnih udaraca i simpatičnih prepirki oko toga tko je potrčao, a tko hodao, svijetloj budućnosti nadaju se i začetnici hodometa, oni koji od prvog dana predstavljaju igru hrvatskoj javnosti. Među njima je i subotnji natjecatelj Damir Vrbanović, nekoć ažuran u HNS-u, danas jedan od hitrijih hodometaša. Naglašava, priča je međunarodno prepoznata!
- Ekskluzivno vam mogu reći da su u Austriji izrazili želju da zajedno širimo ovaj projekt, a u sljedećim tjednima vjerojatno idemo i u Makedoniju ostvariti suradnju. To je dokaz da je hodomet u Hrvatskoj na pravom putu te da bismo u budućnosti mogli igrati i međunarodne turnire s bliskim nam zemljama. Logično je i da, ako cijela ova priča prođe, oformimo ligu na nivou čitave Hrvatske. Veselimo se tome - kazat će Vrbanović, dok nam ‘sokol’ Jože Ratko poručuje da je hodomet u našoj zemlji poprimio mnoga obilježja napretka kakvom se Slovenci tek nadaju.
Uostalom, selekcija Hrvatske u srpnju je na međunarodnom turniru na Šestinama odigrala 2:2 s izumiteljima hodometa Englezima, aktualnim svjetskim prvacima koji broje preko 200 tisuća registriranih hodometaša! Divili su se Englezi sposobnostima naših predstavnika, ranije ih i pozvali na Svjetsko prvenstvo, no preskupo za odaziv.
Sve to reći će nam da se u Lijepoj našoj stvara i već uvelike živi predivna sportska priča, koja nam jednom može donijeti velike rezultate, liječiti oboljele i odagnati najgoru bolest za mnoge pripadnike 60+ populacije - samoću i društvenu isključenost. Oko milijun i 200 tisuća Hrvata, odnosno trećina stanovništva, spada upravo u tu populaciju. Dio njih bolju sutrašnjicu nalazi ili može pronaći u sportu. Zato srčane, spretne, inspirativne i duhovite “stare mladiće” vrijedi podržati i istinski im zahvaliti.